Od Krke do kukice: Ana Korunić balansira posao vodiča, sportske izazove i vlastiti kreativni obrt

Ova majka dvoje tinejdžera, Jure i Kate, živi, leti, radi i luduje - sve u jednom.

- Radim kao vodič već 11 godina, inače sam završila visoku školu u Šibeniku još 2006. godine, a od lani sam i ponosna vlasnica obrta Očica. Osim što radim full time job i otkad sezona krene u ožujku do studenog ne mogu koristiti godišnji, živim, letim, radim, ludujem, sve u jednom… Bavim se plivanjem i trčanjem, odnedavno i biciklizmom, ispred mene su neke zanimljive utrke od kojih izdvajam prvi samostalni Supertriatlon na Braču ove godine u kolovozu pa se već neko vrijeme pripremam za tu utrku - priča nam

Balansirati posao, privatni život i hobije za nju je 'teško, ali i nije, ovisno o tome kako na to gledaš'.

- Da je izazovno, svakako jest, pogotovo po ovim vrućinama i bez predaha od posla, ali kad nešto voliš i dovoljno si dugo u tome, onda nekako balans dolazi prirodno. Sam izazov toga i jest ono zbog čega se osjećaš uspješnim. Jednostavno nisam tip koji se izležava po plaži, radije plivam, ne sjedim do besvijesti na kavi, radije ću s ekipom na pivo. Uglavnom, sve je to stvar neke osobne navike. Često mi se čude i smatraju sve to nenormalnim. Jednostavno, moja energija je takva, što više o tome reći nego – to sam ja - kaže

Za kukičanje je zaslužna baba koja je čuvala nju i sestru kad su bile male, tako da je u tome otkad je dijete. Plela je i šivala odjeću za barbike koja tad nije bila lako dostupna. Još uvijek te komade čuva i to je njezino blago.

- Kukičanje je nakon toga palo u zaborav, ali tijekom odrastanja i kao cura uvijek sam se bavila nekakvim rukotvorinama. Jedno vrijeme sam djelovala pod imenom Ana Španga, tada sam izrađivala nakit od fimo mase, brodskih konopa, drveta i koječega, a u isto vrijeme je u Šibeniku postojala Udruga Škart. Kroz nju je nekoliko nas kreativaca plasiralo sebe i svoje kreacije u šibensku javnost. Sjećam se i da je Sajmić jedno vrijeme bio mjesto gdje smo se mi mini kreativci mogli pokazati. U svakom slučaju, nekoliko godina nakon što sam se prestala baviti nakitom, za vrijeme korone proradilo je opet ono iskonsko u meni i krenula sam s kukicom ponovno. Naučila sam sve sama uz pomoć nekih portala, videa na društvenim mrežama i eto, tako već šest godina se ne zaustavljam. Ako prođe dan da nisam uzela kukicu u ruke, to je onda stvarno čudan i neobičan dan. Kukicu ne ispuštam čak ni kad imam gripu - smije se

Kad je krenula s Očicom, onda joj je prioritet bio baviti se radionicama. To još uvijek jest, ali ljeti ih ne održava.

- Selim se k’o lastavica, ali u hladnije krajeve pa su tako moje radionice prisutne u Šibeniku u kafićima, klubovima i knjižnicama. Dođu ljudi raznih profila i dobi, uglavnom žene, iako su u dva navrata i dečki sudjelovali. Uglavnom se radi o početnicima ili onima koje su davno kukičale pa se žele podsjetiti, a ima i starijih gospođa koje rado sudjeluju najviše radi druženja. I evo, mogu reći da je atmosfera uvijek odlična, zabavimo se i nešto naučimo, a cure odu zadovoljne jer su uspjele samostalno odraditi nekakav projekt do kraja. Nije rijetko ni da sad već ima onih koje se rado odazovu ponovno jer, kako kažu, zarazile su se. I uistinu, to jest zarazno. Kad vas neko uputi i krenete uz malo upornosti i volje, odlična statična aktivnost koja ujedno pokreće i odmara. Dokazano luči serotonin i mogli bismo je bez problema svrstati u meditativnu aktivnost jer ja, dok kukičam, možete bombe oko mene bacati - priča nam

Nedavno je jednoj torbi koju je izradila dala ime 'Gossip' jer dok je kukičala u čekaonici kod doktora, dvije su gospođe ogovarale treću, a ona se tek pred kraj toga uključila i dokučila o čemu to njih dvije cijelo vrijeme šapuću…

- Jednostavno ne doživljavam puno oko sebe, osim ako ne čujem MAAAAMAAA. Tad moram reagirati - priča nam uz osmijeh

Obično radi torbe, ali ima tu i novčanika, privjesaka za ključeve, magneta, obruča, asortimana za bebe, a sad se 'bacila' i u izradu odjeće pa tako ima i topića, bikinija, majica, haljina, mrežastih kapica, parea za plažu… You name it.

- Najizazovnije nešto što sam napravila bila je haljina koju sam sebi nedavno radila, iako svaki novi projekt koji zamislim, ako nisam radila prije, predstavlja određen izazov. Najdraže mi je kad ispadne i bolje od očekivanog. Nekad pogledam u svoj rad i pomislim: 'Ček, ovo sam ja napravila?' Nadam se da će ova cijela priča prerasti u nešto više i da će uskoro dobiti svoj prostor. O tome malo više na jesen, da ne ureknemo. Jako se teško 'prodati' preko društvenih mreža, posebno bez dobrog marketinga, a to je ono na čemu sad malo radim. Slažem puzzle u svojoj glavi, hop sam već odradila, a potrebno je još i skočiti - kaže nam za kraj