… Ši-ši-Šibenka pravi je borac, uz nju se bori Gorica i Dolac… (1980. pjesma navijača KK Šibenka)

Majstorica za prvaka Jugoslavije u košarci je priča o tome kako je 1983. godine jedan osamnaestogodišnjak drsko siguran u sebe pogodio oba slobodna bacanja i doveo Šibenčane do potpunog delirija. 

- Dvije sekunde do kraja Bosna vodi 81:82, igrači idu na minutu odmora. Oprostite na ovoj nemogućoj situaciji u dvorani, ako smo i reagirali na gledatelje, atmosfera je nemoguća, ovdje jedno pet-šest ljudi visi na meni. Bosna je pred osvajanjem šampionske titule, a igrači Bosne moraju dvije sekunde do kraja izdržati napad Šibenke, jer lopta je u ovom trenutnu kod njih… - komentirao je tog 9. travnja u direktnom prijenosu s Baldekina pok. Vladimir Anzulović. 

... Ši-ši-Šibenka... Ši-ši-Šibenka… Ši-ši-Šibenka… Ši-ši-Šibenka… Ši-ši-Šibenka… (orilo se u dvorani od prve do zadnje minute)

- Onaj tko primi loptu iste sekunde je mora uputiti prema košu. Ljubojević baca Petroviću, Petrović ide na šut i završena je utakmica. Bosna je pobjednik ovogodišnjeg prvenstva Jugoslavije. 

Da vidimo šta se događa, opet je nešto…

Izgleda da je sudac Matijević svirao prekršaj.

Susret nije završen!

Moraju se izvesti slobodna bacanja. Sudac se mora braniti od prigovora Bosne. 

Ovaj kraj nitko nije očekivao. 

Petrović će izvesti dva slobodna bacanja. Na mladom Draženu Petroviću zaista je velika odgovornost u trenutku kada je utakmica već završena i isteklo vrijeme, a čekaju se njegova bacanja za kraj. Matijević traži da se vrati sat, da se igra još jedna sekunda. Šibenka je izjednačila, Petrović ima još jedno bacanje i ovo je prilika da Šibenka osvoji prvenstvo Jugoslavije. I Petrović…

ŠIBENKA JE PRVAK JUGOSLAVIJE! – bile su riječi Anzulovića koje će ostati zapisane u sportskoj povijesti. 

- Ovdje je slavlje, nemoguće je doći do riječi, u trenutku kada je bilo sve izgubljeno, kada nitko nije vjerovao u pobjedu Šibenke… kada su ostale dvije sekunde do kraja i uz dva slobodna bacanja Šibenka je osvojila prvenstvo Jugoslavije – komentirao je Anzulović. 

Ondašnji predsjednik Košarkaškog saveza Jugoslavije Vasil Tupurkovski uručio je pehar i medalje igračima Šibenke. 

KK Šibenka - prvak Jugoslavije na jedan dan

Dan nakon, hladan tuš. Titula je oduzeta, administrativnim putem. 

Boris Pelajić – Pele, Drago Lakić – Laki i Davor Parancin – Bebi, najstariji su i najžešći Funcuti zbog kojih 10. travnja naši navijači slave svoj 40. rođendan, dan kada su se ŠuŠiDa, Baldekin i drugi ujedinili pod imenom Šibenski funcuti. 

- Cili grad je bija u šoku i nevjerici. To je bilo nešto nevjerojatno. Sutra na vijestima u tri ure, ondašnjeg Radio Zagreba, objavljeno je da je utakmica poništena. Tu smo mi, Funcuti, odlučili osnovati našu udrugu. Ne samo zbog toga, te završnice, nego i za to da budemo organizacijski jači kod daljnjeg praćenja naših klubova i sve drugoga što nose naše navijačke potrebe. Kada smo čuli te nevjerojatne vijesti, spontano su se ljudi počeli okupljati po gradu, svi su trubili u svojim autima. Tadašnja policija, poznata milicija, kasnije je strogo kažnjavala sve koji su uporno svirali trubama. Najburnije je bilo ispred Vijećnice i tu je naš gradski čelnik Dane Sekso stao uz nas i igrače. Onda smo mi ispred Vijećnice vikali 'oćemo Seksa' pa su zločesti novinari kasnije u novinama napisali da su 'Šibenčani gladni seksa' – priča nam Pele svoje sjećanje na 9. travnja. 

(Prva osnivačka skupština. S lijeva na desno) Pok. Krešo Brajković, pok. Mladen Desnica, Drago Lakić (Laki), pok. Tome Maruna, Ivica Batinica, Boris Pelajić (Pele), pok. Davor Zafranović (prvi predsjednik), pok. Mirko Cigić, Zoran Baljkas, Mario Cinotti, Protega, Zrnčević, Mujić, Juras, Antonijo Jurišić, Dubravko Čosić, Davor Parancin (Bebi), Šime Rak, pok. Tomislav Višić,  Arsen Gradiška.

