Deset godina Najljepše mame Hrvatske i prilika za iskorak: Može li šibenska manifestacija prerasti amaterske okvire?

Deset godina održavati bilo kakvu manifestaciju u Hrvatskoj nije mala stvar. U vremenu kada brojni projekti nestanu nakon nekoliko izdanja, izbor Najljepše mame Hrvatske uspio je opstati, privući natjecatelje iz različitih dijelova zemlje i postati prepoznatljiv dio šibenskog kalendara događanja. Ove godine organizatori su napravili i novi korak uvođenjem izbora Najtate Hrvatske, kako bi odali počast i onima na koje se gleda kao 'roditelje iz sjene' iako to, nadamo se u većini slučajeva nije tako.

No, upravo jubilarno izdanje idealan je trenutak za postavljanje pitanja o budućnosti projekta.

Nacionalni izbor s lokalnim dosegom

Slobodno ćemo reći kako najveći izazov ove šibenske manifestacije nije nedostatak dobre volje, već nesklad između ambicija i stvarnog dosega.

Naziv „Najljepša mama Hrvatske“ sugerira natjecanje koje okuplja najbolje predstavnice iz cijele zemlje, no javno dostupni podaci pokazuju da završnice posljednjih godina okupljaju između dvanaest i sedamnaest finalistica i to u više kategorija, logično (kako kome) po godinama roditeljskog staža, dok je ovogodišnji izbor Najtate Hrvatske imao svega tri finalista.

Još važnije, organizatori ne objavljuju koliko se kandidata ukupno prijavilo, a bez tog podatka teško je procijeniti kolika je konkurencija i koliko je sama titula reprezentativna.

Kod ozbiljnih nacionalnih projekata upravo su broj prijava, geografska zastupljenost kandidata i transparentni kriteriji među osnovnim pokazateljima relevantnosti, a ovdje javnost uglavnom vidi samo finaliste i pobjednike.

Između izbora ljepote i promocije roditeljstva

Manifestacija se godinama predstavlja kao projekt koji promiče roditeljstvo, obiteljske vrijednosti, talente i životne priče kandidata, a istodobno zadržava gotovo sve elemente klasičnih izbora ljepote, lente, krune, modne izlaske i ocjenjivanje ukupnog dojma. Usudili bi se reći i pomalo naivne, smiješne, no da ne budemo 'hejteri', i simpatične 'točke' u kojima kandidati demostriraju neku svoju vještinu.

Upravo zato projekt djeluje kao da još uvijek traži vlastiti identitet.

Ako je riječ o promociji roditeljstva, tada bi u prvom planu trebale biti životne priče, izazovi i uspjesi kandidata. Ako je riječ o izboru ljepote, onda bi trebalo otvoreno priznati da se radi o takvom formatu.

Ovako manifestacija ostaje negdje između ta dva koncepta, zbog čega ni jedna ni druga poruka ne dolazi do izražaja u punoj mjeri.

Dobre priče ostaju u sjeni

Paradoks cijelog projekta jest činjenica da među kandidatima često ima iznimno zanimljivih ljudi.

Riječ je o roditeljima koji vode uspješne poslove, volontiraju, odgajaju brojne obitelji, bave se sportom ili humanitarnim radom. Njihove bi životne priče same po sebi mogle biti zanimljiv sadržaj za širu javnost.

Umjesto toga, naglasak završnih večeri uglavnom ostaje na predstavljanjima, lentama, nagradama i ceremonijalnom dijelu programa. Tako ono najvrjednije što manifestacija ima, ljude, često ostaje u drugom planu.

Iz dobrih namjera, na kraju bi mogli poručiti organizatorima... Vrijeme je za novu razinu.

>>> Izabrane najljepše mame Hrvatske, a po prvi put i Najtata