Prije nego što smo se zaputili na lokalitet misterioznog objekta, popričali smo telefonski s Jurjem Belajem iz Instituta za arheologiju.

- Jedna od posebnosti objekta je u tome što ga zasad ne možemo ni datirati niti konstatirati da je riječ o crkvi. Od 18. stoljeća se vjerovalo da je to crkva, a još i ranije su ljudi ukopavali svoje mrtve oko nje. To ipak ne znači da joj je prvotna namjena bila sakralna. Možda je riječ o nekoj vrsti obrambenog kompleksa, ili pak o seoskoj vili rustici. Teško mi je unaprijed definirati što bi taj objekt točno mogao biti, jer to sužava poglede. To arheolozi svakako ne bi smjeli raditi – kaže nam jedan od voditelja istraživanja u Mukošama.

Još veća posebnost objekta je što ih sličnih na Mediteranu i Europi ima tek između 20 i 30.

- Jedan sličan i slične veličine iz 11. stoljeća pronađen je u Mađarskoj. Postoje i manji, od Kavkaza do Francuske, a nekoliko ih je i u Italiji. Ni Talijani ih još ne mogu sigurno datirati. Tlocrt podsjeća jako na crkve u Armeniji i Gruziji, a zna se da je baš jedan armenski arhitekt u to vrijeme bio jako poznat i da je putovao po Europi. Možda je gradio i kod Goriša, tko zna. Možda je sve skupa vezano uz križare. U svakom slučaju, takav tlocrt u Hrvatskoj nemamo, samo u Mukošama – zaključuje Belaj.

Tako naoružani znanjem, krenuli smo na lokalitet kojeg nije bilo lako pronaći. Na njemu, među 29 grobova i zidina usred šume, dočekali su nas Željko Krnčević i stručni suradnik na istraživanju, arheolog Andrija Nakić.

 - Odlično su sačuvani zidovi, rijetko je to negdje pronaći, trebamo kopati barem dva i pol metra – rekao je Nakić.

Odlučili smo malo probudit teorije o čemu se tu, usred ničeg kraj Goriša, zapravo radi. Doznali smo da je objekt možda sagrađen na periferiji kasnoantičkog naselja i da se na tom području pronašlo dosta kasnoantičkog materijala, tegula i keramike.

- Uglavnom, riječ je o petom ili šestom stoljeću, prije nego što su Hrvati došli na ovo područje. Ne možemo govoriti ni da je riječ o kršćanskoj crkvi jer ne možemo uopće znati ni da je ovo bila crkva kad je izgrađena. Kolege o objektu kao crkvi izbjegavaju pričati. Iako, tlocrtno s ovim apsidama izgleda kao sakralni objekt, ali zasad za to nemamo niti jedan drugi dokaz – kaže Nakić.

Međutim, ljudima koji su tu živjeli očito je ostalo u memoriji da se ovdje u Mukošama nalazilo sveto mjesto.

- Grobovi su nastali kad je objekt već bio zatrpan, otprilike tisuću godinu kasnije od kad je sagrađen. To zapravo i nije neuobičajena praksa, ovakve dominantne pozicije su oduvijek bile zanimljive ljudima. Tako su i na prapovijesnim tumulima često polagani stećci – objasnio nam je Krnčević.

Jedan od teorija je i da se tu negdje u blizini dogodila bitka između Bizantinaca i Ostrogota.

- Ovo područje je bilo granično, tako da je bilo i za očekivati tu pronaći naselja i logore za vojsku. O tome je pisao bizantski povjesničar Prokopije. On spominje da se ta bitka dogodila negdje Između Skradina i Solina. O tom razdoblju kasne antike i ranog srednjeg vijeka se zapravo jako malo zna. U vrijeme starog Rima, sve je bilo zapisano, a o ovom razdoblju pronađe se pokoji kratki zapis uglavnom na crkvama. Tko zna, možda i tu pronađemo nešto. Okretali smo tu svaki kamen i onako u šali govorili da tražimo pleter – govore Krnčević i Nakić.

Priča o Mokušama počela je još 1985. godine kad je župnik Miran Vujević zvao ljude iz Muzeja grada Šibenika da dođu na lokalitet. Od tada je to Krnčeviću tiha patnja. Sve je ponovno pokrenuo drugi župnik s Konjevrata, Albert Marić, koji je s župljanima odradio radne akcije da se lokalitet malo očisti. U stanje u kakvom je sad su ga dovele Hrvatske šume, jer se nalazi na terenu u njihovom vlasništvu.

- Istraživanje ovog objekta trajat će sigurno dosta godina jer je jako zahtjevan. Nadamo se i suradnji s Muzejom grada Drniša i stranim sveučilištima, poput bolonjskog, koje je sudjelovalo i na istraživanju Burnuma. Imamo naznake da će se prepoznati značaj ovog lokaliteta jer ima potencijala biti važan poput Burnuma. Naravno, u NP Krka su nam već pomogli, a nastavljamo i sa suradnjom i s Institutom za arheologiju. Nadamo se da će se priključiti i arheolozi s instituta iz drugih država – zaključuje Željko Krnčević.

Preostalo je kopati, zaštiti lokalitet i konzervirati ga. Sve to može trajati i preko 10 godina i za to treba novaca. Međutim, riječ je o lokalitetu koji bi lako mogao postati arheološka senzacija. U Hrvatskoj i šire.

I nekako je mistično u tim Mukošama. Ma koliko to bilo pretenciozno za reći, ekipa ŠibenikIN-a osjetila je tamo neku posebnu energiju.