- Jesam li bio u pravu tada ili ne, a jesam li do tada u svojoj sudačkoj karijeri načinio neke pogreške, to sigurno jesam, ali tada, u 9. travnja 1983. nisam sigurno, ali su je učinili mnogi drugi poslije mene. Prema pravilima košarkaške igre sat se pušta da teče onog trenutka kad takne prvog igrača na terenu, ovog trena kad je Dražen uhvatio loptu, diže se na šut, tu vidite i vrijeme, kada igrač Bosne Hadžić, desnom rukom udara Dražena po lijevoj ruci, to je bilo sekundi i 56 stotinki, tada sam zviždao. Tada je za mene sve bilo završeno, donio sam odluku koju nisam mogao niti imao pravo mijenjati – kazao je u jednom intervju Ilija Matijević, komentirajući utakmicu.

Proradio šibenski dišpet

Napravili su tako Funcuti, dan nakon, svoju Skupštinu i Statut, a osim što su iskreno navijali za sve klubove u svome gradu, oni su se i sami bavili sportom. Tako su i formirali svoje sekcije u klubovima i igrali mali nogomet, vaterpolo, basket… Organizirali su okrugle stolove, koncerte, sastanke s igračima prije utakmica, radili transparente do duboko u noć…  

- Mi smo to živili, podržavali smo igrače i sve sportove u gradu i bili smo poznati po tome. I u našem statutu piše to: 'preko navijanja za naše sportske klubove izražavamo sklonost i ljubav prema gradu Šibeniku'. To je i bit naše udruge – pojasnio je Pele.  

- Grad je gorija onda, ka' šta će goriti i sad za naš rođendan. Al' da malo pojasnim. Kad je bilo to okupljanje ispred Vijećnice, nije to bilo samo tamo. Grad je bija krcat, cila Kalelarga do Poljane i sama Poljana - sve. Nisi se moga probit do grada. Sigurnosne službe su reagirale odma, samo nisu mogli puno napraviti niti obuzdati tu masu. A gledaj, šta još možeš o tom trenutku reći. Mi smo za to živili. Zajedno s njima smo se za tu titulu borili. Veseliš se, piješ i slaviš cilu noć, a onda ti vijesti javljaju da više ništa nema od toga. Ali, mi to nismo priznavali ništa. Nisu se vratile ni medalje ni pehar, to je Marelja sve zabranija – priča nam Bebi.  

Uprava i igrači Šibenke donose odluku da se na utakmicu u Novi Sad ne ide, a podržavaju ih upravo Funcuti. 

Još jedna utakmica nije dolazila u obzir

- Eto vama sve, mi ne idemo u Novi Sad, mi smo prvaci, a vi kako oćete – Bebi.

- Svi smo bili složni, nemamo šta ići na tu utakmicu, mi smo ode pobijedili. Ma kakvi Novi Sad – Pele 

- Dražen i ja smo stajali na šanku u KK Šibenka, i pitam ga ja: 'Pa nećemo valja u Novi Sad?'. A on meni na to: 'Ma kakvi, ne dolazi u obzir, ja sam svoje dobija ode' – Laki.

- Ono što smo proživljavali na utakmicama se ne može opisati, to se mora doživjeti. Prva finalna utakmica koju smo igrali s Bosnom, dobili smo 102:98, najbolji igrač utakmice bio je Srećko Jarić, naš Desnica ga je nosija na leđima. Euforija. U subotu na sarajevskoj televiziji gostuje Predrag Benaček i pita ga voditelj o atmosferi na Baldekinu. Reka je samo: 'Nemoguće je to opisati, to stvarno trebate doživiti' – prisjeća se Laki. 

Barem sat vremena ranije oni bi bili spremni za utakmicu i krenuli s vrhunskom atmosferom i performansom. Da ne zaboravimo, postojale su i Funcutice koje su s pomponima izlazite na poluvremenu. 

- Tu ne bi moga sebi doć od truba. Mećale su se one boce kisika iz Remonta na kojima smo montirali trube pa su tu bile i čegrtaljke, onda one sirene za mine. Zamisli, kreće predstavljanje momčadi, normalno, protivnička momčad ne može izać jedan po jedan, moraju brže bolje izletit svi skupa. To je urnebes. Onda idu naši igrači jedan po jedan. Izlazi nam kapetan Branko Macura pa broj četiri Dražen Petrović. Dražen onda utrčava na teren, ali kreće prema navijačima, tamo di su bile naše klupe, obilazi redom sve tribine i maše svima. I onda dolazi do protivničke klupe i stisne šaku prema njima i kao da im se naslađuje. I ajde sad ti, miki moj, dobij tu utakmicu – sjeća se Laki, kao da je jučer bilo i nastavlja... 

- Slijedi podbacivanje lopte za početak utakmice, izlaze glazbari na parket i rade krug po parketu i onda njih pet u sombrerima: Ante Ban, Mirko Cigić, Ive Jušić, Marko Bračić - Lule i Bili iz Bilica - veli Laki.

