Helena Jakoliš zaista je neumorna tragateljica za smislenim i zdravim životom uz želju da služi i pomaže mnogima te pruža nadu i inspiraciju oboljelima od limfedema, lajmske borelioze, celijakije, ali i drugih autoimunih bolesti.

Izdala je planer zdravog života i tri knjige, istog naziva „Zdravo i slasno bez glutena“. Prva i treća uglavnom sadrže recepte, a druga je napisana kao priručnik o zdravlju na 450 stranica. Sve što je na svom putu u borbi za svoje zdravlje napravila, bilo je kako bi pomogla drugima da ne moraju prolaziti što i ona da bi otkrili način prehrane ili terapiju koja bi im najbolje pomogla u ozdravljenju. 

- Životni put mi je sakupio brojne dijagnoze koje su se lančano urotile i izazvale bolesti koje je bilo teško dijagnosticirati i liječiti, ali pričanje moje priče mi je pomoglo da probudim svijest javnosti o nevidljivim i tihim dijagnozama. Kada se osvrnem unatrag, moje 23 dijagnoze su došle kao posljedica kasno prepoznate autoimune bolesti celijakije i lajmske borelioze. One su bile moj učitelj i pomogle su mi da treniram um i da vidim dobro u svakoj situaciji, ali i da vjera u sposobnost moga tijela da liječi bude nepokolebljiva – počela je svoju priču Helena.

Iz dana u dan je hrabro koračala, jer je htjela svoju energiju pretvoriti u produktivno sredstvo.

- Kada bih trebala provući jednu nit koja je bila protkana kroz moj život zadnjih 15 godina ta nit bi se zvala otpornost. Unatoč svim preprekama, bolnim stanjima, izazovima, kao i lijepim situacijama gdje sam uz pomoć promjene prehrane i uma uspjela staviti 15 dijagnoza u remisiju, shvatila sam da bolna i teška vremena treba iskoristiti za nešto dobro kako bih se osnažila iznutra prema vani – nastavlja.

Odmah na početku je Helena napomenula da je trebalo dugo vremena da definira svoje stanje i da nažalost ova država za takve slučajeve nema sluha ni razumijevanja.

- Rijetki su oni doktori koji su mi pokušali pomoći, a većina njih ne razumije što su to tihe dijagnoze, i što je to limfedem ili lajmska borelioza, jer vi izvana možete izgledati sjajno, ali iznutra se osjećati toliko jadno i bolno. Jedan dan možete obavljati sve aktivnosti, a sljedećih sedam dana ne možete ustati iz kreveta. To sve postaje jako zbunjujuće za medicinski kolektiv pa i za prijatelje i obitelj. Moje dijagnoze su mi pomogle da transformiram bol u moć te da pronađem svrhu kako bi pomogla ne samo sebi, već i tisućama drugih ljudi koji se bore sa sličnim situacijama.

Inače, Jakoliš radi kao farmaceutska tehničarka u specijaliziranoj prodavaonici Farmacia već godinama, a prije godinu i pol dana je radna komisija procijenila da joj prijeti gubitak radne sposobnosti. Napominje da je imala razumijevanje poslodavca kad god je morala otići na liječenja i izbivati s posla te da su u njenom radnom kolektivu dosta radili na osvješćivanju ljudi o važnosti zdrave prehrane.

Njezini prvi zdravstveni problemi krenuli su u 17. godini. Punih sedam godina proživljavala je teške trenutke dok se njezin zdravstveni karton punio dijagnozama od aspirinske astme (uzrokovanu davanjem brojnih lijekova), hipertenzije, tahikardije (do 150 otkucaja u minuti), alergije na hranu i lijekove, neutrofilne anemije, osteoartroze, osteoartritisa, malog dobroćudnog tumora na hipofizi, potpunog gubitka menstruacije u 21. godini, nekontroliranog mokrenja, pa sve do intolerancije na laktozu, mikroskopskog kolitisa i limfedema.

