Dramska radionica koja to nije. Projekt koji nema zadani cilj. Način rada koji malo tko na svijetu prakticira. Razotkrivanje slojeva karaktera i skidanje maski. Ulazak u lik i odricanje od očekivanja. Brisanje granice između profesionalaca i amatera. Dva puta tjedno po četiri sata i tako četiri mjeseca. Leon Lučev i Jelena Graovac glumci su koji imaju vremena za to.

Njih dvoje, partneri i kolege, pokrenuli su radionicu „Glumac ima vremena za Arsena“ koja je već počela u Kući umjetnosti Arsen u Šibeniku, no ako vas tekst koji slijedi zaintrigira, upisi su još uvijek mogući.

A što biste to uopće upisali? Ako ste tijekom ovih nekoliko rečenica stvorili neka očekivanja, zaboravite ih. Barem vam tako savjetuje Leon Lučev:

- To je jedan od ciljeva, zaboravi bilo kakva očekivanja! Svi mi imamo neke vizije kako bi nešto trebalo izgledati. Ali možda se neće dogoditi ništa od toga i što ćemo onda? Jedan od bitnih aspekata glumačkog rada jest da razbucaš vlastita očekivanja, ona te samo mogu sputavati. I tek onda možeš početi raditi.

Dobro, no dosad ste barem shvatili da možete očekivati da sve to skupa ima nekakve veze s glumom. Ustvari, s glumačkim procesom. A da biste s Leonom i Jelenom ušli u taj proces, uopće ne morate željeti postati glumac. Možete, ne morate.

- Ne radimo nikakvu razliku od onoga kako radimo s profesionalcima. S polaznicima radimo sve ono što i mi prolazimo u procesu rada. Jedan od ciljeva tog procesa je i skidanje vlastitih maski da bi se došlo do srži. Ako ulogu pripremaš s maskom, onda je to maska na maski – kaže Leon. Ove maske nemaju veze s pandemijom, to ste isto shvatili.

A koliko trebate imati godina da biste ušli u glumački proces, skinuli svoje maske i radili poput profesionalaca? Od 18 pa do, kaže Leon, 113. U stvarnosti, najstariji polaznici imaju oko 65-70. Jelena tvrdi da što je veći miks generacija, tim bolje:

- Iz iskustva znam da kad u grupi imaš ljude sa životnim iskustvom i mlade, da se stvara jedna pozitivna vibracija empatije. Drugim riječima, ne postoji osjećaj kompeticije. U glumu ljudi ulaze iz raznih razloga, nekog zanima gluma jer su to potajno oduvijek željeli, netko samo hoće novo iskustvo, a netko stvarno želi postati glumac. Kod nas su svi dobrodošli.

Još jedan od ciljeva radionice je - a to ćete shvatiti kad je upišete - razbijanje iluzije što gluma jest. Osim što ćete vjerojatno drugačije percipirati nekog glumca dok gledate film, jer ćete pretpostavljati što je sve morao proći da bi ostvario ulogu, naučit ćete da i u vlastitom životu uglavnom glumite. 

- 'Aj ne glumi', stotinu puta smo čuli tu uzrečicu. Svi mi glumimo. Čovjek u životu ima nekoliko uloga i one su dovedene do perfekcije. A nas dvoje sad ljudima otvaramo prostor da tih uloge bude više. Boravimo četiri sata u prostoru kojega mi kreiramo, uvodimo ljude u svijet kojeg nema, a oni bi u njega trebali vjerovati. Jedna od naših bazičnih vježbi jest da se podijeli nešto s drugim ljudima, banalna vježba. Ali da se podijeli samo gledajući drugu osobu u oči. Bez ičeg verbalnog. U realnom životu već bi nakon nekoliko sekundi krenulo stotinu misli: šta me gledaš, šta oćeš… A samo je kontakt u pitanju i ništa više. Bojiš se? Nema veze, kao da se nitko nikad prije tebe nije bojao – objašnjava Leon.

