Nedavno je sudjelovala na Zadar Outdoor Festivalu gdje su ona i njezin trener Jere osvojili prvo mjesto i u Šibenik donijeli zlato, aktivna je članica HPK sv. Mihovil, gotovo svaki vikend osvaja planinske vrhove, skakanje padobranom joj nije nepoznanica, a gotovo da i nema adrenalinskog sporta u kojem se nije okušala. Gordana, odnosno Goga kako je većina prijatelja zove, dokaz je da godine nisu prepreka za ništa, samo nova stranica u knjizi života koja tek treba biti ispisana. Jesmo li spomenuli da  se ova baka troje unučadi bavila i bodybuildingom gdje je  izlazila i osvajala i na  najvećim natjecanjima?

- Život me nije mazio, bilo je tu puno teških trenutaka, ali bez obzira na sve volim ga i pokušavam živjeti čineći sve što mi stavlja osmijeh na lice. Volim biti okružena pozitivnim ljudima, isprobati nove stvari i uzeti sve ono što život nudi. Sport je za mene poput zraka, sastavni je dio mojeg života desetljećima, ali isto tako bude dana kad je najljepše leći ispod dekice (smijeh). Smatram da je potreban balans i da se sve može i mora bez pretjeranog forsiranja. Iako mi je teretana mjesto gdje se osjećam kao doma, volim isprobati i druge sportove pa sam tako nedavno ispunila dugogodišnju želju, upisala planinarsku školi i otkrila novu strast. Oni najbliži znaju da to želim cca 25 godina, pa tako često znam reći pazite što želite, snovi se ostvaruju ako ih dovoljno jako želimo. Godinama pokušavam krenuti, ali kao svi koji traže izgovore, tako sam i sama uvijek našla izgovor. I napokon odluka je pala, idem u planinarsku školicu HPK sv. Mihovil. Točno sam došla na mjestu gdje trebam biti i Bože, hvala ti. Upoznala sam nove ljude, a svaki novi vrh, nova je pobjeda i ono zbog čega sam na kraju dana zahvalna – priča nam Goga, rođena Slavonka koja već godinama živi u Srimi.

Ljeti planine zamijeni SUP-om u koji se zaljubila kad je prvi put stala na njega. Ne vozi ga često, ali kad vozi to su ture u trajanju od 5, 6 sati. Nedavno se tako okušala i na natjecanju na otoku Ugljanu i vratila se sa zlatnom medaljom i novim sup-om.

- Moj trener Jere kazao mi je: 'Goga, treba ti novi sup, idemo po njega'. A trenera se mora slušati (smijeh). Kad smo došli na otok, dočekala nas je jaka bura, mještani kažu da takva bude možda pet puta godišnje, ali što je tu je. Odustajanja nema. Ja nisam dijete s mora, nisam neki plivač i priznajem da mi nije bilo svejedno. Bilo je tu padanja, oderana koljena, krvave ruke, ali eto, ipak sam kući donijela medalju, novi sup i litru, dvoje mora u sebi – priča nam otkrivajući da će u listopadu sudjelovati na natjecanju u Skradinu.

Natjecanje će biti baš na njezin rođendan, a može li ova super baka na bolji način proslaviti rođendan? Sudeći prema svemu što nam je kazala, mislimo da ne.