Napravio je, naime, glavatu želvu po narudžbi Općine Pirovac, koja će na novoizgrađenoj šetnici biti postavljena za desetak dana.

Njegovim riječima to zvuči ovako:

Uklopili smo se nekako u projekt izgradnje šetnjice u Pirovcu. Koja se u nekon svon dijelu račva u dvi staze: šumsku i ribarsku. Ideja je da na ribarskoj stazi, koja logički ide uz more postavimo morsku kornjaču, našu glavatu želvu.

Naša glavaza želva se krčkala u glavi 5 miseci, a napravljena je za 20 dana u veličini 1:1 najveće ikad viđene na Jadranu, 110 cm. Napravljena je od armiranog betona, obojana je takril bojama u 20-tak nijansi i zaštičena je impregnacijama. Teška je puno, nismo vagali, al 4 čovka će se iskilavit da je postave na svoje misto. I sad London ima Big Ben, Pariz ima Ajfelov toranj, a Pirovac ima glavatu želvu.

Kako i u svemu ne more proč bez problema tako smo i mi imali problem.

Problem je u tome kad smo počeli guglat kako želva stvarno izgleda, znamo kako ali bili su nan važni svi detalji... boje,oklop,kako izgleda pod moren, kako na kopnu... naišli smo na milijun slika di je sa oštećenin oklopon od propelera, udica zakačenih na usta, sa ostacima mriže oko vrata, uginula na ovaj ili onaj način, ali uglavnon od strane naše ljudske vrste. Najviše ih ugine u ribarskoj mriži jer želva ne uspije izač udahnit zrak koji udahne svaka tri sata i tako se uguši. Priporučan da ne guglate ništa u vezi ove blage i mirne vrste jer su slike katastrofalne.

Neka i ova vanjska postava naše glavate želve bude upozorenje nama da na ovon svitu nismo sami, da ovaj svit nije napravljen za nas ljude i da su beštije sastavni dio ove lopte koju ćemo mi ljudi i niko drugi malo pomalo satrat u papar. Svi imamo pravo na život, od ljudi priko glavate želve do smrdljivog Martina.

Predlažen van da izaberete šetnjicu prema od Pirovca obalon prema Makirini, obađete i šumsku i ribarsku stazu ka i našu Želvu. Budite dobri, čuvajte sve, ostavmo našoj dici najbolje šta možemo...