Iako se naši sugovornici često susreću i druže, između ostalog i u glazbenim vodama, jer većina njih se i dalje bavi glazbom, ovaj zajednički susret bio je iznimno sentimentalan i nostalgičan. Jer s posebnom su se emocijom prisjetili svoje dirigentice Zlate Bašić, koja je daleke 1958 osnovala zbor kojeg je vodila čak više od tri desetljeća!

- Kad se prisjetimo koliko je bio zahtjevan naš repertoar, koliko je djece tada bilo u zboru, kako je višeglasno pjevanje bilo "pod obavezno", na koliko smo sve putovanja i nastupa bili,  surađivali s eminentnim umjetnicima poput Alfi Kabilja i Arsena Dedića, srca su nam puna ponosa - počinju svoju priču naši sugovornici Maja Gulin, Sanja Gazivoda, Latica Stošić, Sandra Karađole, Eliana Trutin Šupe i Marko Marjančić.

Tih davnih 70-tih i 80-tih godina 20 stoljeća koje su proveli u zboru, svi odreda zovu "zlatnim Zlatinim dobom" i prisjećaju se velikih uspjeha koje je zbor tada ostvarivao. I to s pomalo tuge. Jer tvrde, uspjesi naše dirigentice i njeno životno postignuće, pomalo su pali u zaborav, a Zlatini su uspjesi bili dostojni Nagrade grada Šibenika za životno djelo.

- Otkako je od 1974 godine pod okriljem šibenskog kazališta zbor dobio ime Zdravo maleni, jedan od najvećih uspjeha svakako je bio nastup na 20. muzičkim susretima u Varaždinu 1977. godine. Još se sjećamo sa koliko smo koncentracije i preciznosti izveli vrlo zahtjevan repertoar, koji danas sigurno ne bi pjevao nijedan dječji zbor. U zboru je tada bilo jako puno djece, no svi smo "ko jedan" pjevali u višeglasju pod dirigentskom palicom naše Zlate - prisjeća se Marko Marjančić, uz napomenu kako je on samo jedan od brojnih članova zbora kojeg je upravo Zlata Bašić "zarazila" glazbom. I na određeni način odredila da glazba bude njegovo životno opredjeljenje.

Krajem 70-tih godina, djeca iz zbora krenula su korak naprijed u glazbenom i umjetničkom stvaralaštvu i postala su članovi dječjeg dramskog ansambla u HNK Šibenik. Pod vodstvom Zlate Bašić, u suradnji s eminentnim pedagozima iz Zagrebačkog kazališta mladih, nastupali su u tri mjuzikla, Mačak Džingiskan i Miki Trasi, Fali more drž se kraja i Osvajanje kazališta u produkciji šibenskog kazališta. Tih se dana s posebnom radošću prisjećaju Maja Gulin, Sanja Gazivoda i Marko Marjančić, koji su glumili, pjevali i plesali i u solo ulogama:

- Bilo je to sjajno doba zbora Zdravo maleni i dječjeg dramskog stvaralaštva u Šibeniku, možda nikad prije i nikad poslije toliko sveobuhvatno posloženog. Jer mi smo poput istinskih profesionalaca pjevali, plesali i glumili uz orkestar koji je svirao uživo. Možete li samo zamisliti tu čaroliju kad se u jednom trenutku na sceni šibenskog kazališta nađe između pedeset i stotinu djece koja pod ravnanjem Sanibora Vuletina, voditelja orkestra, koji se nalazio u onoj čuvenoj "rupi" na sredini pozornice, pjeva, pleše i glumi uživo! - prisjećaju se Gulin, Gazivoda i Marjančić.

Usto, pričaju nam, Zlata Bašić je bila pionir u promoviranju dječjeg klapskog pjevanja u Šibeniku i Dalmaciji, jer bila je među prvim glazbenim pedagozima koji su osnivali dječje klape.

- To je bilo jedno posve drugačije i vrlo dragocjeno iskustvo. Naučili smo nešto posve novo, puno smo nastupali, s velikim uspjehom i u Omišu. Nakon određenog vremena, prestali smo pjevati u klapi iz vrlo jednostavnog razloga, odrasli smo - uz osmijeh se prisjećaju Sandra Karađole i Eliana Trutin Šupe.

Zar je nakon svega izrečenog čudno kako su naše sugovornice godinama bile članice čuvene ženske klape Rećine koju je s velikim uspjehom vodila upravo Eliana Trutin Šupe, po profesiji nastavnica glazbene kulture.

- Puno smo toga naučili s našom dirigenticom, koliko je važna disciplina i marljivost u vježbanju, kako pjevati višeglasno, kako pjevati kao solista. I sama sam pjevala solo, sjećam se s koliko smo volje vježbali. Bilo je to jedno zaista inspirativno razdoblje, naša je Zlata bila istinska zaljubljenica u glazbu, velika pedagoginja sa iznimnim rezultatima i zato nam je doista žao što njen rad nije vrednovan na adekvatan način - istaknula je Latica Stošić.

Ono što je u ovom druženju svakako bilo važno spomenuti je pjesma "Voljeni moj grade" koju je napisala Zlata Bašić. Posebna je zanimljivost kako je Zlata Bašić, rođenjem Riječanka, pjesmu "Voljeni moj grade" posvetila upravo Šibeniku!

- Zvuči gotovo nevjerojatno, ali ne postoji nikakav audio ni video zapis te pjesme koju je Zlata s tolikom ljubavlju posvetila našem gradu. Možete samo zamisliti s kakvom smo je emocijom mi pjevali - kažu naši sugovornici.

Pa kako to obično i biva, kad se okupe pjevači, na kraju susreta pala je i "pisma", među kojima naravno i "Voljeni moj grade".