Bili su to Milan Runjić, Gustav Červar i Ante Dunkić.

Kako je prošlo 40 godina od tih utakmica, nije se bilo lako ni sjetiti na kojoj ih je utakmici Ante Baranić točno snimio.

Nakon malo dužeg razmišljanja, zaključeno je da je to bilo na Baldekinu protiv Jugoplastike, četvrtfinale play-offa bivše države.

- Međutim, fotka je u novinama objavljena tek pred polufinale s Crvenom Zvezdom. Jugoplastiku smo prošli s dvije pobjede doma, baš kao i Beograđane. Bila su to luda vremena, svi su poludjeli za košarkom. Atmosfera je bila ludnica svaku utakmicu, a mi smo krali lancune kući od baba i pijate od kojih smo radili činele. Moramo istaknuti i našeg profesora zemljopisa Tomislava Crnogaću. Bio je je jako strog, ali na dan kad je bila utakmica na Baldekinu, puštao nas je sa sata ranije. Uvijek nas dvojicu i Dina Mrnđu i Milana Balabana. Mi smo bili najvatreniji. Gustav je bio godinu stariji – govore nam i danas vatreni navijači Šibenke.

Na čuvenom finalu protiv Bosne nisu bili skupa.

- Bila je ogromna gužva i nisu se mnogi roditelji usudili u taj krkljanac voditi malu djecu. Dunkić je s bio na tribinama, nije mu se roditelj usudio pustiti ga među najvatrenije ispod koša. Runjića također roditelji nisu htjeli voditi na utakmicu, ali on se nekako probio kroz sporedni ulaz. Červar nije ni bio na utakmici. Isto kao i autor ovog teksta, koji zbog toga sa starijim bratom i ocem nije pričao nekoliko mjeseci.

- Što reći o toj utakmici i ljubavi Šibenčana prema košarci. Bilo je to 1983. godine, imali smo već dva izgubljena finala protiv Limogesa, a i reprezentacija je osvojila zlato na Olimpijadi u Moskvi. Košarka je tada bila najpopularnija u državi, a Šibenik je bio među najjačima u bivšoj Jugoslaviji. Euforiju je iz današnje perspektive teško i zamisliti – govore Runjić, Dunkić i Červar.

Pitali smo ih i kakav je bio osjećaj kad je Savez oduzeo Šibenki titulu.

Osjećaji su im podijeljeni. Ipak, sva trojica imaju isti san: da Šibenka opet bude važan faktor u hrvatskoj košarci i šire te da osvoji nekoliko prvenstava i napravi iskorak u Europi.

- Strast i 40 godina kasnije nije splasnula. Idemo i dalje na utakmice – govore nam vatreni Funcuti.