Povod tribini bila je zakonska obaveza definiranja kriterija za dodjelu javnih prostora u vlasništvu jedinica lokalne samouprave, prema Zakonu o kulturnim vijećima i financiranju javnih potreba u kulturi.

U uvodnom dijelu, moderatorica Matija Mrakovčić osvrnula se na činjenicu da Ministarstvo kulture i medija još uvijek nije donijelo Uredbu o kriterijima i uvjetima za dodjelu prostora u državnom vlasništvu, što otvara pitanje zašto bi Grad Šibenik bio obvezan poduzeti konkretne korake u tom smjeru.

Maja Šintić iz šibenskih udruga Š.U.M., Kolektiv 4B i Fališ objasnila je da se pitanje dodjele prostora zagovara već dvadesetak godina te da su udruge civilnog društva prisiljene koristiti prostore koji su u lošem stanju ili im nedostaje adekvatna podrška. Naglasila je da, bez jasnih i transparentnih pravila za korištenje prostora, organizacije ne mogu dugoročno planirati svoje programe, što dovodi do ograničavanja kulturnih aktivnosti i posljedično do gašenja organizacija.

Ujedno, mnoge udruge u Šibeniku i dalje funkcioniraju kroz kratkoročne ugovore koji im onemogućavaju planiranje i razvoj programa. Nasuprot ovim izazovima, izdvojeni su pozitivni primjeri Kuće umjetnosti Arsen i program Tvrđave kulture, koji uz stabilno financiranje uspijevaju strateški planirati svoj rad i utjecaj. Istaknula je da se sustav dodjele prostora treba prilagoditi potrebama lokalnih kulturnih aktera i omogućiti im stabilnije uvjete za rad.

Budući Centar za mlade u vojarni Bribirskih knezova predstavljen je kao lokacija za aktivnosti organizacija civilnog društva, no Šintić je upozorila da ne treba planirati jedan prostor za sve već da je potrebno osigurati brojne adekvatne prostore diljem grada.

Jelena Androić, kulturna radnica iz Rijeke i istraživačica kulturnih politika, istaknula je nekoliko ključnih problema u vezi s dodjelom i upravljanjem prostorima za kulturu. Naglasila je kako uvjeti i kriteriji za dodjelu prostora, definirani spomenutim Zakonom o kulturnim vijećima, nisu u potpunosti provedeni. Podsjetila je da Ministarstvo kulture do danas nije donijelo potrebnu Uredbu niti smjernice za lokalne razine, što ostavlja donositelje odluka bez jasne upute za dodjelu prostora.

Androić je istaknula da su prostori za kulturu općenito u lošem stanju, bez sustavnog ulaganja, te da su gradovi u Hrvatskoj, uključujući Šibenik, često bez registra prostora i konkretnih planova za njihovu namjenu. Spomenula je kako su trenutni kriteriji za dodjelu prostora uglavnom usmjereni prema poticanju partnerstava i korisnicima koji su već ulagali u prostore, dok novi korisnici imaju manje mogućnosti za dobivanje prostora. 

Bruna Alfier i Katarina Nanjara iz Društva arhitekata Šibenik opisale su kako turistički pritisak i komercijalizacija ostavljaju sve manje prostora za lokalne kulturne sadržaje, što se posebno osjeti u staroj gradskoj jezgri. Istaknule su potrebu za dugoročnim planiranjem i prilagođavanjem prostora kako bi grad zadržao svoju kulturnu i društvenu funkciju. Posebno su govorile o važnosti sudjelovanja u planiranju i upravljanju prostorima, uključujući ranu participaciju građana i zajednice u procesima donošenja odluka. Istaknule su kako participacija često dolazi prekasno, kada su planovi već oblikovani, što ograničava mogućnost lokalne zajednice da aktivno sudjeluje u planiranju prostora.

Zaključeno je kako su nužne jasne smjernice i sustavan pristup za pravednu i dugoročnu dodjelu prostora akterima u kulturi. Govornice su naglasile važnost jačanja kulturne scene u Šibeniku te osiguravanja stabilnih uvjeta za organizacije koje aktivno pridonose kulturnom životu grada.

Sudionici su generalno pozvali na jačanje sudioničkih praksi, naglasivši važnost uključivanja građana u ranoj fazi planiranja javnih politika kako bi prostori bili što bolje prilagođeni potrebama zajednice. Također su apelirali na Ministarstvo kulture i medija te Grad Šibenik da kroz transparentne kriterije i uvjete dodjele prostora omoguće dugoročni razvoj kulture kao žive i održive komponente društva, dostupne svim građanima.