Nije dopustiva praksa da u sličnim predmetima kod sličnih okolnosti počinjenja istog prometnog prekršaja dvije različite osobe budu kažnjene različitim kaznama.

Nije važno je li vas zaustavila policija u Slavonskom Brodu ili Makarskoj, kazna je ista. Novčanom kaznom u iznosu od 1000 kuna kaznit će se za prekršaj vozač i druga osoba koja ne koristi sigurnosni pojas. Iznimka postoji, sigurnosni pojas ne moraju koristiti osobe koje imaju uvjerenje da iz zdravstvenih razloga ne mogu koristiti pojas, ali tu nema vrludanja kad je iznos kazne u pitanju. Točno se zna, točno je propisano, piše HAK revija.

Međutim, što kad je kazna propisana u rasponu od primjerice 10.000 do 20.000 kuna? Nije isto jeste li neuspješnim hvatanjem zelenog svjetla izbili sebi deset ili pak dvadeset tisuća kuna iz džepa! Naime, Zakon o sigurnosti prometa na cestama posve jasno propisuje kako će se novčanom kaznom u iznosu od 10.000 do 20.000 kuna ili kaznom zatvora u trajanju do 60 dana kazniti za prekršaj vozač koji na mjestu na kojem se prometom upravlja semaforima ne zaustavi svoje vozilo na znak crvenog svjetla bez smanjenja brzine kretanja vozila ili povećava brzinu kretanja vozila ili se ne zaustavi vozilom na dva ili više znakova crvenog svjetla.

Naravno da vas i te kako zanima hoćete li za tu ludost morati izdvojiti deset, dvanaest, petnaest ili čak dvadeset tisuća kuna i o čemu to točno ovisi. Hoće li to biti minimalni propisani iznos od 10.000 kuna, sredina od 15.000 ili maksimum koji zakon propisuje?

Alkohol, odbijanje alkotestiranja… također je propisan široki raspon od deset do dvadeset tisuća, između ostalog!

Raspon je kod prekršajnih djela tako često viđenih na prometnicama u najmanju ruku iznimno velik.

Prekršajni zakon sadrži opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne. Izbor vrste i mjere kazne počinitelju prekršaja određuje sud u granicama koje su određene propisom za počinjeni prekršaj, a na temelju stupnja krivnje, opasnosti djela i svrhe kažnjavanja. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud će uzeti u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja prekršaja (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito ove: stupanj krivnje, pobude iz kojih je prekršaj počinjen, ranije ponašanje počinitelja, njegovo ponašanje nakon počinjenog prekršaja te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja.

Realitet, međutim, upućuje na to da različita tijela, različita sudska vijeća, čak i u istom gradu, a o različitim dijelovima Lijepe Naše da se i ne govori,  izriču novčane kazne iznad minimuma i onda kad nema otegotnih okolnosti! Problem je uočen i na problem se reagira.

Konkretno, u takvim slučajevima neujednačenih postupanja poduzima se, iako su mnogi skeptični, stanovita aktivnost radi ujednačavanja sudske prakse. Visoki prekršajni sud tu ima iznimnu ulogu. Odjel  za prekršaje iz područja sigurnosti prometa Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske donio je niz značajnih stajališta/zaključaka koji bi svakako trebali pridonijeti ujednačavanju sudske prakse kod prometnih prekršaja, a kojima se i te kako možete i morate znati koristiti kad ste u prilici da prozborite, odnosno prigovorite ili se žalite zbog izrečene vam novčane kazne.

Tako je u situacijama koje se tiču izricanja novčane kazne iznad minimuma posebno upozoreno na problemsku situaciju u kojoj je u prekršajnom nalogu izrečena novčana kazna u sredini propisanog raspona ili u maksimalnom iznosu propisanog raspona, a u spisu nema podataka o ranijoj osuđivanosti. Problem je u različitom odlučivanju vijeća, gdje neka vijeća u takvoj situaciji preinačuju odluku o novčanoj kazni i okrivljeniku izriču novčanu kaznu u zakonskom minimumu, dok neka vijeća potvrđuju odluku o novčanoj kazni. Zaključak Odjela je da u nedostatku utvrđenih otegotnih okolnosti, prije svega službenog podatka o ranijoj osuđivanosti okrivljenika i izostanku težih okolnosti počinjenja djela (npr. vrlo visoka koncentracija alkohola i sl.), nema osnove za izricanje novčane kazne iznad zakonskog minimuma.

Problematika koja se tiče iznosa troškova žalbenog postupka također se našla na meti razmatranja.  Povodom odlučivanja po prigovorima okrivljenika podnesenih protiv prekršajnih naloga pojavljuje se problem nejednakog odmjeravanja troškova žalbenog postupka, gdje se u sličnim predmetima troškovi postupka odmjeravaju u rasponu od 100 do 500 kuna, ovisno o vijeću ili izvjestitelju.

Zaključak Odjela je da  se kod odlučivanja povodom prigovora podnesenih protiv prekršajnih naloga, uzimajući u obzir trajanje i složenost takvih predmeta, troškove žalbenog postupka odmjerava u iznosima od 100 do maksimalno 200 kuna. Što se tiče redovnih predmeta u žalbenom postupku, iznos troškova žalbenog postupka može biti i viši uzimajući u obzir trajanje i složenost tih predmeta.