Vrlo je rano shvatila da mora sama sebi pomoći, jer od konvencionalne medicine nije imala velike koristi.  

- Nikad nisam prihvatila riječ 'NIKAD' u nijednoj dijagnozi koju su mi postavili i vjerovala sam u čudo. Nakon sedam godina potrage za uzročnikom moje bolesti i dijagnoza po bolnicama, jednom sam se samo srušila na poslu gdje su mi nakon napravljenih pretraga ustanovili da mi je krvna slika jako loša. Saznala sam da je jedan od uzroka mojih dijagnoza bila celijakija - podmukla bolest sa 1000 lica i napokon sam iz tunela punog tame ugledala svjetlo – priznaje Helena.

Uz to su otkrili i da ima kolitis te da uz gluten ne smije konzumirati 80 posto drugih namirnica.

- Ne smijem jesti jaja, meso, mahunarke, ribu, kvasac, veliku većinu povrća i dali su mi najbolju nutricionisticu da mi pomognu, međutim, ona nije uspjela sastaviti jelovnik s mnogobrojnim ograničenjima u prehrani i shvatila sam tada da se moram sama boriti da bih preživjela. Smijem jesti orašaste plodove, sjemenke, limun, grejp, tikvicu, krumpir, hokaido tikvu i bezglutenske žitarice (proso, quinoa, kukuruz, heljda, riža).  

O celijakiji se ranijih godina znalo jako malo i vjerovalo se da je to isključivo dječja bolest i namirnice su bile skuplje i do 200 posto od onih 'običnih'. Odlučila je stupiti u kontakt s vlasnicima zdravih dućana i moliti ih da uvedu nove namirnice u svoj asortiman kako bi oboljeli od celijakije mogli imati osnovno. To joj je uspjelo!

- Tada sam odlučila pokrenuti blog 'Zdravo i slasno bez glutena' kako bih dijelila svoje recepte i iskustva i pomogla mnogobrojnima koji se bore s istim dijagnozama. Nakon toga sam otvorila grupu 'Bezglutenski recepti' koja danas broji 34.000 članova i želja mi je bila da u toj grupi budemo kao obitelj i da kažemo sve ono što ne možemo reći u liječničkim ordinacijama – pojasnila je.

Kroz svoje knjige i recepte je uspjela u svom naumu da dokaže da bezglutenska hrana nije dosadna i neukusna, već da je uistinu zdrava i slasna te vam može promijeniti život na bolje. Specijalizirana prehrana Heleni je pomogla i uspjela se „skinuti“ s preko 30 lijekova koje je već sa 17 godina konzumirala.

Bez obzira na tako veliki pomak ostao je još jedan simptom koji unatoč zdravoj prehrani nije uspjela kontrolirati. Novi problem je dobio ime – limfedem, a to je poremećaj u kojem se limfa nakuplja u mekim tkivima i pritišće organe te dovodi do oduzimanja nekog dijela tijela. Tada je počela jednu od velikih zdravstvenih bitki u Hrvatskoj, jer oboljeli od limfedema u nas uopće nemaju liječnika. Helena, dakle, ponovno pokreće borbu s institucijama te osniva grupu za pomoć oboljelima od limfedema i lipedema te piše mailove ministru i HZZO-u s molbama i zahtjevima da se terapijska pomagala uvrste u HZZO-ovu listu.

- Čarape koje moram nositi, koje mi pomažu da ne gubim hod u tolikoj mjeri koštaju 2000 do 3500 kuna i tada sam se odlučila boriti s institucijama o odlučila sam to promijeniti. Bila sam čak toliko uporna da su u jednom trenutku moji roditelji pomislili da ću završiti u zatvoru. Rekla sam da me nije briga hoću li završiti u zatvoru ako sam uspjela nekome pomoći, ako sebi ne mogu barem da pomognem nekom drugom.

