Šibenik je od travnja 1941. godine bio pod talijanskom okupacijom, a nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. zauzele su ga njemačke snage. Tijekom ratnih godina stanovništvo je živjelo u teškim uvjetima, uz nestašice, represiju okupacijskih vlasti, progone i stalnu opasnost od savezničkih zračnih napada.
Posebno teško stradalo je povijesno središte grada. Saveznička bombardiranja ostavila su velike posljedice na stambenim zgradama, javnim objektima i gradskoj infrastrukturi. Među najpoznatijim ratnim razaranjima bilo je uništenje stare šibenske vijećnice, koja je nakon rata obnovljena.
Završne borbe za Šibenik
Početkom studenoga 1944. njemačko zapovjedništvo bilo je svjesno da više ne može dugo zadržati Šibenik. Partizanske postrojbe napredovale su iz više smjerova, a nakon oslobođenja Skradina i Benkovca njemačkim snagama preostao je prometni pravac prema Drnišu.
U operacijama oslobođenja Šibenika sudjelovale su postrojbe 26. dalmatinske divizije, među kojima Prva dalmatinska i Treća prekomorska brigada, te dijelovi 19. sjevernodalmatinske divizije. Važnu ulogu imale su i Jedanaesta i Dvanaesta dalmatinska brigada, koje su nastojale presjeći njemačko povlačenje prema unutrašnjosti.
Njemačku obranu grada činile su postrojbe 264. pješačke divizije i pridružene snage okupljene u borbenu grupu pod zapovjedništvom majora Allermanna.
Partizansko zapovjedništvo odlučilo je spriječiti izvlačenje njemačkih snaga. Jedanaesta dalmatinska brigada upućena je prema Konjevratima, a Dvanaesta prema Debeljaku. U operaciji su sudjelovale i tenkovske te topničke jedinice.
Napadi na njemačke položaje započeli su u noći s 1. na 2. studenoga, a završne borbe nastavile su se tijekom 3. studenoga.
Krvava bitka između Konjevrata i Pokrovnika
Dok se Šibenik pripremao dočekati osloboditelje, na cesti prema Drnišu odvijala se jedna od najžešćih bitaka završnih operacija u sjevernoj Dalmaciji.
Njemačka kolona krenula je prema Drnišu u ranim jutarnjim satima 3. studenoga. Prema povijesnim istraživanjima, proboj je počeo oko tri sata ujutro, a do 11.30 sati čelni dijelovi kolone stigli su do sela Mandić.
Partizanske snage nastojale su zaustaviti njemačku motoriziranu kolonu na području Konjevrata i Pokrovnika.
Oko 13.30 sati postrojbe Treće prekomorske brigade, uz topničku i tenkovsku potporu, napale su njemačke snage na potezu između Svetog Dimitrija i Konjevrata.
Njemačka kolona pretrpjela je velike gubitke, ali njezini čelni dijelovi uspjeli su nastaviti povlačenje prema Drnišu.
Nove borbe izbile su oko 14 sati kod Pokrovnika, gdje je njemačka prethodnica naišla na položaje Trećeg bataljuna Jedanaeste dalmatinske brigade.
Prema sačuvanom operativnom dnevniku, u borbu je najprije stupila četa pod zapovjedništvom Bruna Mateljka, uz političkog komesara Kostu Ugricu. Potom su se uključile i ostale čete bataljuna.
Dio njemačkih vojnika, uključujući majora Allermanna, uspio se probiti prema Žitniću, dok je glavnina kolone razbijena.
Prema operativnim izvještajima Trećeg bataljuna Jedanaeste dalmatinske brigade, u borbama je ubijeno 78, a zarobljeno 147 njemačkih vojnika i časnika. Ti se podaci odnose na djelovanje te postrojbe, a ne na ukupne gubitke cijele operacije.
Bitka je bila posebno važna i zbog uporabe tenkova Prve tenkovske brigade Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije, koji su sudjelovali u napadima na njemačke postrojbe u povlačenju.
Partizani u zoru ušli u Šibenik
Dok su se na prometnici prema Drnišu još vodile borbe, partizanske postrojbe u ranim jutarnjim satima 3. studenoga ušle su u Šibenik.
