Prvo nešto iz Ustava... Ustav Republike Hrvatske izrijekom i na nedvosmislen način jamči pravo vlasništva (stavak 1. Članak 48), kao i pravo nasljeđivanja (stavak 4. Članak 48), te je nepovredivost prava vlasništva sastavni dio najviših vrednota ustavno-pravnog poretka Republike Hrvatske (članak 3.) i stoga jedno od temeljnih načela tumačenja Ustava.

- To možda vrijedi za sve, ali ne i za lovačka društva koja, uz pomoć Županije, grubo krše ta prava. Naime, Županija može bez da vas o tome obavijesti vaše privatno vlasništvo proglasiti zajedničkim lovnim područjem, a od vas se očekuje da onda na vlastiti posjed ulazite na vlastitu odgovornost, poštujete ‘lovni dan’ i izbjegavate odlazak tim danom koji je najčešće nedjelja – kaže nam preživjeli Valerio Baranović.

Evo ostatka njegove priče koju nam je ispričao prije nego što je otišao na policiju podignuti prijavu protiv trojice lovaca.:

Jučer je bila nedjelja, brao sam masline, a lovci su u mom masliniku pucali više puta, ubili su pticu toliko blizu da je perje letjelo oko mene. Saznao sam da je bio lovni dan kad se očekuje da ne idem na svoj posjed.

Moje pravo iz članka 3. Ustava grubo su narušili članovi Lovačkog društva Šibenik. Naime, oko 10 sati ujutro čuo sam dva puta po dva pucnja, okrenuo se i vidio lovca na udaljenosti od nekih 200 metara. Potom je krenuo prema nama, stao s puškom na 10 metara od obitelji koja bere masline, a na našu zamolbu da nam ne puca u blizini, kazao je da on može što hoće i da se mi moramo maknuti iz vlastitog maslinika.

Pozvao sam policiju, koja je po dolasku kazala da je nemoćna, lovni je dan i moram imati razumijevanja prema tome. Nema veze što je meni i mojoj obitelji to jedini dan u tjednu kad smo mogli ići dovršiti branje maslina. Na upozorenje da mi lovac puca oko glave, kazali su mi da ne mogu reagirati ako me nije propucao. Nakon kraće rasprave da to nije normalno, policijski službenik mi je kazao da će zvati lovnika i upozoriti ga, naglasivši da je to njegova dobra volja. 

Vratio sam se branju, a nakon pola sata policijski službenici su se vratili i kazali mi da su kontaktirali lovnika, koji se ispričao zbog neugodnosti, kazao im da zna tko lovi i da će ga upozoriti. Inače, lovnik je osoba koja planira i organizira lov na određenom lovištu. Smatrao sam da je to dovoljno i da mogu sigurno ostati u masliniku. Prevario sam se. 

Dva sata nakon toga, začuo sam jaki pucanj u svojoj neposrednoj blizini, po slobodnoj procjeni na udaljenosti od 30 do 50 metara od stabla na kojem sam bio, okrenuo sam se i na svom terenu vidio dva lovca, dva psa i oblak perja po zraku. Šokiran apsurdom da mi nepoznati ljudi pucaju po masliniku dok sam ja u njemu i na takvoj blizini, išao sam do njih i rekao im da se maknu s mog posjeda, na što je jedan od lovaca pokušao iza leđa sakriti pticu koju je ubio i pokušao me uvjeriti da je nije ubio tu, sve dok oko njega i dalje leti perje. Drugi lovac je pokušao skupiti s poda ostatak lešine koji nedvosmisleno pokazuje da su je ubili na mom terenu dok sam ja na njemu, ali nisam mu dozvolio kako bi policiji mogao pokazati gdje su bili. S obzirom na laži i zaštićenost lovaca od strane politike i nemoći policije, snimao sam ih kako bih imao dokaze, a lovac me čak u jednom trenutku odgurnuo s puškom, vrijeđao me, na što sam i ja uzvratio i to je jedina moja krivica u ovom slučaju za koju ću vjerojatno dobiti prijavu za remećenje javnog reda i mira pošto sam snimku objavio javno kako bi što više ljudi doznalo za ovaj slučaj. 

Odredbama članka 11. stavka 2. Zakona o lovstvu propisano je na kojim površinama zemljišta je zabranjeno ustanovljavanje lovišta. Ako se i nakon ustanovljenja, namjena pojedine površine zemljišta promijeni na način da predstavlja površine navedene u tom članku, na njima je automatski zabranjeno ustanovljavanje lovišta, no pri tome nije potrebno mijenjati akt o ustanovljenju jer taj akt ne sadrži podatke o česticama ili lokacijama koje su obuhvaćene pojedinim lovištem.

Malo je komplicirano, zvali smo predsjednika Lovačkog saveza Šibensko-kninske županije i, iako nema izravne veze s temom, novog predsjednika Uprave Hrvatskih šuma, Nediljka Dujića da nam pojasni. 

Nije nam se javio, poklopio je nakon prvog zvona, bit će da je u gužvi tipičnoj za predsjednike uprava. Ali imamo njegovu izjavu od lani, na istu temu:

- Zakon koji je na snazi u Hrvatskoj vrlo je jednostavan. Nije samo u Hrvatskoj, to je tradicionalni model koji imaju i druge zemlje. Imamo državna lovišta koja se formiraju na državnom zemljištu, odnosno gdje je preko 90 posto zemljišta u vlasništvu države. Imamo zajednička lovišta na privatnim zemljištima, tim lovištima upravlja županija. Zakon nalaže da županija godišnje upućuje Javni poziv vlasnicima zemljišta bez prava lova Šibensko-kninske županije i isplati im naknadu. Lovci vlasnicima moraju nadoknaditi bilo kakvu nastalu štetu – pojašnjavao je tada Dujić.

Naknada? Naknada vlasnicima zemljišta iznosi 0,24 lipe po hektaru. Hektar je 10 tisuća kvadratnih metara. Valerio Baranović, recimo, ima tri tisuće kvadrata zemljišta, onda bi njegova godišnja naknada iznosila 7 lipa. Malo više ipak, 7,2 lipe. Mašala.

Šibensko-kninska županija, dakle, svake godine uputi Javni poziv vlasnicima zemljišta bez prava lova za podnošenje zahtjeva za isplatu naknade (objavljuje se na oglasnoj ploči, web-stranici Šibensko-kninske županije i u novinama). Jedino što mi nismo uspjeli pronaći ni javni poziv niti dokaz da se ikome naknada isplatila.

- Morat ćete mi poslati pismeni upit, jer ne znam napamet – rekao nam je župan Marko Jelić.

Ono što župan Jelić zna, to je da vlasnici privatnih parcela ne mogu tražiti od države da njihovo zemljište ne bude dio lovišta, ali mogu tražiti zabranu da itko, uključujući i policiju bez naloga, ulazi na njihovo vlasništvo.

- Vlasništvo je stvarno pravo koje je regulirano međunarodnim ugovorom – podvući će Jelić.

A ako se susretnete oči u pušku s lovcima, kao što se Valerio susreo, onda je, savjetuje župan, “bitno ne prijetiti i ne sukobljavati se te održati razinu komunikacije”.

Nije to lako, pokazuju nam to i videa koja smo dobili na uvid...