Zvijezda današnje ponude na peškariji bili su ogromni moli i isto takvi kokoti po 60 i 100 kuna. Čini se skupo, ali od ovih komada dala bi se napraviti pristojna juha za omanji bataljun. Uhvaćeni su na parangal.

Ako ih se odlučite dirati da 'provjerite' kvalitetu, ako ne uživate u mirisu svježe ribe na rukama, možete ih oprati na špini na peškariji. Kod špine smo sreli gospođu Jelu.

- Evo, ovakvu oradu očistim i operem najviše za minutu. Radim to kad mušterije naruče, a usluga je besplatna. Treba paziti na kupce – rekla nam je Jela.

Našlo se tu još liganja, sipa i nezaobilaznih srdelica. Bruno se isključivo zbog njih spustio sa Šubićevca.

Na pijaci svega, banci se šarene u jesenskim bojama.

Uz tikve, one hokaido i druge vrste, ima još i čentruna. Pomidore vrste volovsko srce još se ne daju iako je početak listopada. I dalje je toplo vrijeme, objašnjava nam prodavačica iz Skradina.

Ima i puno paprika, a za oko su nam zapele roge iz Bribira za šest kuna. Naravno, sve je već puno žižula, mandarina po sedam kuna i šipaka.

Rogač je nekad u antici bio sredstvo plaćanja, a izračunali smo da bi kilogram s pijace mogli zamijeniti za nešto više od kilograma srdela s peškarije.

Turisti odlaze, nismo ih baš puno sreli, ali pijaca je jutros nešto prije devet sati bila puna.

Stigle penzije.