Građanin Josip se od prijatelja oprostio onako kako najbolje zna, stihovima. Uz njegovu dopuštenje, objavljujemo pjesmu.

Za Dražena Govića..(1982.-2022.)

Teško je nekad pisati pismu

kad toliko slika u glavi se vrte

Bilo smo braća šta pivaju skupa

taj 12. igrač iza crte..

Tvoja je ljubav bila duboka

dres ti je bija odora časti

Igrač koji predvodi svoje

zna je uz ljude zauvik srasti

Neka te nebom kopačke nose

ti sjajna zvijezdo voljenog kluba

Mi smo ode ostali sami

da te uz suze isprati truba

Falit će jedan glas u masi

i ruke spremne uvik se dići

Ova je tuga zid pun gorčine

priko kojeg teško je prići..