Dan sigurnog pobačaja obilježava se zbog potrebe da se istaknu ženska ljudska prava i u prvi plan dovede rastuće nasilje i opresija žena te prakse kojima se ženama onemogućava jednak pristup zdravstvenoj usluzi pobačaja na zahtjev, bilo kroz prikrivene prakse u kojima bolnički odjeli zapošljavaju liječnike koji se prizivaju na savjest i odbijaju obavljati plaćene usluge zakonski propisane u sekularnoj Republici Hrvatskoj, bilo preko inicijativa niza ortodoksnih organizacija koje traže da pojedina vjerska ideologija diktira zakonodavni okvir države.

- Žena mora biti užasno informirana da bi na najbezbolniji način u našoj državi uspjela doći do medicinske usluge koja joj je zakonom omogućena. Postoje čitavi odjeli u Hrvatskoj u različitim bolnicama koji uopće ne izvršavaju prekid trudnoće na zahtjev žene. Na raznim odjela pojedini ginekolozi i ginekologije u većini odbijaju napraviti zahvat prizivajući se na savjest – pojašnjava Maja Šintić ispred udruge Š.U.M.

Žena danas mora znati gdje i kod koga odlazi.

- Također, mora znati razgovarati s onima koji će joj na tom putu pokušati odmoći. Nekad se takvi ljudi služe lažima, a nekad proceduralnim otežavanjima da žena dođe do željenog zahvata. I morate biti vrlo vrlo dovitljivi i snalažljivi te imati osobu koja zna kako to funkcionira i izgleda – napominje Šintić.

Druga važna stavka je ekonomska strana priče.

- Pobačaj uopće nije jeftin zahvat, a zapravo bi trebao biti besplatan. Žene koje želi obaviti pobačaj na zahtjev moraju izdvojiti poprilične novce da bi taj zahtjev uspjele obaviti, a moramo spomenuti i da medikamentozni pobačaj nije svugdje dostupan, a jeftiniji je. O tome bi trebalo razmišljati, jer je dostupnije, prihvatljivije i jeftinije, ako već nemamo besplatan pobačaj na kojeg imamo pravo. Po Zakonu RH pobačaj se može obaviti do 10 tjedna od dana začeća, a to je u pravilu nekih 12 tjedana – napominje Šintić.

Šibenska bolnica

Šintić kaže da se u Općoj bolnici Šibensko-kninske županije izvodi pobačaj na zahtjev žene.

- Po zadnjim informacijama koje imamo izvode ga dva ginekologa odnosno ginekologinje i počeo se izvoditi medikamentozni pobačaj tako da možemo reći da je on kod nas djelomično dostupan. Reći ću djelomično, jer dok god na odjelu ginekologije postoji i jedan liječnik koji se poziva na priziv savjesti, žena koja dođe u bolnicu na zahvat može naletjeti baš na njega – tvrdi Šintić.

Koraci koje žena mora proći da bi ostvarile svoja zakonska prava...

- Postoje brojne organizacije koje pružaju ženama podršku i pomoć. 'Hrabre sestre' je specijalizirana web stranica i volonterska djelatnost žena koje pomažu ženama koje žele obaviti pobačaj da dođu do potrebnih informacija i koje mogu biti za nekoga od presudne važnosti. Udruga RODA je organizacija koja je radila zaista tektonske promjene na ostvarivanju prava žena na reproduktivnu skrb – navodi Šintić.

Što bi se dogodilo zabranom pobačaja?

- Pokazala su brojna istraživanja da to žene gura u ilegalu i obavljanja vrlo nesigurnih i rizičnih pobačaja koje zapravo onda narušavaju čitavu obitelj i zdravlje žene – jasna je Šintić.

Večeras u Kući umjetnosti Arsen uslijedilo je i predavanje Daniele Drandić, magistre zdravstvene zaštite majki i novorođenčadi; voditeljice programa Reproduktivna prava u udruzi Roda koja će predstaviti istraživanje nastalo u sklopu ImagineEURO projekta.

Svaka žena ima svoje razloge zbog kojih se odluči na pobačaj.

- Odgovor gdje i kako žena može napraviti pobačaj se zapravo mijenja ovisno o tome gdje se žena nalazi i koje je vrijeme. Dostupnost i mogućnost ovisi o lokalnoj zajednici u kojoj se osoba nalazi, jer osobe koje obavljaju zahvat ne ostaju zauvijek na jednom mjestu i žena je najčešće ovisna o toj osobi. Nedavna ispovijest Ivane Ninčević Lesandrić, saborske zastupnice MOST-a, vezano za kiretažu na živo, nekako je senzibilizirala javnost vezano medikamentozni pobačaj. To je ušlo na mala vrata, jer nitko nije htio da tu sramotu više netko javno priča. Da govore o tome što se u rodilištu na tako ružan način dogodilo. Treba se liberalizirati medikamentozni pobačaj tako da on nije dostupan isključivo i samo u bolnicama gdje žena treba čekati da tijelo izbaci produkte gestacije. Zato što zakon iz 1978. to tako nalaže. I nisu liječnici ti koji bi jedini mogli obavljati posao. Mogle bi to raditi i primalje, a to je jedan od načina na koji bi pobačaj mogao biti dostupan u više zajednica diljem Hrvatske – zaključila je Danijela Drandić iz udruge RODA.

Tijekom predavanja predstavljeni su rezultati prikupljeni u prvih 18 mjeseci pandemije za četiri zemlje koje su nekoć imale zajednički zdravstveni sustav - Hrvatska, Slovenija, Bosna i Hercegovina i Srbija. Kakva je kvaliteta zdravstvene skrbi za žene i čemu su žene izložene u bolnicama u usporedbi prema drugim regionalnim i europskim sustavima pitanje je na koje se pokušalo odgovoriti tijekom predavanja i rasprave tijekom koje se uključila i publika.

Nakon samog predavanja otvorila se rasprava koja prati i druge aktivnosti udruge Roditelji u akciji - RODA, poput Prekinimo šutnju i masovnog svjedočenja niza žena koje su preživjele različite oblike obstetričkog i institucionalnog nasilja u hrvatskom zdravstvenom sustavu uz naglašavanje potrebe da se poštuju ustavom zajamčena ljudska prava i da iz okvira jednakopravnosti i demokracije proizlaze i planirane zakonske regulative u "zapadnom", demokratski orijentiranom društvu.