Imaš vijest?
Imaš informaciju iz prve ruke, fotografiju, video, dobru ideju ili te nešto muči?
PODIJELI S NAMA!Pričaju o prošlosti
Mali zaboravljeni svjedoci velikih razgovora: Govornica kod Metalca 'bacila' nas je u nostalgiju
Telefonske govornice. Nekada su bile neizostavan dio naših života i ulica. Prvo su zveckale kovanice, zatim žetoni, a 'po zadnje' su stigle i prve prepaid kartice. Trčanje od jedne do druge, čekanje u redu, borba s vremenom i istekom kredita za poziv i pravi osjećaj napetosti dok čekaš da zazvoni...
Fotoreporter Pixsella fotografijama govornice ispred pošte kod Metalca u Šibeniku podsjetio nas je na taj mali, ali važan dio nekadašnje komunikacije, a nama su se ekspresno vratila sjećanja iz vremena kada su stvarno bile potrebne.
Ubacivali smo kovanice ili kartice, a ako ih nismo imali, stajali smo kraj govornice u dogovoreno vrijeme znajući točno njezin broj i čekajući taj poziv. Jer tada su govornice značile puno više od običnog poziva. Bile su način da se javite roditeljima i bližnjima, naime mobitela nije bilo, ali brige za djecu uvijek je, da se dogovorite za izlazak, ali i da se čujete s prijateljima i obitelji raspršenima po drugim gradovima ili državama. Jer pozivi s kućnog telefona bili bi preskupi, pa bi doma često zavladala nevjerica zbog visokog računa.
Tada smo, bez mobitela, bez društvenih mreža i trenutnih poruka, s govornice mogli samo gledati kako kredit polako curi i točno prilagođavati brzinu razgovora. Ponekad je trajalo dugo, svaka sekunda bi bila dragocjena, a ponekad svaka izgovorena riječ pažljivo odmjerena kroz brz razgovor, važnu informaciju i gotovo. Za današnju generaciju, to zvuči gotovo kao stari sci-fi, nevjerojatno, a nama čarobno jer upravo te male govornice spajale su ljude na način koji danas rijetko osjetimo.
Možda ih mladi i primijete dok prolaze ulicom, ali vjerojatno nisu ni svjesni da je svaka ogrebotina, svaki trag korištenja, svaka sitna oznaka kovanice ili kartice zapravo priča o vremenu kada su telefonske govornice bile prava vrata u svijet.
Inače, prva javna telefonska govornica u Hrvatskoj postavljena je 1889. u zagrebačkom željezničkom kolodvoru. Tijekom godina pratila je razvoj tehnologije – od kovanica, preko žetona i magnetskih kartica, do čipiranih kartica sredinom 90-ih. Svaka je govornica tad komunicirala s baznim centrom preko modema, prijavljivala kvarove i omogućavala pozive. No, s dolaskom mobilnih telefona i vandalizacijom, većina je danas neispravna, a njihovo održavanje postalo je neisplativo.