Sve više se priča o zabrinutosti roditelja zbog količine vremena koju djeca provode ispred ekrana. Društvene mreže, različite igrice, izrada video klipova, dopisivanje s vršnjacima, serije, filmovi, a onda i izvršavanje školskih zadataka, učenje novih stvari. Sve to u jednom malom stroju koji stane u ruku i ima sve moguće informacije.

Jednom davno, u doba prije mobilnih aparata, polazila sam edukaciju o roditeljskim vještinama, te smo govorili o televizoru koja odgaja djecu. Edukatorica ga je opisala  kao multi talentiranog umjetnika, koji predivno pjeva, pleše, slika, kao znanstvenika koji zna brojne činjenice iz povijesti, fizike, zemljopisa, ali u isto vrijeme i serijskog ubojicu, nasilnika i opasnog psihopata.

Upravo takav je i mobitel, samo možda još opasniji, dostupniji i bliži našoj djeci. Čak štoviše, oni teško mogu zamisliti život bez njega, njihov socijalni svijet je povezan s tim uređajem, njihovo znanje je povezano s tim uređajem, a nažalost, ponekad i društveni status.

Brojne su opasnosti koje mogu ugroziti djecu dok koriste mobitele ili računala. Nabrojila bih nekoliko ključnih opasnosti:

Zlostavljanje- cyberbullying

Može ostaviti dugotrajnije i teže posljedice od drugih oblika zlostavljanja  jer je dijete čitavo vrijeme izloženo maltretiranju od strane svojih vršnjaka. I kada se nalaziš kući na sigurnom, možeš biti žrtva i meta zlostavljanja. Različiti su načini kako se djeca i mladi mogu međusobno povrijediti, a najučestaliji su:

Izolacija koja se vidi kroz isključivanje iz raznih grupa u aplikacijama, s društvenih mreža ili online igranja  igrica.

Prijetnje koje mogu uključivati prijetnje fizičkim napadima, uništavanjem stvari ili objavljivanjem neistina.

Vrijeđanje i ismijavanje kroz uvredljive poruke, uvredljive slike ili video snimke koji ismijavaju, omalovažavaju ili napadaju osobu.

Izlaganje privatnih informacija  je dijeljenje intimnih ili osobnih podataka o osobi, kao što su privatne slike, poruke ili informacije, bez njenog pristanka. Maloljetnicima se može dogoditi da šalju svojim dečkima/curama intimne fotografije koje po prekidu ta osoba može proširiti po cijeloj školi i šire. Jednom kada fotografija dođe na Internet ona postaje javna i teško se može zauvijek izbrisati.

Kleveta (Slander)  je širenje lažnih informacija o osobi, što može naštetiti njenoj reputaciji, a najčešće ide preko društvenih mreža.

Seksualni predatori na Internetu

Radi se  o osobama  koje koriste digitalne tehnologije i internetske platforme kako bi manipulirale djecom i  zlostavljali ih. Oni često kriju svoj pravi identitet, predstavljaju se kao vršnjaci djeci, često borave u grupnim chatovima gdje se igraju igrice te na taj način stvaraju s njima prijateljski odnos, kako bi kasnije od djece i mladih dobili ono što žele. Ponekad se radi o tome da od djece traže intimne fotografije, čak videozapise, koje nerijetko poslije koriste za ucjenu. 

Predatori mogu pokušati organizirati i fizičke susrete u život s djetetom pod izlikom prijateljstva ili ljubavi, što može biti izuzetno opasno jer se mogu dogoditi situacije fizičkog ili seksualnog zlostavljanja.

Pristup neprimjerenom sadržaju

Koristeći mobilne uređaje i računala bez nadzora i zaštite djeca mogu doći,  slučajno ili namjerno, do sadržaja koji je seksualno eksplicitan, nasilan ili na drugi način neprimjeren njihovoj dobi. Takav sadržaj može imati negativne posljedice na njihov razvoj.

Prevare i phishing

Phishing je vrsta internetske prevare u kojoj kriminalci pokušavaju prevariti korisnike kako bi otkrili osobne podatke, poput lozinki, brojeva kreditnih kartica i drugih osjetljivih informacija koje mogu korisno upotrijebiti. Ciljevi phishinga su krađa identiteta (da npr. mogu otvarati račune na ime te osobe), financijska dobit, instaliranje zlonamjernih softvera i sl.

