Dok jedni mole u centru Šibenika, drugi šalju poruke podrške studentskim prosvjedima u Srbiji
Prvi je dan veljače, ali i prva subota u mjesecu kad se već ustaljeno diljem Hrvatske organiziraju specifična okupljanja. S jedne strane molitelji, a s druge protuprosvjednici.
Tako je bilo jutros u Šibeniku, sve isto, osim što su protuprosvjednici okupljeni u neformalnu grupu građana, ovaj put poslali poruku podrške studentima koji prosvjeduju u Srbiji.
Njihovu poruku prenosimo u cijelosti:
'Tri mjeseca je od pada nadstrešnice u Novom Sadu, tri mjeseca je od samoorganiziranog građanskog otpora korupciji koja ubija. Studenti koji su zapalili iskru nade u bolje društvo u Srbiji hodali su dva dana od Beograda do Novog Sada, okupljeni u zajedničkom snu za drugačijom državom, boljim društvom. Gaženi su, omalovažavani, izrugivani, prebijani, uhićivani, optuživani – zato jer su pokazali ono što smo dugo vjerovali da nije moguće. Zajedništvo, međusobno poštovanje i uvažavanje, dostojanstvo, snagu, neizmjernu hrabrost. Dok su šutjeli, gledali smo ih sa suzom u očima i toplinom u grudima. Dok su hodali, divili smo im se s neizrecivim poštovanjem. Dok su govorili, govorili su za sve koje se nije moglo čuti. Dok su rušili jedan po jedan zid koji im je postavila dobro branjena utvrda političke i birokratske moći ogolili su ljude sve dok se većina nije osvrnula i u drugome pronašla sebe, svoje brige i iste snove. Očistili su medijski i javni prostor, prostor akademija i institucija dotad zatrovan kaljužom licemjerne birokracije, političkom podobnošću, klijentelizmom. Najviše od svega, pokazali su rijetko viđenu nesebičnost i hrabrost u suprotstavljanju opasnom i zlom režimu koji je narod pretvorio u marionete vlasti i oduzeo im temeljnu ideju državotvornosti koja proizlazi iz njih samih. Pokazali su nam, što smo već i zaboravili, da ako pogledamo gore, možemo snivati nove sne. Ako pružimo ruku onima oko sebe da zajedno možemo graditi novu budućnost. Ako odbijemo biti vječno pokorni, vječno poslušni, ako uzviknemo, ujedinimo se i okupimo, najgore što se može dogoditi jest da nam bude bolje. Viknuli su mladi: „Car je gol!“, a društvo dok je gledalo u simbol vlasti zabavljen vlastitom moći i okićen suhim zlatom ovoga puta nije šutjelo. Jedan po jedan, uzvikivali su za njima: „Gol je, gol, car je gol!“
I ne, ovo nije priča (samo) o Srbiji, ovo je priča o svima nama.
Podrška studentima i podrška svim ljudima koji će ikada sanjati nove sne, pravdu i mir.'
Video pogledajte ovdje.