Zajedničkom optužnicom koju je nakon dvogodišnje istrage Županijsko državno odvjetništvo u Šibeniku podiglo u travnju 2019. godine, optuženike se tereti da su od prosinca 2012. pa do kraja rujna 2014. godine oštetili TLM Aluminium (nekadašnji TLM TVP) za 13,2 milijuna kuna plaćanjem fiktivnih intelektualnih usluga prema vlasnički povezanim tvrtkama sa sjedištem u Beču i Bratislavi te međusobnim kompenzacijama i isporukama robe.

Suđenje je počelo jučer, a nastavljeno danas svjedočenjem svjedoka optužbe Silvije Sandrić, nekadašnje direktorice financijske službe i računovodstva te Miroslava Šupe, bivšeg direktora tvrtke TMP TVP. Obrana je danas pokušavala dokazati da su, suprotno stajalištu DORH-a, sve intelektualne usluge za koje su ispostavljeni računi, na kraju i obavljene. 

Sporni račun od 1,2 milijuna eura

Silvija Sandrić danas je najviše odgovarala na pitanja vezana za račun na 1,2 milijuna eura za intelektualne usluge izdan 2012. godine dok je bila šefica financija. Riječ je o računu koji je izdan za uslugu upravljačke naknade za 2012. godinu prema ugovoru o upravljanju od 13. kolovoza 2012., radi potrebe saniranja, restrukturiranja, rješavanja problema struje i novog pozicioniranja na tržištu, a kojem, prema optužnici DORH-a, nije priložena dokumentacija. Na pitanje suca Ivića sjeća li se takvog računa, Sandrić je kazala: 

- Sjećam se jednog takvog računa. Gospodin Brodnjak mi ga je uručio i rekao da proknjižim, što sam i učinila. Ne sjećam se kada je to točno bilo i o kojem se iznosu radilo. Revizor je tražio taj račun na uvid, tražili su specifikacije usluga. Ja nisam znala o kakvim uslugama je riječ i uputila sam ga na Brodnjaka. Nisam bila nazočna razgovoru između revizijske kuće i Brodnjaka, ali činjenica je da revizori nisu stavili nikakvu ogradu na taj račun te je on ostao u knjigama– posvjedočila je Sandrić. Kazala je kako se ne sjeća je li račun izdala firma Euris ili Fintrust. Kazala je da je reviziju radila tvrtka Revicon iz Šibenika, na što je optužba primijetila da je u lipnju 2017. na ispitivanju u DORH-u izjavila da je reviziju radila Ernst & Young. 

Na pitanje odvjetnika Ante Nobila, koji zastupa Brodnjaka, zna li svjedokinja je li za račun bio vezan neki ugovor, Sandrić je kazala kako nije znala za postojanje ugovora. 

Potom je Nobilo predočio iskaz svjedokinje DORH-u iz lipnja 2017. godine gdje kaže: 'sjećam se da mi je Andraš Brodnjak donio nalog da proknjižim management fee ugovor i tražio da taj ugovor predočim'. Sandrić je na to rekla kako je sigurno riječ o greški jer se ugovor ne može proknjižiti, već se radilo o fakturi, no odgovarajući na pitanja obrane kazala je i kako bi u knjigama inače trebao postojati ugovor na temelju kojeg se fakturira iznos paušalnog ugovora.

Posvjedočila je i da su kod preuzimanja TLM-a nastali 'određeni otpisi dugova koje su vlasnici ispregovarali', a na pitanje obrane sjeća li se da je, na osnovu dokumenta proslijeđenog HPB-u, slijedilo proknjiženje svih financijskih obaveza u kratkoročnih u dugoročne, kazao je da je 'bilo nešto u tom smislu' te da je 'to je poboljšalo situaciju u bilanci'. 

Razdoblje prije i poslije Hypo banke 

Potom je svjedočio Miroslav Šupe, koji je u TLM TVP-u dio direktor i predsjednik uprave. On je danas posvjedočio da je za vrijeme dok je vlasnik TLM-a bila Hypo banka, bilo velikih problema u TLM-u. 

- Najveće probleme imali smo sa strujom i sirovinama. Poseban je bio problem sa sirovinom koja je dolazila iz Mostara. Mi smo temeljem ugovora morali kupiti određenu količinu sirovine, mada u nekim situacijama nama ta sirovina nije trebala. Bila je recesija i nismo imali gdje plasirati proizvode. Kada je Hypo banka odlučila izaći iz vlasništva, 7,8 mjeseci prije, oni su praktički digli ruke od firme. Nakon Hypo banke, kada je firma prodana, bilo je puno optimističnija atmosfera, pogotovo što je firma bila povezana s Eurisom, naše dugogodišnjim kupcem. Mi smo svi imali ogromna očekivanja što se tiče proširivanja tržišta i razvoja drugih proizvoda te nabave novih strojeva. Došli su novi ljudi i imali smo nadu da ćemo riješiti prodaju i riješiti probleme te puno jeftinije i jednostavnije proizvoditi – kazao je Šupe na sudu. 

Posvjedočio je da su, nakon dolaska novih vlasnika, u firmu dolazili konzultanti koji su radili na optimizaciji proizvodnje.

- Neki su bili prisutni i godinu dana. To je rezultiralo time da smo mi u dvije godine uspjeli dići proizvodnju, a smanjen je i normativ materijala – kazao je. 

Potom je dogovarao na pitanje o ugovoru o upravljanju prema kojem je TLM TVP-u trebalo biti isplaćeno 1,2 milijuna eura. Šupe je kazao da je on osobno kao član ili predsjednik uprave (kazao je kako nije siguran na kojoj je poziciji tada bio) potpisao ugovor o upravljanju, no budući da je bio na njemačkom jeziku, nije ga razumio već mu je, kako je kazao, usmeno rečeno o kakvom se ugovoru radi, a to su mu pojasnili Loran i Marko Pejčinoski. 

- Koliko mi je poznato, isplata po tom ugovor nije bila vezana uz uspjeh poslovanja tvrtke, nego se radilo o paušalnom iznosu – kazao je.

Na pitanje obrane je li nakon potpisa ugovora o upravljanju zamijetio da se u TLM-u nešto događa, da dolaze strani konzultanti i pravnici, Šupe je kazao kako se pojavio niz konzultanata što je rezultiralo 'nizom stvari vezanih za optimalizaciju proizvodnje'.

- Jednom ili dva puta mjesečno imali smo brifinge gdje nas se informiralo o reorganizaciji firme. Najviše nas je o tome izvještavao Loran Pejčinoski. 

Tonći Kandido Šupu je pitao sjeća li se kolika je bila zaduženost TLM TVP-a prije preuzimanja od Fintrusta, na što je svjedok kazao da je bila ogromna ali da se ne sjeća kolika.

- Prije preuzimanja zaduženost je bila 746 milijuna kuna, a 316 milijuna nakon Fintrusta – kazao je Kandido. 

Na prijedlog obrane, sudsko vijeće danas je prihvatilo da se nakon ispitivanja svjedoka optužbe, napravi dodatno financijsko knjigovodstveno vještačenje na okolnost podmirenih troškova od strane Eurisa i Fintrusta kao regresno plaćanje za usluge pojedinih pravnih osoba u procesu rekonstruiranja TLM-a.

Novo ročište bit će zakazano nakon obavljenog vještačenja.