Rođena u Šibeniku, na Zlarin je Katarina sa svojom obitelji doselila kad su joj bile četiri godine, tijekom rata. Zbog studija je na kratko odselila, ali su je putevi, ipak, na kraju vratili na otok.

- Naviknuli smo se na to, jer cijeli život tako živimo. Ima dana kad nam je teško, tmurno i sirov bude nekako život na otoku, a s druge strane bude dana kada je predivno i osjećamo taj mir i spokoj, možeš raditi što želiš, jer imaš cijeli otok samo za sebe – priznaje nam Katarina.

Katarina je majka dvoje djece koje je odlučila odgajati na otoku, priznaje da ima to svoje prednosti i nedostatke.

- Otok ima prednosti koje grad nema, a sve te prednosti donosi sama lokalna zajednica i mala sredina u kojoj živimo. Mislim da se puno toga nauči u takvom odrastanju i okruženju, jer se tu od malih nogu naučiš na suživot. Život nas je doveo ovdje i mogu reći da mi je nekad žao, ali evo pronalazimo načine da kroz razne aktivnosti na otoku djeci nadomjestimo to izbivanje iz grada – priča nam.

Osim što je direktorica Turističke zajednice na otoku Zlarinu, Katarina Gregov je i članica raznih udruga koje se sve redom bore za dobrobit samog otoka i života na njemu.

- Zadnjih 6 do 8 godina sam aktivni sudionik udruge 'Bodulići' i 'Tatavaka'. Kroz svoj rad pokušavam poboljšati kvalitetu života svima nama na otoku. Pretežno radim kroz udrugu 'Bodulići', a s njom smo otvorili igraonicu dječjeg vrtića još dok je škola bila zatvorena. Zasad je još kao igraonica, jer mi kao udruga ne možemo osnovati vrtić. Grad Šibenik nam je tu pomogao i igraonica je u potpunosti financirana njihovim sredstvima te imamo tu djelatnicu koja radi tu cijelu godinu – pojasnila je.

Igraonica radi četiri sata dnevno, što je dovoljno da se djeca malo zabave i nešto nauče. Problem je bio u tome što obitelji, mladi roditelji, rade u Šibeniku, pa djecu moraju ostavljati bakama i djedovima pa je otvaranje igraonice bilo olakšanje i jednima i drugima.

- Dvije godine nakon otvaranja igraonice ponovno smo otvorili školu i time nastojali zadržati mlade obitelji s djecom na otoku. Od tada se bavimo projektima koji bi i djeci omogućili predškolski odgoj i kako bi sačuvali naš kulturni identitet. Radili smo škole čakavštine, šivali narodne nošnje, obnovili fasadu zgrade kroz projekt 'Zlarinski mali vrtlari' gdje smo djecu učili biljkama i sađenju. Zadnje dvije godine radimo na tome da djeci omogućimo izvannastavne aktivnosti, pa tako preko projekta plaćamo privatan brod koji ih vozi dva puta tjedno u Šibenik na treninge. Plaćamo im učitelja gitare i učiteljicu plesa te druge instruktore koji za njih održavaju radionice ili neke aktivnosti – kazala je.

Za sada je u školi osam učenika, a u igraonici četvero djece, a ipak, navodi, kako su uspjeli privući tri nove obitelji da se dosele na otok

- Cilj nam je pružiti nekakav kvalitetan život da sve obitelji mogu ostati na otoku. To je uvijek borba, nije nikad lako, pa i meni osobno je nekad teško gledati djecu kako odrastaju i nemaju jednake mogućnosti kao i druga djeca koja žive u gradovima. Ali, nas sve veže ta ljubav prema našoj baštini i prema otoku i ne bismo mogli zamisliti drugačiji život – iskrena je Katarina.

A što je s udrugom Tatavaka i projektom Zlarin bez plastike?

- To je zapravo biljka koja niče među maslinama, a Mladen Bjažić je dao ime udruzi. Udruga je postojala i prije, a bavila se organiziranjem 'Srdelade' na Zlarinu. Inicijativa 'Zlarin bez plastike' je krenula od nas, nekolicine građana, uz podršku Turističke zajednice i Mjesnog odbora i tako je nekako zaživjela, a kad je došlo vrijeme da moramo poprimiti neki pravni oblik onda smo preuzeli udrugu 'Tatavaka' i dalje radili kroz nju na i drugim raznim projektima – ispričala je.

Kroz udrugu su obnovili stari izvor vode na otoku – Lokvicu, dobili natječaj za uređenje sportskog penjališta na otoku, rade i na dosta aktivnosti u Zagrebu kroz 'Klimatski kolaž'.

Zanimalo nas je koliko su uspjeli osloboditi Zlarin od plastike.

- Prva analiza prije nego smo krenuli s projektom je bila da se u sezoni potroši oko 162 tisuće jednokratnih plastičnih predmeta, a već sljedeću sezonu s provođenjem projekta nije se koristio niti jedan takav predmet. Sad nam dolazi četvrta sezona u kojoj provodimo projekt i on se samo i dalje širi na nove poduzetnike, restorane i kafiće. Prošlo ljeto smo uveli i Krapanj bez plastike i imamo neke najave da bi nam se priključio i Prvić – rekla je te nastavila:

- Često ljeti organiziramo razne radionice o utjecaju plastike na okoliš, za djecu koja su nam tu preko cijelog ljeta dolaze s bakama i djedovima iz Zagreba i budu tu tri mjeseca na ljetnim praznicima. Nastojimo im osvijestiti štetnost plastike i koliko i sami mogu pripomoći ako ih od malena naučimo koje korake oni mogu poduzeti u vezi toga.

Jedan od projekata je i obnova crkve sv. Šime…

- Imamo na otoku crkvicu sv. Šime u kojoj se nalazi numizmatička zbirka i razni predmeti obitelji koja je ranije bila u vlasništvu crkve. Napravili smo projekt u vrijednosti 385.000 kuna i završena je prva faza obnove krovišta. Sada je u tijeku prijava za drugu fazu, za restauraciju oltara i još nekih sadržaja u unutrašnjosti. Zatim, imamo u planu opremanje same crkvice, ne bi li to postao muzej. To vidimo kao jedan dodatak našoj turističkoj ponudi i spomenik baštini Zlarina, ali i obitelji koja je tu živjela prije – kazala je Katarina i dodala da su najviše sredstava dobili od apliciranja na projekte Ministarstva regionalnog razvoja.

Priznaje nam da nije jedina na otoku koja je toliko angažirana, ali je svakako najglasnija.

- Trudim se. Na otoku zaista ima raznih udruga i radimo zajedno, jedni bez drugih ne bismo opstali. Da nemamo zajedničku viziju i cilj i ne pomažemo jedni drugima, onda ne bi sve ovo imalo smisla. Možda sam jedina na papiru koja sve to iznese, ali sigurno nisam jedina koja sve to provodi. Puno je mojih prijatelja koji sa mnom rade na projektima, bez kojih ja sve ovo ne bih uspjela. Svaka naša inicijativa je išla za veću dobrobit i bolju kvalitetu života na otoku – napominje Katarina.

Pitali smo je i kako je reagirala kad je saznala da je kandidirana za Šibensku grandece.

- Nisam baš bila oduševljena, samo zato jer ne volim neka javna istupanja. Kao direktorica Turističke zajednice znam da nekad moram, ali ovo je drugačiji vid eksponiranja pa sam ipak malo stala i razmislila. Počašćena jesam, ne znam tko me nominirao, ali hvala – kazala je Katarina Gregov za kraj.