'Ovo je jedan post skroz drugačiji od ovih svakodnevnih zato ostanite s nama do posljednjeg slova. Radi se o Mrvi, kujici mješanki koju je vidio svatko tko je ikad ušao u šibensko sklonište. Došla je kao već odrasli pas u sklonište, od prvog trena izazivajući strahopoštovanje svojom pojavom. Mješanka u tipu tornjaka i tko zna čega još, sa nekih 60-70 kilograma, blago telećeg pogleda nije mogla proći nezapaženo. Po starom šibenskom običaju da se rugamo sa svime, to tele radnici su nazvali Mrva. Znamo da svi čitamo i slušamo samo ružne priče o azilima, ovo nije takva. U ovoj ćete saznati da život u azilu, koliko god bio hladan i tužan za njegove stanovnike, ipak ima i drugu stranu medalje. Vratimo se Mrvi. Kujica je jako brzo osvojila srca svih radnika u azilu. Zbog svoje veličine nikad nije bila odabrana, iako je bila savršenog temperamenta i izvanredne snage, u najboljim godinama...uvijek je bila prevelika. Pametnica je iskoristila svoju veličinu i ubrzo postala odgajatelj svih onih neposlušnih i za svađu spremnih lajavaca koji su svakodnevno stizali. S Mrvom u boksu je uvijek mir i sloga, Mrvu svi slušaju, a radnici su je pravo razmazili. Nije joj falilo ljubavi, azil je smatrala svojim domom. Noću je bila slobodna i čuvala svoj teritorij kao šta bi čuvala i svog čovjeka da su joj se karte drugačije posložile, a ujutro bi raspamećena dočekivala radnike i tražila svoju dozu maženja i tepanja. I tako iz godine u godinu, natukla je 8 godina staža u azilu. Prošli tjedan je uginula, zaspala na svojem krevetiću. Ogromno srce u Mrvi je stalo, za nju više nema čekanja i ne može joj se više pomoći. Ovu priču Vam pričamo iz dva razloga:

Prvi je taj da se Mrva ne zaboravi, da podsjetimo sve one koji žele i planiraju kupit psa čuvara da u azilu ima hrpa tih divova koji jedva čekaju da imaju svoje dvorište i svoje ljude za čuvati, izgubljenih, a predivnih duša, koje nitk ne traži nakon šta odlutaju.

Drugi razlog su ostali veliki psi koji su godinama u azilu, radnici su nas kontaktirali jer žele da oni ipak imaju bolju sudbinu. Oni možda nisu za stan ili kauč, ali ograđeno dvorište ili kakav ranč, za njih bi bili idealni. Mi ovako mali i bez skloništa ne možemo joj pomoći nego objavama, a tu nastupate Vi...Dijeljenjem Mrvine priče možda uspijemo spasit kojeg drugog psa. Možda se čini uzaludno, ali i mi iz udruge i radnici azila dat ćemo sve od sebe da u tome ustrajemo. Ne želimo ružne komentare na račun azila, želimo zajedničkom suradnjom pokazati da se stvari ipak mijenjaju na bolje, da nam svima kao ljubiteljima životinja njihova dobrobit mora bit na prvom mjestu. Slike Mrve je u postu, sherajte i pomozite ostalim divovima da bar jedan od njih ubrzo čuva svoju obitelj umjesto azila', stoji u objavi