Šibenik odnedavno ima Klub liječenih alkoholičara – Klica. Ovaj simboličan naziv upućuje na klicu novog života za sve one koji su se uspjeli izliječiti i osloboditi, otrgnuti od kruga nevolja, nedaća i nesreća koje donosi ovisnost o alkoholu. Uz predsjednika Kluba Sašu Tare, sastanke održavaju stručnjaci, među kojima je i socijalna radnica Nina Živković koja nam je ispričala kako je do Klice došlo te kako izgledaju njihovi sastanci.

Zašto ranije nije zaživio klub liječenih alkoholičara u Šibeniku, odnosno zašto je trebalo toliko godina da se ponovno uspostavi?

- Mislim da klub dugo nije postojao jer je za pokretanje bilo kakve inicijative, organizacije, a posebno kluba potrebno ulaganje vremena, energije i dobre volje. Ljudi su u današnje vrijeme voljni pomoći materijalno ili jednokratno, ali im za dugoročni rad nedostaje vrijeme i motivacija. Za klub je osobito važno biti motiviran, jer se obvezujete biti dostupni svaki tjedan u isto vrijeme. Teško je donijeti takvu odluku i biti spreman odvajati svoje vrijeme u kontinuitetu.

Kako je nastala ideja i kako ste vi došli u Klicu?

- Ideja je potekla od Zvonimira Vile i Saše Tare koji su nakon liječenja u Vinogradskoj bolnici nastavili svoj oporavak kroz odlaske u klub Feniks u Splitu. Sastanci u Klubu im pomažu i značajni su za njihov oporavak, ali iz želje da pomognu drugima smatrali su da bi bilo važno pokrenuti i osnovati klub u Šibeniku. Ja sam se sasvim slučajno uključila u priču, budući da me kontaktirala Sanja Kuvačić iz Splita, voditeljica kluba Feniks, moja draga kolegica, koja me motivirala i ohrabrila da se upustim zajedno s dečkima u ovu priču.

Zašto ime Klica?

- Klica nam je simbolična kao zametak nečeg novog što se razvija, što klija i ima tendenciju rasta. Osim toga je i zanimljiva igra riječi KL(ic)A, jer KLA je skraćenica od Kluba liječenih alkoholičara.

Osim vas kao socijalne radnice, ima li još koja stručna osoba koja je uz vas na sastancima?

- Na svu sreću nisam sama, što je dodatno olakšalo moju volju da se upustim u ovu avanturu. Tu su Branka Mandić, integrativna terapeutkinja, Andreja Baus moja kolegica socijalna radnica, Ivana Polić psihijatrica OB Šibenik, a povremeno nam se pridruži i studentica ERF-a Marcela Belamarić.

Kako ti sastanci izgledaju? Na koji način se pristupa članovima Klice i kako im pomažete?

- Okupljamo se uvijek u isto vrijeme, ponedjeljak u 19.15 sati u dnevnom boravku Narančaste zgrade. Sjedimo u krugu. Ukoliko su na grupi svi koji su već ranije bili pozdravimo se i započnemo razgovor o tome kako su članovi grupe, što se novo događa u njihovim životima, događaju li se neke problematične situacije, ne samo vezano uz alkohol, već uz životne okolnosti i situacije na poslu, zapravo bilo što o čemu se želi razgovarati. Slušamo jedni druge i iskreni smo  (prema sebi najviše) te se trudimo stvoriti atmosferu u kojoj nema pogrešnih odgovora i postupaka koji se ne mogu popraviti te nema osuđivanja. Kada nam dođu novi članovi, predstavimo se, jednako kao i oni novi koji dođu s tim da svaki član bira koliko želi reći, a članovi grupe mu ostavljaju prostor i vrijeme da se osjeti sigurno i prihvaćeno.

Koliko grupa broji članova?

- Trenutno u grupi imamo devet članova, od kojih je troje došlo prošli tjedan.

