- Bilo je tu rasta i osipanja članstva, ali iskristaliziralo se da je Društvo najbolje radilo za vrijeme Petra Matkovića, kasnije i za vrijeme Bruna Ungarova. To su vremena od pedesetih do sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Članstvo je brojčano bilo tu negdje kao i sad, tu smo li-la. Na početku je bilo 18 osnivača i dva člana omladinca. Vrijedno je zabilježiti i inženjera Ljubičića, potom Matkovića, koji je na mjesto tajnika došao iz Podsuseda u Šibenik. Tada je Matković bio i jedini član Društva Jadran Split. Zašto kažemo da se Društvo u Šibeniku teško rađalo? Prije osnivanja bile su dvije inicijative, jedna 1939. godine, ali je zbog rata sve propalo - kaže Petar Čičin Šain.

Drugi pokušaj osnivanja bio je 1944. godine, kad se u Šibeniku održalo zasnivanje ZAVNOH-a.

- Tada je doktor Martin Čičin Šain, tadašnji predsjednik Nogometnog kluba Šibenik, pokrenuo inicijativu za osnivanje filatelističkog društva, koje bi uključivalo i članove vlade ZAVNOH-a. Bila je to za to vrijeme jedna masovna inicijativa, ali od svega nije bilo ništa. Doktor Čičin Šain je otišao u Zagreb za liječnika ZAVNOH-a. Međutim, čim je Društvo počelo nešto raditi, odmah je krenulo i s aktivnostima. Tu je prvi onaj čuveni žig o Jadranskoj regati, a do dana današnjeg došli smo do 262 poštanska žiga. Društvo je cijelo vrijeme stavljalo akcent na obilježavanje važnih događaja i godišnjica na području Šibenika i današnje županije Šibensko-kninske - kaže Petar Čičin Šain.

RAKETIRANJE

Nakon toga dolazi do doba pod vodstvom Bruna Ungarova. Jedan od važnijih događaja bilo je, u suradnji s Narodnom tehnikom, organiziranje raketne pošte.

- Tri raketne pošte bile su vrlo zapažene tada. Zvale su se Faust 1, Faust 2 i Lozovac. Narodna tehnika bi napravila raketu sa startnim motorom, a u dio nje stavili bi dopisnice i avionska pisma koja su već bila pečatirana. Trebalo ih je prebaciti sa Srime na Prvić ili obratno. Međutim, ta pošiljka je pala u more i tu nastupa Ronilačko društvo Jastog iz Šibenika i vadi raketu iz mora. To je bila prva pošta koja je stradala u transportu na području Šibenika. Drugu imamo na nesretan datum kad je izbio Izraelsko-egipatski rat, a lansirana je pošta na Lozovac u čast obljetnice tamošnje tvornice aluminija. Međutim, kako su startni motori bili preslabi, a rakete preopterećene, pale su u onaj krš oko Lozovca. Puhala je jaka bura i sva pošta se rasula pa su naši članovi po onim smrikama skupljali pošiljke - govori Čičin Šain.

Vrlo važna godina za Društvo je 1966. Tada je izdano najviše prigodnih poštanskih žigova i dopisnica. Željelo se dati jedan filatelistički akcent 900. obljetnici grada Šibenika. Do 80-ih godina izdavački program ide svojim tijekom, a 1984. izdana je knjiga o 35. obljetnici društva.

Uskoro dolazi Domovinski rat, ali Društvo ni u tim okolnostima ne miruje. Izdana je dopisnica za obljetnicu smrti Dražena Petrovića. Kasnije u novoj Hrvatskoj Pošta izdaje puno maraka sa šibenskim temama. Zadnja je marka s Vitićevim neboderom u Zagrebu. Arhitekt Ivan Vitić bio je Šibenčanin, poznat i po zgradi Gradske knjižnice na Poljani i hotelu Jadran.

PRIRUČNIK U PRIPREMI

Društvo trenutno priprema i jedan mali priručnik o poštanskim žigovima, da bi pokazali što su radili zadnjih 75 godina.