- Trema je sastavni dio uzbuđenja oko posla s kojim se baviš, oko istraživanja, preispitivanja sebe. Mislim da je to jedno jako poticajno i kreativno stanje. To dolazi od ideje da mi nešto ne možemo i toga se bojimo. Možda se netko prijavi na ovu radionicu jer ima problema s tremom – nadovezala se Jelena, na koju se opet nadovezao i Leon:

- Često počinjemo tako da netko stane i kaže mene je sram, imam tremu ili frka mi je. I onda se zapravo posvetimo tome da to prihvatiš. To je posve legitimna emocija u životu. I onda nekako to prokliže, zakotrlja se i transformira u nešto drugo.

Djeci je najlakše, kažu nam njih dvoje. Djetetu kupiš sladoled, nasmije se. Padne, plače. 

- Dakle, nema podteksta i nema fejkanja. A mi kad se udarimo, pravimo se da nam nije ništa. Na radionici izvrćemo taj proces. Kad nešto iskreno podijelimo s drugim ljudima, to više nije naše, onda je između mene i tebe. Mi to radimo kroz likove, širimo neki prostor ljudske slobode. Svaki lik kojim se bavimo ima neku ljubav u sebi ili nekakvu bol, to su temelji koje ima svaki živi čovjek. Preko tih ljubavi i boli ima slojeva i slojeva. Negdje tu je i motiv našeg djelovanja, to su početne točke našeg rada. Kroz te emocije ulazimo u likove, koji te onda mijenjaju. Moraš pronaći što te sputava, blokira, a što ti daje poticaj. Kad dotakneš svoju srž, dotaknuo si živo biće.

Shvatili ste, dakle, da sve što prolazite u radionici „Glumac ima vremena“, prolazite kroz likove. Njih dobijete ili odaberete, možete biti Alisa u zemlji čudesa, Patti Smith, barunica Castelli… I nemojte se sad odmah prepasti Krleže…

- Ako krenemo iz ideje kako bi trebala biti barunica Castelli, onda smo već u problemu i zapeli smo. Ja volim i poštujem Krležu, ali ako mu pristupim kao spomeniku onda se mogu samo ukočiti – ohrabruje vas Jelena unaprijed.

- Kopaš, istražuješ, a istovremeno se puštaš. Ako previše mozgaš, nećeš napraviti ništa. Na radionici puno improviziramo s tijelom, pokretom, jer tijelo je češće mudrije od nas, pokaže nam smjer.

Nakon četiri mjeseca radionice mogli biste se naći u nekoj završnoj predstavi. Ako je bude. Ili ne biste, ako je ne bude. Shvatili ste već, Leon i Jelena ne postavljaju konačne, nepromjenljive ciljeve.

- Nismo htjeli nikome nametati da krajnji cilj mora biti ovakav ili onakav. To može zakočiti ljude, opteretiti ih. Ako neke predstave na kraju bude, odlično, a ako ne, onda zapravo ostaje bitan taj proces kroz koji se prođe. On je najuzbudljiviji i najvrjedniji.

Leon Lučev i Jelena Graovac u Šibeniku će biti duže vrijeme. Uselili su se u stan na granici Starog grada i Varoša, planiraju nekoliko godina biti tu, s povremenim odlascima u Beograd. Planovi su im veliki, osim radionice koja traje u Arsenu, imaju i viziju međunarodnih radionica za profesionalce na tvrđavi sv. Ivan kad bude gotova, No, o tom potom.

Dotad, shvatili ste, bio bi korisno da se prijavite na „Glumac ima vremena za Arsena“. Guglajte: glumac ima vremena, kuća umjetnosti arsen, leon lučev, jelena graovac. I ne zaboravite: zaboravite na vlastita očekivanja.

Fotogalerija Valerija Baranovića i Mate Gojanovića: