- Ova nagrada je prije svega zapravo jedan veliki poticaj, koliko za mene toliko i za kolege iz same udruge. Iskreno nisam niti vjerovala da ću biti izabrana, međutim moja obitelj i kolege su bili ti koji su vjerovali za mene i zato im hvala do neba. Ništa od ovoga ne bi bilo moguće bez njihove pomoći, bilo to samo usmjeravanje ili pomoć pri samoj brizi o životinjama - priča nam.

Manuela je završila srednju školu smjera agroturističi tehničar, nedavno je upisala školu za veterinarskog tehničara, mlada je majka i ima svoje udomljene životinje, ali za volontiranje vremena uvijek nađe. Njezina priča s volontiranjem je započela prije nekih šest godina kada je samo uskakala kako bi pomogla prošetati pse što je bilo povremeno zbog obaveza u srednjoj školi, te povremen odlazak na farmu gdje je pomagala u radu s djeci s poteškoćama. 

- Moja priča sa Šibenskim šapama započela je prošle godine u svibnju kada sam bila na porodiljnom i višak slobodnog vremena htjela sam ispuniti radeći nešto što volim a to je briga za životinje. Tada mi je došlo prvo leglo, naša fantastična četvorka Thor, Nyx, Lilith i Luna, s njima je sve krenulo, moji prvi. Oni su brzo bili udomljeni i nakon toga sam htjela nastaviti, taj osjećaj kada učinite nešto dobro i kada vidite koliku promjenu radite je neopisiv, pa je tako i bilo, nastavila sam dalje. Nagledali smo se apsolutno svega, od bolesnih, pothranjenih i preplašenih štenaca smo napravili sasvim suprotno, vratili im želju za životom. Nažalost bilo je tu i onih koji su nažalost izvukli deblji kraj i izgubili bitku... U jednom danu sam naučila davati infuzije, antibiotike, glukozu, zivkala veterinare po Hrvatskoj u nadi da će mi dati neki dodatan savjet kako im pomoći, međutim nije ga bilo, nešto najteže je oprostiti se od tih malenih nedužnih bića koja su u toj situaciji završila zbog ničeg drugog nego ljudske nebrige. Bilo je tu i kako ih mi zovemo 'dudaša' koje sam morala hraniti na bočicu što je zapravo cjelodnevna briga, točnije svaka 2-3 sata - objašnjava.

Da je lako baviti se volontiranjem, nije, ali isto tako kazat će da nije niti neizvedivo, baš zbog podrške obitelji i kolega iz Šibenskih šapa. Oni su uvijek tu za uskočiti ukoliko joj je ikada bila potrebna pomoć. 

Koliko je teško odvojite se od životinja koje su na privremenom čuvanju, pitamo je.

- Naravno, vežete se za sve te životinje, pogotovo kada ste ih spasili sa samoga ruba i kod vas su provele duže vremena, rastanci su jako teški. Imali smo dva štenca na čuvanju od kojih je rastanak bio jako emotivno težak, bude tu i suza i pitanja same sebe a zašto mora ići, ali bude barem mrvicu lakše kada znate da idu u bolje sutra. Osobno imam dva udomljena psa i bebu od nepune dvije godine i tu dolazi zapravo do toga da cijeli i svaki dan moraju biti pomno isplanirani. Kolege uskaču kada mogu zbog svojih obaveza, a to nas dovodi do toga da dosta obaveza udruge pada na one koji imaju barem mrvicu više slobodnog vremena - otkriva nam Manuela.

Volontera nikada dovoljno, nas ima jako malo u odnosu na broj nezbrinutih životinja, a pozivi da se životinje zbrinu ili da ih se makne s ulice dolaze na dnevnoj bazi, pojašnjava.

- Mi vlastiti teren nemamo te ovisimo o takozvanim tetama čuvalicama kojih također manjka. Dosta ljudi misli da smo mi azil ili sklonište te da ćemo doći kad nas se zove, skupiti životinju i skloniti ju s ceste. Nažalost to nije tako, ljude usmjeravamo da se obrate komunalcima koji tada obavještavaju naš azil, a to je As Eko i onda oni dolaze po životinju. Ipak, dosta njih zanemaruje naše upute i tada dolazi do svakakvih komentara po društvenim mrežama. To nas ne dira previše jer koliko god bi mi voljeli pomoći svima njima, jednostavno ne možemo... Ukoliko volite životinje i želite im pomagati nama uvijek dobro dođe dodatan par ruku, bile to šetnje ili prijevoz pomoć svih vrsta je uvijek dobrodošla. Još jednom bih vam se htjela zahvaliti i pozvati ljude da se jave i vide kako mogu pomoći. Nemojte biti tip ljudi koji govori 'ma netko drugi će to obaviti', jer to se ne dešava, takvih ljudi i razmišljanja ima previše i baš zato budite oni koji će reći 'Ako ne ja, tko će?' - poziva sve ljude koji su spremni pomoći, da pomognu.