Čičin Šain i Smirnić objašnjavaju i kako je sve počelo, otkud njihova ljubav prema markama, dopisnicima, žigovima…

- Kad smo Stjepan i ja bili mali, a on je počeo davno prije mene, bilo je to moderno. Imao si marke iz cijelog svijeta, motivi flore i faune, sporta... Sve je to nas golicalo. Onda kad su došli i pašarini, sličice s moto-motivima i nogometašima, ta priča s markama počela je padati. Međutim, mi smo iz starije generacije ostali uz marke. Netko bi pomislio da smo puki skupljači. Jednim djelom to je točno, ali ne sasvim. Mi smo i istraživači šibenske filatelističke povijesti. Naši članovi su imali zapaženih uspjeha i na svjetskim izlaganjima. Naš predsjednik, pokojni Mario Lušić, dobio je srebrnu medalju u Španjolskoj na Svjetskoj izložbi. Na tim europskim i svjetskim izložbama osvojio je on preko trideset medalja - kaže Čičin Šain.

Zanimljiva je priča u filatelističkom svijetu o, ni manje ni više, Konjevratima.

- 1944. godine u Šibenik je došla njemačka uprava i uprava NDH-a. Oni su zatekli određeni dio poštanskih maraka Imperiale, koje su pretiskali ručno s oznakom NDH. Ekipa se u ta divlja vremena domogla i nekih pečata, točnije talijanskog žiga pošte Konjevrate. U to vrijeme pošta Konjevrate nije ni radila, ali su i dalje lupali po pošti s tim pečatom. Na račun toga mnogo lažnih maraka i lažnih kuverata je u opticaju. Te stare marke i žigovi se mogu i dan-danas naći, ali rijetko. Naravno, najviše ih je na internetu. Tu su cijene i po 500-600 stotina eura. Međutim, ima i pravih pisama koja su adresirana na NDH i poprilično su cijenjena. Moram istaknuti da je u to vrijeme pošta slabo cirkulirala, nije bilo ovog današnjeg poštanskog prometa. Često je tada promet bio u prekidu. Za vrijeme okupacije Italije pošta je tekla nesmetano. Kasnije za vrijeme njemačke okupacije sve teže i teže. Partizani su iz Barija i s Visa slali u Šibenik pisma po svojim kuririma. Postoji i takvih sačuvanih pisama. Uglavnom, kako god bi dolazila koja vojska, najprije bi upali u poštu, pokupila novac i poštanske pečate. Tako da je to bilo dosta turbulentno vrijeme za poštu - govore šibenski filatelisti.

Koliko točno maraka i ostalog vezanog uz poštu, ne znaju točno.

- Imam tri kašete poništenih maraka koje ću podijeliti našim novim članovima - kaže predsjednik Društva.

SEDAM DANA

Zadnji put Čičin Šain pismo je iz pošte poslao početkom prosinca prošle godine i to baš kolegi Smerniću.

- Slao je meni pismo kad je bio žig za 75 godina društva. Dakle, iz Šibenika u Šibenik. Međutim, pošta najprije putuje u Zadar. Nazad u Šibenik stigla je za šest dana. Za vrijeme Austrije poštar je išao dva puta dnevno. 1789. godine otvoren je poštanski ured u Šibeniku. U 10 sati ujutro pokupila bi se pošta. Predano je to poštaru, koji je sa svojom poštarskom torbom i dvije kubure i sabljom otišao put Skradina, nakon toga za Benkovac i Zadar. Ta pošta bi oko podne bila u Zadru - kaže Smernić.

U današnje vrijeme, kad odeš u poštu kupiti marke, već to pomalo čudno gledaju, kažu i jedan i drugi.

Ne smatraju se kolekcionarima.

- Kolekcionirastvo je uvijek ‘in’, ali pravi filatelisti se od njih odvajaju. Mi ne izlazimo na natjecanja da bi svoje kolekcije marki unovčili i riješili ih se. Mi takvih vrsta filatelista nikad nismo imali u Šibeniku. Kod nas su oduvijek filatelisti bili 90 posto radnici, a 10 posto oni imućnog stanja. Ovih zadnjih čak više i nema - zaključuju predsjednik i blagajnik Šibenskog filatelističkog društva.