Kolektiv 4B jedna je od najmlađih udruga u Šibeniku, a čast da otvori seriju intervjua “Udruge imaju riječ…”, dobio je njezin koordinator Hrvoje Jelković.

Najznačajniji projekt (ili događaj) vaše udruge ove godine i zašto baš taj?

Eto, prvo pa najteže. Ne mogu ti na to pitanje jednostavno odgovoriti. Bilo je puno toga i sad, kad vrtim film unatrag, zaista je teško izdvojiti samo jedno. Bilo je tu puno naizgled malih stvari, ali kad gledaš na njih s vremenskim odmakom vidiš da se njihov značaj u međuvremenu multiplicirao. Evo, na primjer, premijerna promocija albuma Sara Renar u  Kazalištu u jeku pandemije i najrigoroznijih mjera. Apsolutno sam siguran da je svatko u publici, znam da u bendu jesu, stiskao suzu u oku od emocijama nabijenog trenutka i izvanserijskog koncerta za koji zapravo nitko nije vjerovao da će se zaista i dogoditi. Ili, prvi koncert u Azimutu ove jeseni nakon 19 mjeseci pauze -Klinike Denisa Kataneca. To su mi baš bile onako jako emotivne stvari.

Od projekta koje bih možda izdvojio kao posebno vrijedne su koncertni program  "Nevidljiva scena" koja ima za cilj skrenuti pozornost javnosti na činjenicu da u Hrvatskoj, daleko od mainstream medija, postoji nikad kvalitetnija glazbena scena s fenomenalnim albumima, brutalnom glazbom, vrhunskim koncertnim nastupima. Tu sam stvarno ponosan na čitavu ekipu udruge koje je svojim radom omogućila da sa smiješnim sredstvima organiziramo devet koncerata popraćenih sa 10 video emisija kroz razgovor sa izvođačima i video zapisima njihovih nastupa. Tko nije, neka baci oko na Nevidljivu, vrijedno je vremena.

Pa moram izdvojiti "Ja umjetnik", tu je bio cilj napraviti izložbu neafirmiranih šibenskih umjetnika i kreativaca na ciljano odabran Svjetski dan umjetnosti. Tu nas je bila frka kada smo postavili projekt da nam se nitko neće javiti ili da ćemo u najboljem slučaju iz ormara izvući njih troje - četvero, a na kraju smo imali 14 izlagača što je bilo, ono – wow! Tu smo zapravo skužili da nam ekipa vjeruje i želi sudjelovati u takvim akcijama.

Ili kad smo već kod likovne umjetnosti dvije slične akcije "Litnja Kužina" i "Božićni tinel", tu su art&craft izložbe ciljano postavljene, jedna u jeku turističke sezone, a druga u adventsko vrijeme s dva cilja. Prvi je pokazati snagu i kvalitetu šibenske umjetničke scene, a drugi otvoriti prodajne i promotivne  kanale ekipi na izložbi kako bismo ih potaknuli na daljnje stvaranje i da možda nekom od njih odškrinemo vrata pa mu hobi postane životni poziv. Ima ta jedna slika koju u Kolektivu vidimo, a to je stara gradska jezgra puna boja i šarenila odnosno galerija, obrta i ostalih prostora u kojim 'žive' rukom rađeni proizvodi. Utopija, znam, ali ...

Pa smo imali jedan iskorak u nama nepoznato kao smo privučeni jednim fora natječajem odlučili sudjelovati u Europskom tjednu održivog razvoja projektom "Ne okoliš(aji), (po)očisti" i tako upisati Šibenik među četristotinjak gradova u Europi koji organizira aktivnosti u tom periodu. Tu smo čistili Šubićevac, imali zanimljivo predavanje o zelenom sustavu grada te niz radionica za najmlađe. Također nas je iznenadio broj naših sugrađana koji su se odazvali na ovu akciju što nam je opet pokazalo da takvih sadržaja nikad dosta. I upoznali smo super ekipu iz Udruge Stribor, Argonaut, udruge Roniti se mora, Powerlifting Šibenik, koje su se sve nesebično pridružile projektu i bez kojih zapravo svega toga ne bi ni bilo.

Na kraju da završim ovo storiju. Projekt koji je zadobio najviše medijske pažnje je skulptura "Flora Dalmatica" postavljena u perivoju Roberta Visianija kao sastavni dio ovogodišnje Adventure. I kroz tu knjigu je zapravo zastupljeno sve ono oko čega se Kolektiv zalaže. Spojili smo pet nespojivih umjetnika i kreativaca na izradi skulpture; Denija, Branku, Vilu, Joku i Slavena. U logistici smo imali potporu još 15-ak osoba iz raznih ustanova i udruga. Te smo na kraju svi zajedno napravili djelo koje iz zaborava izvlači šibenskog velikana, slavnog botaničara Roberta Visianija. Knjiga „Flora Dalmatica“ nije napravljena slučajno. Ona je tu kao najava iduće godine kada se obilježava 180 godina od prvog izdanja tog kapitalnog djela svjetske botanike. Uostalom, uskoro će se javnosti predstaviti jedna inicijativa pa će tu biti puno pametnijih ljudi od mene da govore o Robiju.

