Mentalno zdravlje djece i mladih trenutno je najakutniji problem javnozdravstvenog sustava. U javnom i privatnom sustavu imamo 55 psihijatara za djecu i mlade, a prema procjenama 50.000 djece s poteškoćama iz sfere mentalnog zdravlja i taj broj raste, kaže Kekin,

Dodatni je problem to što je većina psihijatara i psihologa u Zagrebu, gdje je uglavnom i sva potrebna infrastruktura. Djeca i mladi iz ostalih krajeva Hrvatske teško mogu doći do pomoći, ako ne dođu u Zagreb. Kekin je upozorila da u Šibeniku roditelji djece s mentalnim poteškoćama mogu računati na pomoć tek jedne psihijatrice i kliničke psihologinje.

- Djeca moraju čekati da dobiju termin, a kad ga i dobiju ne mogu imati redovne termine psihoterapije jer to nije liječnik kod kojeg idete jednom u dva – tri mjeseca već treba ići jednom tjedno, ako želite stvarne pomake-  poručila je.

Kockanje se također naslanja na mentalno zdravlje mladih i adolescenata. Po trenutnim podacima, 12 posto njih pokazuje simptome ovisnosti o kockanju, dok 70 posto srednjoškolaca povremeno kocka. Uz podatak da je u Šibeniku oko pet škola, po nekoliko kladionica i 'hrpetina kafića s kladomatima', Kekin je podsjetila da je u Hrvatskom saboru između dva čitanja novi Zakon o igrama na sreću. Ako se zakon prihvati u obliku kakav je predložio HDZ – sve će ostati isto.

- U Šibeniku se ništa neće promijeniti, nijedna se poslovnica neće pomaknuti od škola i obrazovnih ustanova, niti će se kladomati maknuti iz kafića- kazala je Kekin.

Za dugoročan najam stana u Šibeniku između 500 i 800 eura

Maja Šintić istaknula je kako prema posljednjem popisu stanovništava u Šibeniku živi oko 6600 mladih u dobi od 18 do 35 godina, koji bi htjeli osigurati samostalno stanovanje, neovisno o obiteljima, a to nisu u mogućnosti.

-Za dugoročan najam stana mora se izdvojiti između 500 i 800 eura mjesečno, dok su prosječna primanja u Šibeniku oko 1200 eura i manja su od prosjeka susjednih županija i nacionalnog prosjeka- kaže Šintić.

Najavljeni porez na nekretnine neće riješiti problem priuštivog stanovanja jer on nije socijalno osjetljiv, a reforme koje upućuju mlade da se vrate životu su promašene jer infrastruktura u tim krajevima ne jamči odgovarajuće životne uvjete.

-Čini se da se stalno velikim i ozbiljnim problemima doskače pojedinačnim, partikularnim rješenjima, umjesto da se promatra održivost cjelokupne zajednice- zaključila je Šintić.