U grad su stigli pripadnici Prve dalmatinske i Treće prekomorske brigade te dijelovi 19. sjevernodalmatinske divizije.
Stanovnici su izlazili na gradske ulice pozdraviti osloboditelje, iako je s pojedinih njemačkih položaja, uključujući područje Šubićevca, još dolazilo do pucnjave.
Oslobođenje Šibenika označilo je završetak okupacije koja je trajala od 1941. godine, ali je grad iza sebe imao četiri ratne godine obilježene stradanjima, bombardiranjima i gospodarskim gubicima.
Nijemci pri povlačenju uništavali šibensku luku
Jedna od manje poznatih priča iz posljednjih dana okupacije odnosi se na razaranje šibenske luke.
Luka je tijekom Drugog svjetskog rata imala veliku vojnu važnost. Njezin položaj u dubokom i zaštićenom zaljevu, povezanost sa zaleđem te pristup Jadranskom moru činili su je važnim uporištem okupacijskih snaga.
Nakon talijanske kapitulacije u rujnu 1943. njemačke snage nastavile su koristiti gradske prometne i lučke kapacitete.
Kako se približavao kraj okupacije Dalmacije, šibenska luka našla se pred novim razaranjima.
Prema povijesnim prikazima oslobođenja grada, njemačke snage prije povlačenja uništavale su lučka postrojenja i potapale brodove kako bi spriječile njihovo korištenje nakon oslobođenja.
Takvi postupci imali su vojnu svrhu. Uništavanjem infrastrukture i plovila nastojalo se otežati djelovanje protivničkih snaga.
Šibenik je tako, uz štetu nastalu tijekom savezničkih bombardiranja, pretrpio i dodatna razaranja neposredno prije oslobođenja.
Njemački ratni brod i danas leži na dnu Kanala sv. Ante
Jedan od najzanimljivijih materijalnih tragova posljednjih dana njemačke okupacije nalazi se na morskom dnu u Kanalu sv. Ante.
Riječ je o njemačkom torpednom čamcu S-158, koji je potopljen krajem listopada 1944. godine.
Brod se nalazio na maskiranom vezu u Kanalu sv. Ante kada su ga 25. listopada napali saveznički zrakoplovi. Zrakoplovna bomba pogodila je pramac, pri čemu su poginula dvojica njemačkih mornara, a šest ih je ranjeno.
Pramac broda potonuo je nakon pogotka, dok je krmeni dio ostao iznad površine mora. Brod je potom u cijelosti završio na dnu kanala.
Olupina je ponovno otkrivena u lipnju 2014. godine, sedamdeset godina nakon potonuća, zahvaljujući istraživanjima ronioca i povjesničara Zorana Delibašića te stručnjaka Hrvatskog restauratorskog zavoda.
Nalazi se na dubini od približno 38 do 45 metara i danas je zaštićeno kulturno dobro Republike Hrvatske.
Iako S-158 nije potopljen na sam dan oslobođenja Šibenika, njegova olupina svjedoči o ratnim događajima koji su prethodili završnim borbama u studenome 1944. godine.
Šibenik je slobodu dočekao teško razoren
Oslobođenje je označilo kraj njemačke okupacije, ali Šibenik je iz rata izišao teško oštećen. Dio gradskih zgrada bio je razoren, gospodarstvo oslabljeno, a brojni stanovnici izgubili su članove obitelji.
Šibensko područje tijekom rata dalo je velik broj sudionika partizanskog pokreta. Mnogi su poginuli na bojištima, u zatvorima i logorima, dok su civilne žrtve dodatno obilježile ratne godine.
Pred oslobođenim gradom stajali su obnova porušenih objekata, ponovno pokretanje gospodarstva i uspostava svakodnevnog života.
Treći studenoga ostao je jedan od važnih datuma u novijoj povijesti Šibenika. Obljetnica oslobođenja tradicionalno se obilježava polaganjem vijenaca i odavanjem počasti poginulim antifašističkim borcima i žrtvama Drugog svjetskog rata.
