- 'Bake me' je nastao prije tri godine potpuno spontano. U jednom trenu sam pomislila kako bih voljela imati zapisane sve recepte na jednom mjestu i kako bi bilo lijepo da su dostupni i drugima. Sjećam se da sam svaki detalj zamišljala u glavi, od nijanse slova do izgleda samog recepta. Uskoro sam angažirala stručnjaka da mi izradi web-stranicu te sam krenula s prvim objavama. Vodila sam se željom da gastronomiju približim svima, da recepti budu jasno objašnjeni i da djeluju jednostavno i smisleno – počela nam je Nina svoju priču.

Priznaje da voli kuhati sve, što se vidi na fotografijama u njenim objavama, ali više od klasičnog kuhanja i pripreme jela, preferira izrađivati slastice.

Što je prevagnulo, odnosno koja je kap prelila čašu i pogurnula te da kreneš stvarati 'Bake me'?

- Iskreno, nakon rođenja drugog djeteta dogodile su se neke prekretnice. Shvatila sam da ne mogu više raditi posao koji iziskuje nepredvidivo radno vrijeme i poslovna putovanja. Uz to, suprug ne radi u Hrvatskoj te ga pola godine nema što znači sam ja sama s djecom. U tom trenutku sam shvatila da moram posložiti prioritete. Na porodiljnom sam imala više vremena za sebe i obitelj te sam krenula prikupljati recepte svojih baka. Tada je došla ideja da ih dijelim s drugima i vrlo brzo je cijela priča dobila svoj smjer na kojem sam i danas. Iako, tada nisam mogla ni zamisliti da će to jednog dana postati ovo je što je danas.

Kad si u kuhinji i radiš svoj posao, osjećaš li da je to baš 'tvoj posao' ili neko tvoje vrijeme koje te ujedno i opušta?

- Kad je posao u pitanju uvijek mi je bilo važno da su stvari postavljene kvalitetno i odgovorno, a time i zrelo. No, u kuhinji ispliva i taj moj kreativni dio i često mi se dogodi da zaboravim na vrijeme i druge obaveze. Volim razmišljati o receptima, kreirati neke nove, volim istraživati pa bi se moglo reći da se igram. Uz zrelost i odgovornost vodim se emocijama pa bih rekla da imam taj balans odrasle osobe s djetetom u sebi. Uz dvoje djece to je bilo mojih 5 minuta u danu za mene. Objavljivala bih kako bih stigla i što bih htjela. No, kako je blog počeo rasti krenule su i neke poslovne suradnje. Sada radim i za razne klijente pa je samim time i razina posla i odgovornosti veća. Iako imam puno posla nikad nisam osjećala obavezu da nešto moram objaviti jer imam blog, zaista uživam u ovome što radim.

Je li u tvojoj obitelji dok si odrastala bilo kuharica ili slastičarki koje su imale utjecaj na tvoj put?

- Dolazim iz tradicionalne dalmatinske obitelji u kojoj su žene divne kuharice. Moje bake i moja mama su mi neiscrpna inspiracija. Uz njih nisam samo naučila kuhati, nego sam zavoljela kuhanje. One su mi pokazale kako hrana okuplja obitelj i prijatelje za stolom te kako se uz hranu sve ljepše proslavi. Kao i da juha liječi, a svjećice na torti ispune svaku želju, ako jako puhneš. Hrana ima veliku ulogu u našim životima i kao takvu ju je teško ne voljeti.

Kako je izgledalo tvoje prvo kuhanje ili spremanje kolača u kojem si potpuno zakazala?

- Joj, odmah mi pada na pamet izrada torte u kojoj sam umjesto sode bikarbone stavila šećer u prahu i nije mi nikako bilo jasno zašto se biskvit ne rahli. Radila sam red velvet, nije bila ni red ni velvet. Sjećam se i da mi je kao srednjoškolki izrada kruha djelovala kao posebna nauka te da je par pokušaja završilo neslavno. Kruh je bio pretvrd i neslan. Trebalo mi je neko vrijeme da se ponovo odvažim i pokušam. Sada u tome uživam neizmjerno, volim raditi sve vrste tijesta.

Kad vidiš neki recept online, a bude svega od odličnih do onih 'tko je pobogu ovo objavio', vidiš li odmah da nešto s omjerom sastojaka ne odgovara ili greške u postupku izrade?

- Ne čitam previše online recepte jer na netu ima zaista svega. Držim se nekako provjerenih kuhara, edukatora i kuharica. Ali da, kad često radite tada već napamet znate osnovne recepte i omjere i zaista zna biti raznih varijacija. Meni je osobno puno gore kad vidim pripremu i shvatim da se osnovne tehnike ne poznaju ili su recepti nejasno napisani s preskočenim koracima. U slastičarstvu je jako važno pridržavanje omjera, važna je točnost u gram. Malene izmjene koje netko napravi u svom recepti mogu dovesti do potpuno krivog rezultata, da ne govorim o velikim izmjenama.