Kako je vrijeme prolazilo, kaže da se ipak nešto pomaknulo nabolje, ali njena situacija s limfedemom se pogoršavala. Javila se doktorici Tanji Ručigaj u Sloveniji koja se bavi s limfedemom i koja je s njom surađivala na drugoj knjizi. Savjetovala joj je da se testira na lajmsku boreliozu.

-  I tada saznajem,da je zapravo uzrok svih mojih 23 dijagnoza bila godinama neprepoznata i neliječena borelija – priča Helena te dodaje da se nakon toga počela više baviti tom bolesti i istraživati i koliko su virusi i bakterije uzročnici brojnih bolesti.

Nakon detaljne medicinske obrade ustanovljeno je da joj je krpelj totalno uništio limfne čvorove i arterije te da joj prijeti amputacija ruku i nogu, a to je bio ogroman šok. U Francuskoj su je pripremali za transplantaciju, ali nakon dvije preboljene korone organizam je toliko oslabio da su sad operacije nemoguće.

Ali, nijedna dijagnoza nije zaustavila Helenu da i dalje radi na sebi, uči i svoje znanje i iskustvo dijeli s drugima. Završila je školu za holističku nutricionisticu, takva medicina se bavi otkrivanjem korijenskog uzroka bolesti, a ne prikrivanje simptoma lijekovima. Liječenje je orijentirano na pacijenta, a ne na bolest te tijelo gleda kao skup.

- Kroz svoje dugogodišnje iskustvo shvatila sam da niti jedno vlastito iscjeljivanje ne počinje preko noći, taj proces započinje iznutra, to je duboki duhovni i emocionalni proces i ako mi nećemo tražiti znakove neravnoteže u svome tijelu teško da ćemo uspjeti doživjeti izlječenje ili remisiju. Smatram da sam javnim obznanjivanjem svog stanja i dijagnoza te borbom s institucijama i birokracijom puno pomogla drugima. Objašnjavam ljudima da pored prehrane moraju mijenjati i svoj um, jer bez toga nema ništa. Potvrde za moj rad stižu svakodnevno, kroz poruke ljudi kako sam im promijenila život. Knjige se prodaju diljem svijeta, recimo u Americi, Švedskoj, Srbiji, Francuskoj i to mi daje dodatan motiv. Isto tako, koliko sam imala neugodnih i ružnih iskustava s doktorima i našim institucijama, toliko sam s nekima ostala u kontaktu i ostvarili smo suradnju te cijene moje znanje, a neki me čak znaju zvati da me pitaju za savjet ako posumnjaju da neki njihov pacijent boluje od limfedema ili lajmske borelioze i slično – iskrena je Helena.

- Bila sam čak u kliničkoj smrti, gdje sam vidjela tunel i sve što ljudi inače kažu da vide kad dožive takvo iskustvo. Bez obzira na sve poteškoće, ljudi prvo na meni primijete osmijeh koji je nezamjenjivi dio mene. Trudim se u svakom danu pronaći nešto dobro, a kad imam te svoje loše dane primijetila sam da moja 'publika' voli kad s njima dijelim i ono loše. I nastoje mi pomoći pa kako ja njih guram, tako i oni mene guraju naprijed. Bila sam uvijek dosta povučena, a tijekom godina sam se naučila boriti za sebe i za druge, pa ako i dobijem nekad neku prijavu zbog mailova koje šaljem ili poruka na privatnom broju bit ću ponosna na sebe, jer znam da nisam ništa krivo napravila – rekla nam je na kraju Helena Jakoliš.

Reakcija na kandidaturu

- Bila sam iznenađena i htjela sam odustati. Kada sam krenula dijeliti svoju priči bilo bi mi teško otkrivati veliki dio svoje intime, ali je to pomagalo drugima. Zahvalna sam što me netko prepoznao i što me ljudi prate i smatram da nisam jedina koja ljudima radi dobro, ali i oni pomažu meni pa tako i ja njima.