Kakva su iskustva članova Klice što se tiče alkoholizma? Zbog čega su se odali alkoholu i što im je pomoglo da se vrate na pravi put?

- Svi naši članovi su jako rano, već u srednjoj školi krenuli s eksperimentiranjem i uživanjem alkohola. Međutim, već tada su njihovi apetiti bili veći nego kod njihovih vršnjaka. Alkohol donosi opuštanje, užitak te je lako skliznuti u ovisnost. Problem je kada čovjek više ne može bez njega te kada mu postane važniji od svega ostalog. S vremenom, nakon višegodišnjeg pijenja i čestih teških pijanstava, zdravlje strada, ali i odnosi s bliskim osobama, obitelji i prijateljima, a i poslovi se više ne mogu raditi. Događaju se i problemi sa zakonom te je čitavo socijalno funkcioniranje osobe narušeno.

Koji su uzroci alkoholizma mogu govoriti na temelju nekih pojedinačnih slučajeva koje poznajem. Često se događa da su alkoholičari izuzetno osjećajni i ranjivi ljudi, koji svoju bol utapaju u alkoholu te se na taj način sediraju da ne moraju misliti i osjećati. Koriste alkohol kao bijeg od stvarnosti. Ponekad se radi o povodljivim osobama, koje priroda posla, način na koji se druže, stil života odvede u ovisnost. Moram napomenuti i kako u velikoj većini naših obitelji generacijama postoji bar jedna osoba koja je alkoholičar te osim što se time stvara i genetska predispozicija za razvoj ovisnosti, postoji i učenje po modelu, po kojemu djeca gledajući roditelje ponavljaju njihove greške.

Svatko od njih ima svoju priču kako je započeo proces liječenja i apstinencije. Netko je dobio otkaz na poslu, a nekome je zdravlje stradalo te je čuo od liječnika da neće još dugo. Netko je izgubio povjerenje svog partnera ili bračnog druga ili su ih partneri napustili. Različiti su uzroci, no ono što je najvažnije na tom putu jest odluka i svjesnost osobe da se mora i želi promijeniti. Bez osobne odluke i angažmana gotovo da i nema promjene.

Koliko dugo traje rehabilitacija jedne osobe koja je sklona pretjeranom konzumiranju alkohola?

- Moram vam reći da alkoholičari ne konzumiraju alkohol, već piju preko svake mjere te nemaju više kontrolu nad popijenim količinama i to ih čini ovisnicima. U početku na psihičkoj, a kasnije i na fizičkoj bazi, po čemu se razlikuju od društvenih potrošača koji ga konzumiraju umjereno, za prigodu i ugodu.  Kod liječenja, ovisno o stanju osobe, prvo je detoksikacija, zatim osvještavanje vlastite ovisnosti kroz grupni rad, vođen psihijatarom, psihologom i socijalnim radnikom, a uspješnost liječenja ovisnosti o alkoholu je individualna, jer prava bitka počinje tek po izlasku iz bolnice. Ono što je najvažnije znati jest da osoba koja je liječeni ovisnik o alkoholu ne smije više nikada popiti ni jedno alkoholno piće. Zvuči nemoguće, no to je jedini način. Radi se tome da jedno piće kod liječenih ovisnika neće ostati samo jedno piće, već znači povratak na stari obrazac i ponovni alkoholizam.

Liječenje se kod nas odvija najčešće u KBC Sestara Milosrdnica (Vinogradska), u Psihijatrijskoj bolnici na Ugljanu, Rabu, Vrapču ili Jankomiru. U OB Šibenik funkcionira dnevna bolnica, a nakon bolničkog liječenja nužna je grupna podrška kroz klubove liječenih alkoholičara. Liječnici preporučuju da se klub posjećuje minimalno pet godina nakon početka apstinencije ili nakon bolničkog liječenja.

Koja su pravila, odnosno koliko je koraka odvikavanja kroz koje ljudi moraju proći na svom putu?