Imaš obitelj, s tim dolaze i silne obaveze, a ipak imaš vremena posvetiti se blogu i receptima?

- Puno manje nego bih htjela. Organiziram se da odradim prvo klijente i dogovorene suradnje. Često radim po noći i vikendima. Nekad radim sat, dva, nekad cijeli dan. Ali svaki dan radim ili učim, idem na radionice iz slastičarstva ili fotografije. Važno mi je da se vidi napredak i rast iz dana u dan, jedino tako može rasti i blog skupa sa mnom.

Koliko ti vremena treba za jedan prosječno zahtijevan recept?

- Ovisi o samom receptu, ali recimo od jednog do dva dana za složenije recepte. To izgleda ovako: Prvo osmislim što ću raditi. Ako se radi o receptu koji sam već radila tada preskačemo fazu testiranja. Odlazim u nabavku svega što mi treba za taj recept. Tada kreće izrada samog recepta. Za torte mi treba nekoliko sati da ih odradim od početka do kraja, za neka složenija jela i tijesta također toliko. To radim dan prije fotografije. Sutradan kreće dekoriranje, postavljanje seta i fotografiranje. Za ovaj korak mi treba sat do dva vremena. Zatim ide obrada fotografija, također najmanje sat vremena. Tipkanje recepta na webu je još sat do dva, ovisno o dužini teksta (čitaj mojoj inspiraciji) te objava na društvenim mrežama, odgovaranje na poruke i komentare. Sve skupa mi treba oko 8 - 10 sati za jednu zahtjevniju sličicu koju vi vidite na objavi.

Koliko ukućani pomažu ili odmažu?

- Grgo odrasta uz blog, njemu je to sastavni dio maminog dana i uglavnom me pušta da radim. Ponekad bude nestrpljiv i ne može dočekati da nešto bude gotovo s fotografiranjem jer bi želio probati. A prošle godine mi je zagrizao krov od velike gingerbread kućice pa sam morala sve ponavljati, trebalo mi je nekoliko sati da odradim nanovo taj cijeli dio. Kiara pomaže, ona je model kada treba rukom nešto držati, ali je i jako nadarena i voli kuhinju. Već sad, sa svojih 12 poznaje osnovne tehnike i radi neka jela potpuno samostalno. Na blogu imam i jedan njen recept, radi se o brzom kruhu s praškom za pecivo koji je radila za Grgin vrtić. A suprug Željko je u ulozi degustatora kad je doma.

Vidjeli smo i da sama radiš fotografije svojih jela? Kad se stigneš baviti i fotografijom?

- Fotografija i recepti su povezani. Jedno bez drugog mi nije potpuno. O fotografiji nisam znala doslovno ništa, ali sam se u nju zaljubila uz blog. Još uvijek sam na početku i imam puno toga za naučiti, ali me to silno veseli. Lijepa fotografija i kvalitetno napisan recept su mi nešto čemu se neizmjerno divim kod bilo kojeg blogera.

Surađivala si na jednoj božićnoj knjižici s receptima i evo pitanja koje se samo postavlja – što čekaš sa svojom knjigom recepata?

- Besplatna božićna kuharica je nastala u suradnji s moje dvije divne kolegice (Mihaela s bloga BiteItQuick i Irena s bloga Pregacha). Kuharica sadrži preko 30 slatkih jela te je nastala kao poklon našim pratiteljima. Jako često dobivam pitanja vezana za kuharicu. Iskreno, još uvijek ne razmišljam o njoj intenzivno. Bazu recepata imam za tri kuharice, ali nemam određen koncept. Kad mi sjedne ideja i vizualiziram je, krenut će i izrada. Vjerujem da ćemo o njoj pisati za nekih godinu dana, ako sve bude išlo po planu.

Razmišljaš li da proširiš ponudu recepata? Tipa nekakvih fit, keto slastica ili klasičnih recepata za kuhanje raznih dalmatinskih jela?

- Razmišljam ubaciti više slanih jela, ali dozirano i posvetiti se kategoriji tips & tricks koju sam pomalo zanemarila. Ona je osmišljena da kroz nju prođem sve trikove kao i osnove kako nešto najbolje napraviti. Od rezanja biskvita, dinstanja, prženja i sl. Ostale kategorije poput zdrave prehrane, određenog tipa prehrane i slično, prepuštam onima koji se bave isključivo s tim. Oni su puno više educirani od mene za to. Naravno da se može na blogu pronaći poneka sirova torta ili proteinski snack, ali ne kao kategorija, već kao recept koji mi se jako svidio pa sam ga odlučila podijeliti sa svima.

Pripremaš li kolače za prodaju ili samo nosiš u goste svoje slastice?

- Ne pripremam za prodaju. To sam od prvog dana odvojila i odlučila da to nije smjer u kojem želim ići. Smatram da za prodaju slastica treba imati kontrolirane uvjete te svoju slastičarnicu. Moje recepte najviše volim dijeliti. Imam divne prijatelje, susjede i obitelj koji se vesele svemu što napravim. To mi je za sada i više nego dovoljno.