Atmosfera je bila takva da su navijanjem probijali zvučni zid

– Nama su jedinima mirili decibele – Pele.

- Pa nije se zaništa tada govorilo da na Perkoviću gosti ostavljaju bodove. Eto, takva je bila atmosfera. Znalo se da će biti puna dvorana, da će Solaris tamo biti krcat, cili grad je disa za sport – Bebi. 
– Kada je korteo iša kroz grad, žene su s prozora navijale, mahale cvijećem, tukle poklopcima od teča – Laki. 

Vidite sada tu ljubav i posvećenost, a sada samo možete zamisliti koji je šok uslijedio dan nakon.

- Vraćamo se opet. U toj utakmici možemo reći da prvo poluvrime i nismo igrali dobro i uvik su govorili da je Matijević sudija za nas, a bome nije. Uvik je bija kontra. Košarkaši Bosne, par puta im se dosudija koš, onda bi njima sudac da i taj koš i dodatno bacanje, a Šiši je zabija koš, a onda bi sudac poništija i koš i ništa od dodatnog bacanja. Pa ne bi došlo tako na 19 razlike, bilo bi puno manje i ne bi izgubili toliko energije. Na kraju smo mi to i iščupali, taj minus, onda je Matijević zadnji minut Ivici Žuriću Zloći sudija tri sekunde i korake. I to je to. Kad je svira kraj, i posli dosudija prekršaj, to je sasvim nevažno jesu istekle minute, tu je sudac i delegat i to je njihova odluka – pojašnjava Laki. 

- Gledaj sad, doša naš mali, zabija dva koša, op jedno op drugo i kreće euforija. Neopisivo. Vani se isnosija pehar i kružija – nastavlja Laki. 

Ljudi su na ulici čestitali jedni drugima.

Ali…

Politika je učinila svoje!

Košarkaški savez Jugoslavije poništio je utakmicu

Nakon silnih rasprava i sporenja, kao glavni motiv na površini slučaja ostala je tvrdnja da je prvak države morao biti KK Bosna, jer je taj klub Bosni i Hercegovini trebao poslužiti kao glavni promidžbeni adut na međunarodnoj sportskoj sceni za Zimske olimpijske igre 1984. godine.

- A kako su samo ovi naši susjedi s live i desne strane guštali. Ne moš virovat. Da oni tu utakmicu nisu poništili, Dražen bi sigurno osta i igra bi u Kupu Prvaka i ne bi oša u Cibonu. Znate da su već bili izvađeni i papiri za gradnju dvorane na Biocima od 5000 mista i Divac je triba doći... i odjednom op… nema više ništa od toga… Piši propalo – sjeća se Laki. 

- Nakon toga je sve krenulo naopako, odlaskom Dražena Petrovića. Početak kraja Šibenke, jedna nizbrdica koja se nije zaustavila do današnjeg dana – kaže Pele. 

Atmosfere na utakmicama danas

- Ovi mladi danas imaju svoje neke pisme. A teško je uspoređivati ono što je bilo prije 40 godina. Prije se to živilo, onaj ko nije bija u dvorani, sluša je prijenos na radiju. Danas je to utakmica ka i svaka druga, a onda je cili grad je za to disa – priča nam Bebi. 

- Evo, kako će se to ponoviti. Subotom bi bila utakmica recimo, od 19 do 21 sat, a iza toga idemo u kino na pretpremijeru, krcato kino, u 22 se gase svitla, triba počet film i nakon 2 minute se otvaraju vrata. Ulazi Murgaš, popne se na binu, i krene Ši-Ši-Šibenka... i cilo kino kreće! Nećeš to doživiti danas više nigdi – iskren je Laki. 

O drugim navijačima, kupnji karata na Šubićevcu i diskriminaciji na koju se pozivaju

- Misliš rivalstva? Nije to bilo u ovakvim razmjerima. Uvik je bilo pripucavanja na tribinama, ali nikad nešto pretjerano. Znalo se nama dogoditi da se vratimo iz Zadra s razbijenim staklom od autobusa, gađali bi nas kamenjima, tako i iz Splita kad bi se vraćali. Nije bilo baš bliskih susreta. S vremenom su više rasle te tenzije – priznaje Bebi. 

- Ta kupnja karata. Pa šta oni oće? To uopće nije nikakva diskriminacija, to je jednostavno vrsta organizacije koju su osmislile sigurnosne službe. Navijači na to utjecat ne mogu. To je stvar kluba HNK Šibenik i policije – pojašnjava Pele. 

- Šta in se radi? Niko in ništa ne radi? Ne određujemo mi cijenu karte. Sve je to tako i u drugim gradovima. Nije problem Splita i Torcide koji dođu s kartama, oni probleme ne rade nikad. Stvar je onih padobranaca koji dođu bez karte i onda rade probleme na vratima – zaključuje Bebi. 

Funcuti za kraj poručuju: 'Vidimo se u subotu na Šubićevcu.'

… a kad dođu nevolje i kad dođe tuga, uvijek će te voljeti Funcuti s juga…