Nalikovalo je to više reality showu, nego ozbiljnoj karijeri. Taj kratki život Dolores Lambaše. Klasičan medijski spin s izvrnutim zaključcima. Red carpet priča koja nije bila zainteresirana za njuškanje po tisuću tragova o jednom rođenom talentu. O curi koja je svjesno odabrala prečicu do uspjeha, vješto plivala među kamerama, nikad ne zaboravljajući da vrijedi više. Dva lica Dolores Lambaše, oba stvarna.

Ono stvarnije lice, ono koje bismo danas teško povezali s likom i djelom preminule glumice, bilo je tiho, skromno, samozatajno, gotovo nesigurno. Tako je pamti njezina osnovnoškolska nastavnica iz hrvatskog jezika. 

- Senzibilna, pametna, produhovljena - dodat će još profesorica Marija Juras kroz suze. 

- Već u petom razredu osjetilo se da je posebna. Bila sam sigurna da će postati profesorica hrvatskog. 

Pismeno, kreativno i talentirano lice, ono stvarnije, ona strana Dolores Lambaše koja oštro kontrira tituli Dikanove ili Lasićeve nevjeste. Sama je odabrala put, čekajući trenutak da je javnost i novinari upoznaju onakvu kakva jest. Nije dočekala.

Ali zato je sredinom devedesetih dočekala da je upozna gradonačelnik Šibenika i cijela njegova svita. Njoj i kasnijoj glumačkoj zvijezdi „Karaule“ Toniju Gojanoviću, upriličen je svečani doček po povratku iz Virovitice, gdje su u finalu Lidrana žiri ostavili bez riječi. Na toj državnoj smotri literarnog, dramskog i novinarskog stvaralaštva, Dolores, Toni i još nekoliko šibenskih učenika izveli su glazbeno-scensku dramatizaciju „Šibenske molitve“, jednog od najstarijih hrvatskih pjesničkih zapisa na latinici. 

- Ideja je došla od profesorice Marije Jurić, a realizirana je uz veliku pomoć Jakše Fiamenga, koji je u Doloresinu recitiranju prepoznao nevjerojatnu snagu riječi. Njezino recitiranje, sonarni glas, držanje i produhovljenost impresionirali su žiri u Virovitici - prisjeća se profesorica Juras svih onih tragova koji se nikad nisu uspjeli provući u naslovima.

Kao što se između Radeljaka i Lasića nije provukla ni njezina završena srednja glazbena škola, niti poezija koju je pisala do zadnjeg dana. Sama je odabrala, vjerujući da će talent jednog dana pobijediti predrasude i javni imidž u čiju se iluziju na trenutak i sama zapetljala. U glumu je polagala najviše očekivanja. 

- Vjerujem da bi Dolores za pet godina bila u stanju odigrati bilo koju ulogu. Taj talent je imala u sebi od školskih dana, od kad sam je prvi put čula da čita tekst po ulogama. Njezin djed je stalno govorio da će dogurati do Hollywooda, da će biti jača od Višnjića. Tko zna… - rekla nam je Marija Juras.

U Šibeniku danas nećete čuti cinične komentare, Šibenčani nisu nasjeli na iluziju. Nisu nasjeli na skandale i spektakle, koliko god stvarni bili. Tu ne postoji podjela na dva lica Dolores Lambaše. 

- Uvijek je u tišini svoga glasa znala reći ono što treba - ocrtala je poetski profesorica Juras sliku kakva će ostati uklesana u njezinu rodnom gradu.

Dva lica. Oba stvarna. Ljepota i drčnost jedine su im dodirne točke. I talent koji nismo uspjeli upoznati.