Ove prevare obično dolaze u obliku lažnih poruka, web stranica ili e-mailova koje izgledaju kao da dolaze od legitimnih izvora, poput banaka, online trgovina ili drugih poznatih organizacija. Na ovaj način kriminalci mogu prevariti i odrasle ljude, tako da definitivno postoji opasnost da prevare  i vašu djecu.

Prekomjerna upotreba interneta (Internet addiction)

Šta je previše? Ovo je teško pitanje, jer osim za zabavu ekrane koristimo i za učenje, posao i druženje, no prekomjerno vrijeme provedeno na internetu, naročito u igrama ili na društvenim mrežama, može dovesti do brojnih  problema. Tako je često popuštanje  u školi, izolacija u socijalnim odnosima, negativni emocionalni utjecaj (izražena tuga ili ljutnja/ agresija ako ne mogu koristiti internet), pa čak i problemi fizičkog zdravlja (npr. problemi sa spavanjem ili zdravljem očiju),

Kockanje

Djeca prerano mogu biti izložena kockarskim web sajtovima ili igrama koje nude stvarne novčane nagrade,  što može dovesti do razvoja ovisnosti o kocki.

Što roditelji mogu učiniti da zaštite djecu

Prvo i osnovno je da i sami malo prestanu „buljiti“ u ekrane i počnu se međusobno družiti, razgovarati, vidjeti jedni druge i provoditi kvalitetnije zajedničko vrijeme.  

Naravno da je razgovor, odnos s djetetom i životni sadržaji koji ne uključuju ekrane, odličan način na koji će se djeci omogućiti da dožive iskustvo  koje je kvalitetno, a nije online. Odnos  i razgovor s djecom je temelj svega. U tom slučaju će vas djeca čuti i vjerovati vam kada im budete pojašnjavali koje sve opasnosti postoje na Internetu i zbog čega neke stvari moraju biti pod nadzorom i ograničene.

Osim toga roditelji bi trebali postaviti jasne granice za vrijeme koje dijete može provesti na Internetu svaki dan, kao i za vrste aktivnosti (npr. igranje igrica, društvene mreže, edukativne stranice). Trebali bi poticati djecu da dio vremena provode i izvan  internetskog svijeta, vani, s prijateljima ili baveći se drugim hobijima. Postavljanje vremena kada se mobiteli i računala isključuju (npr. za vrijeme obiteljskih obroka, prije spavanja) mogu  pomoći  roditeljima u održavanju ravnoteže između virtualnog i stvarnog svijeta.

Ono što je važno znati, a ako ne znamo pitati, jest  tehnička zaštita i sigurnosne postavke.  Mnoge aplikacije nude roditeljske kontrole koje omogućuju roditeljima da nadziru online ponašanje djece. Ali dragi roditelji, posebno tinejđera, morate biti ažurni jer vaša djeca znaju kako zaobići postavke u samo nekoliko koraka.

Roditelji redovito pratite profile svoje djece i njihove aktivnosti na mrežama. Postavite jasne smjernice o tome koje aplikacije i društvene mreže smiju koristiti, te s kim mogu komunicirati na tim mrežama i aplikacijama, naglasite važnost postavljanja privatnosti na profilima na društvenim mrežama. Provjeravajte koje aplikacije i igre koriste, što pregledavaju. Blokirajte neprimjerene sadržaje za koje ne želite da im budu izloženi. Naučite djecu da nikada ne dijele osobne podatke (ime, adresu, broj telefona, školu) s nepoznatim osobama online.

Najvažnije da učimo djecu da budu odgovorna za svoje ponašanje, kako ono u našem stvarnom okruženju, tako i u virtualnom okruženju. Zajednički postavite pravila za korištenje Interneta  i pomozite im da razumiju zašto su ta pravila važna.

Ukoliko se online i dogodi nešto loše, važno je da vaše dijete zna da je njegov roditelj prva osoba kojoj se u tom slučaju treba obratiti.