- Svjesnost je svakako prvi korak, dok nisam svjestan problema ili si ga ne želim priznati, nisam se još ni zaputio na put liječenja. Nakon toga, odluka da želim biti trijezan, da mi to donosi dobro i da je to jedini put za mene te da s tog puta nema povratka. I na koncu život s tom odlukom. Ispočetka izbjegavanje potencijalno opasnih mjesta (gdje sam ranije pio) ili situacija koje me provociraju da pijem. Kasnije, kada je osoba već čvršća u svojoj apstinenciji i dobro se nosi s novim odlukama i ponašanjima, čak je i dobro dovesti se u takva mjesta i situacije. Svakome se može dogoditi da na svom putu oporavka i posrne, da mu se dogodi recidiv, no važno je prisjetiti se kako je to kada si trijezan, koliko je drugačija i bolja kvaliteta života bez pijanstva i kako je to moguće.

Koliko im je teško ili možda nekome i lagano, održavati se trijeznim nakon cijelog tog procesa?

- I to je individualno, neke alkoholičare muči žudnja, a neki je uopće ne osjećaju. Neki se teško nose sa zadirkivanjem svojih poznanika i prijatelja kada na primjer naruče sok ili čaj u kafiću u kojem su do jučer pili litre i litre alkohola. Izazovi su na svakom koraku, no uz podršku i jasnu odluku pojedinca moguće je ostati trijezan i zadovoljan sobom. Mnogi ljudi idu na liječenje, međutim, stopa oporavka je niska. Nažalost, većina onih koje upute institucije, članovi obitelji ili neka kazna, a da sami nisu sa sobom donijeli odluku, obično se ponovno vrate piću.

Kako reagiraju na vanjske podražaje i izazove koji su danas sveprisutni i uspiju li se oduprijeti nekom pozivu tipa 'ajde dođi samo na čašicu, šta će ti biti od jednog pića'? Pričaju li o svojim iskušenjima?

- Izazovi su sveprisutni u ovom društvu, jer kako naš Zvonko Vila kaže 'mi smo nazdravičarski narod'. Za sve nazdravljamo, u svim zabavama je alkohol, od malena nas navikavaju na alkohol, sveprisutan je. Kad si u pubertetu kao da kroz alkohol i pijanstvo prolaziš inicijaciju postajanja odrasle osobe, a još ako si muškarac i ne piješ, većina te okarakterizira kao čudaka. Stoga su naši članovi kluba sigurno svakodnevno u situacijama da im se događa upravo to, no onaj tko je uistinu odlučio i tko zna čemu vodi „samo jedna čašica“ neće podleći.

Što biste savjetovali ljudima koji oko sebe imaju, bilo u obitelji ili neke poznanike, koji pretjerano konzumiraju alkohol i ne priznaju problem? Na koji im način oni mogu pomoći?

- Članovi obitelji koji imaju nekog tko je ovisan o alkoholu sigurno i sami trebaju pomoć, jer život s ovisnikom nije lak. Naš klub nije samo mjesto za osobe s problemom s pićem, već i za obitelji. Mogu nam se javiti, a najbolji savjet dobiti će upravo od liječenih alkoholičara, koji im mogu iz osobnog iskustva reći što je za njih bila prekretnica na putu oporavka te što im je trebalo od članova njihovih obitelji. Uz naš klub, postoji u Šibeniku pri HZJZ i Služba za mentalno zdravlje, prevenciju i vanbolničko liječenje ovisnosti, gdje se mogu javiti i tražiti uslugu savjetovanja.

Po meni članovi obitelji trebaju pomoći osobi da se suoči s činjenicom da ima problem, konfrontirati je, a kada osoba započne proces liječenja, biti joj podrška u tome.

Sastanci Klice se održavaju ponedjeljkom u 19.15 sati u dnevnom boravku Narančaste zgrade (Prilaz tvornici 41), a za detaljnije informacije možete se javiti na broj mobitela 095/888-4954 ili u inbox Klice na Facebooku.