Hrvoje Zekanović je u Hrvatskom saboru održao govor inspiriran obljetnicom smrti blaženog Alojzija Stepinca (preminuo 10. veljače 1960.). U njemu je, među ostalim, rekao:

„Kad si član neke Crkve, onda prihvaćaš i pravile te Crkve. (…) Svi oni koji ne čuju hrvatske biskupe danas kada govore o borbi protiv pandemije i cijepljenju, ja ih pozivam neka lijepo osnuju svoju Crkvu. Jer naša Crkva ima pravila, a to su poslušnost i pokornost.“

To je, čini se, izazvalo reakciju fra Lazara Perice, župnika Gospe od pomišljaja iz Bilica, koji je na svojoj Facebook stranici napisao:

„Hrvoje Zekanoviću, ti si jedna prodana duša. I molim te ne govori ko je dio Crkve, a ko ne."

Zekanović mu nije ostao dužan, na svom je profilu objavio poduži tekst, koji prenosimo u cijelosti…

Odgovor bratu u Kristu Fra Lazaru Perici

Nažalost jedan sam od rijetkih, često i jedini zastupnik u Hrvatskom saboru koji se sjeti Blaženog Alojzija. To radim isključivo kako bi ukazao na njegov iznimno važan doprinos u izgradnji i očuvanju kršćanskog identiteta našeg naroda. U govoru kojeg možete pogledati u prilogu dotaknuo sam se i aktualne teme koja se tiče naše svete Katoličke crkve, a to je da su mnogi, a prije svega sam mislio na vjernike laike danas više nego ikada spremi na neposlušnost unutar Crkve bez obzira što Crkva počiva na poslušnosti. Napomenuo sam da kako danas mnogi ignoriraju ono što naloži mjesni biskup, Biskupska konferencija, Kongregacija za nauk vjere, pa čak sam Sveti Otac, što je po meni nedopustivo. Moj stav je i tu iznimno eksplicitan, ako se ne slažeš s pravilima unutra neke organizacije, napusti je.

Poslušnosti nema među vjernicima laicima, ali nažalost ni među klerom. Iako u Katekizmu Katoličke crkve jasno stoji „Bogu posvećeni život je bitno određen javnim zavjetovanjem evanđeoskih savjeta siromaštva, čistoće i poslušnosti u stalnom od Crkve potvrđenom staležu.“

Danas se mnogi pozivaju na slobodu kao imperativ, slažem se da je ona jedna od najvažnijih činjenica u svačijem u životu, međutim mi vjernici ne smijemo zaboraviti smisao vjere. U Katekizmu također stoji: „Što čovjek više čini dobro, to je slobodniji. Prava je sloboda u služenju dobru i pravednosti. Izbor neposlušnosti i zla zloupotreba je slobode i vodi u ropstvo grijeha.“

Fra Lazar bez obzira što ima teološko obrazovanje olako se na društvenim mrežama usudi govoriti o nečijoj duši te očito zaboravlja kako čovjekova duša može imati svoje porijeklo samo u Bogu. Fra Lazar kao da pokušava prognozirati hoće li moja duša završiti u raj ili u pakao i to potaknut vjerovali ili ne, mojim stavom oko cijepljenja. Što se toga tiče kriv sam, da, pozvao sam ljude da se cijepe jer mislim da je cjepivo najbolji način za borbu protiv pandemije. I dalje tako mislim i ponovio bi taj poziv sto puta dok god medicinska struka ima takav stav, a nije mi nevažno da je i Sveti Otac te moja Katolička crkva također pozvala na cijepljenje.

Ne sjećam podrške kad sam se jedini borio protiv Istanbulske u Hrvatskom saboru, dok su oni koji se tobože danas bore za slobodu i pravdu imali zavjet šutnje. Ne sjećam se, podrške kad sam jedini branio i predlagao zakon kojim bi se život štitio od začeća, dok „slobodari“ i danas šute kao zaliveni po toj temi. Nije ni važno…

Danas su nažalost mnogi zarobljeni u algoritmu društvenih mreža koji ih iz dana u dan sve više zapetljava tako da nebitne stvari postaju bitne, a bitne probleme niti ne vidimo. Može li se taj problem riješiti vjerojatno da, ali ne znam kako.

Mislim da bi svatko trebao raditi svoj posao. Liječnici svoj, političari svoj, svećenici svoj i naravno slušati one koji su ti nadređeni. Ako si član crkve bez obzira jesi li vjernik laik ili svećenik, trebaš slušati svoje biskupe i Svetog Oca; u to stvarno čvrsto vjerujem. Nažalost new age društvenih mreža je postao previše jak i mnoge je obuzeo.

Podsjetio bi fra Lazara, kojeg osobno ne poznam da se njegov samostan iz kojeg je vjerojatno pisao taj post nalazi u mojoj nekadašnjoj župi gdje sam bio jedan od rijetkih koji je u doba komunizma provodio vrijeme s njegovim prethodnicima, fratrima. Iako je župa brojala nekoliko tisuća stanovnika moja obitelj je bila jedna od tek nekoliko desetaka onih koje su se okupljale tada u skromnoj kapeli, gotovo "garaži" da čuju svoga fratra. Fra Petar, fra Ivan, Fra Tome, fra Mate i fra Josip su jednako snažno ostavili trag na mojem odgoju i karakteru, to su bili moji fratri, a ja sam bi njihov Hrvoje. Danas fratri u mojoj nekadašnjoj župi nisu više u "garaži" nego se nalaze u predivnom velikom novom samostanu s prekrasnom crkvom, Bogu hvala. Danas novo vrijeme, vrijeme društvenih mreža i vrijeme površnosti. Da mi je netko rekao da će njihov nasljednik na ovakav način govoriti o meni zato jer sam...Neko novo vrijeme, neki novi, drugačiji fratar.

Na koncu sve se svodi jesi li čovjek, jesi li moj brat u Kristu ili nisi. Danas mi ponekad izgleda bez obzira što bi nas trebala povezivati bezgranična i golema ljubav prema Njemu kako je važnije jesi li cijepljen ili nisi.

Dragi Lazare duša mi je mirna, potpuno. Međutim za razliku od nekih, čak ću reći mnogih, koje ti nazivaš manjinom, uspijevam razlikovati istinu od laži, dezinformaciju od informacije. Fratri su bili i ostat će moji, svi, pa tako i ti jer si moj brat u Kristu. Opraštam ti, a tebe pozivam da mi oprostiš sve ono čim misliš da sam te uvrijedio. I dalje vjerujem kako se sve može riješiti uz razgovor ako se ima na umu da smo braća u Kristu, ako toga nismo svjesni onda nam nema pomoći.

Naravno, Svetog Oca treba slušati.