Sad sam otišao u širinu , ali zaista ne mogu ništa ostaviti sa strane jer je svaka od tih priča puna rada i truda, a na kraju nas i čini ponosnima. E, da nisam spomenuo "Long play day" , nisam spomenuo nikad opsežnije zamišljeno  "Ljeto u Azimutu", program volontiranja koji smo ovo ljeto imali i ne znam više ni sam, izložbe, koncerte , predavanja neću ni nabrajati. Zaista je bilo mnogo toga. Da nisi pitao, možda ne bih bio ni svjestan svega.

I sad stvarno ne bi bilo fer ovako sve nabrojati, a ne spomenuti ekipu koja je to sve skupa osmislila, organizirala i sprovela u djelo i koja djeluje unutar Kolektiva 4B; Branka Grubić (likovni odjel), Marko Podrug (glazbeni odjel), Snježana Klarić kao predstavnica Fotopoetike (književnost i svašta), Maja Šintić kao predstavnica ŠUM-a (razvoj i kultura mladih), Josip Bačelić (Tehnička kultura), Zrinka Magazin, Magdalena Šetka, Josipa Križanović Cimeša, Danijel Hrg, Mate Rupić, Krešo Grubić ...

Možete li procijeniti koliko je vaša udruga utjecala na društvo ili grad, odnosno bi li nekome nedostajala da je nema?

Teško mi je to reći, živimo trenutno u jednom vrlo čudnom vremenu, scenariju koji kao da dolazi  iz zamršenog SF filma gdje je veliko pitanja koliko netko u čitavoj toj zbrci ima vremena percipirati i vrednovati nečije aktivnosti. U svakom slučaju, Kolektiv  se kroz  projekte na kojima radimo  trudi promicati poruku o važnosti  zajedničkog djelovanja. Trudimo se stvarati kvalitetne, drugačije, a prepoznatljive kulturne i ine sadržaje. Zapravo doslovno pokušavamo povezivati pojedince, udruge i ustanove u inicijative za koje smatramo da imaju smisla  i da mogu pozitivno mijenjati naš mikrokozmos. Za sve to treba vremena, ali se duboko nadam da svojim djelovanjem možemo pokretati pozitivne promjene u društvu oko nas.

Kada bi vaša udruga dobila donaciju od milijun kuna, na što biste potrošili novac?

Svakako bi bilo dobro iskoristiti takvu priliku za osnaživanje civilnog sektora u gradu. Trenutna situacija je takva da se većina udruga vrti u začaranom krugu s premalo sredstva za neki značajniji iskorak i rad na ozbiljnijim projektima. Mislim da bi super rješenje bilo od te love raspisati natječaj za lokalne udruge s nekakvim unaprijed zadanim parametrima za razvoj određenih aktivnosti koje po našem mišljenju nedostaju u gradu, gledajući isključivo izvansezonski period. Mislim na stvari koje bi imale za cilj poboljšati kvalitetu života u gradu, a opet imati snagu disperzirati turizam na čitavu godinu. Uložiti lovu u opismenjavanje udruga za apliciranje na državnim i EU natječajima također bi bio pametno potrošen novac. Također je neophodan coworking prostor za udruge s velikim DIY prostorom namijenjenim umjetnicima i kreativcima, tako nešto bi preko noći pokrenulo scenu. Vjerojatno bi nešto potrošili i na unapređenje tehničke opremljenosti  u Azimutu, tamo gdje nas je u planovima zakočila pandemija.

Prednosti i mane života u Šibeniku…

Prednost je svakako povezanost zajednice na kulturnoj sceni, kako međusobno pojedinaca, umjetnika, kreativaca i udruga   tako i izvaninstitucionalnih sektora i javnih  ustanova koji sve više i više surađuju i to me baš veseli. Također bi izdvojio dostupnost Grada i Turističke zajednice za komunikaciju oko projekata i volju za rješavanje rješivih stvari. Najveća mana je nedostatak studentske populacije koja bi po difoltu trebala biti pokretačka snaga razvoja društva, tu smo u odnosu na neke druge sredine prilično zakinuti.

Što biste poželjeli šibenskim političarima u 2022. godini?

Volio bih da malo više pozornosti obraćaju na male ljude, na sve nas koji živimo i radimo kroz čitavu godinu u gradu, staroj gradskoj jezgri. Tko nije pokušao ne zna koliko je to teško. Da budu svjesniji realne situacije i problema s kojima se susrećemo. Ponekad stvarno ne treba puno, često i mala topla iskrena riječ napravi razliku. A,  poželio bih svima ne samo političarima sretan Božić i da nam svima konačno Nova koja slijedi bude zdrava, vesela i samo na testu negativna. Volio bih i kada bismo konačno shvatili da smo svi zajedno samo Zemljani koji eto imamo priliku živjeti na prekrasnom planetu koji treba čuvati  i pametno trošiti svoje vrijeme jer je ono zapravo sve što stvarno imamo. Sami ne možemo puno, ali zajedno možemo promijeniti svijet.

Dio ovogodišnjih aktivnosti Kolektiva 4B u fotografijama...