Sivo nebo i malo bave, došlo nam je ‘ko budali triska’ pa smo pobjegli iz redakcije i nakon dana i dana toplotnih udara napokon učinili đir bez one žege. 
Na Poljani smo naletjeli na dvije mlade Čehinje koje nimalo nisu dijelile naše raspoloženje.

- Jao, bilo bi super da se možemo kupati, da nije tmurno vrijeme, ali ovako smo mogli istražiti grad malo bolje upoznali Šibenik - izmamili smo ipak od njih osmijeh. 

Oduševljene su dječjim festivalom i fora im je što su na zastavicama, koje vijore nad starim kalama, dječji crteži. U Hrvatskoj su četvrti put, a u Šibeniku prvi. Jako im se sviđa izgled grada, njegova arhitektura. Sviđao bi nam se još više da smo na plaži, dodale su i krenule pronaći nešto za objed.

Prvi put u Šibeniku je i bračni par iz Slovačke.

Taman došli! Super su vam ove uske ulice… gužva je, slavite nešto, neki festival - pitali su na engleskom jeziku i zanimali se za put do tvrđave sv. Mihovila. Čuli su za nju i danas im je glavno na rasporedu posjetiti kaštel na vrhu grada.

Njih smo uputili ‘masnom ulicom’ prema gore, a mi krenuli dolje.

U ‘kalelargi’ sve gori! Čovik na čoviku, stvarno je gužva u gradu i neprestano u oba pravca ide vojska turista kroz koju se guramo želeći popiti negdje na miru kavu. ‘Ajte doma, turisti, samo nam eure ostavite’, zezamo se.

Dobro su raspoložene i Mađarice u prvom redu tribina na ljetnoj pozornici dječjeg festivala. 

- Našetale smo se, noge nas bole - govore. 

Nisu nešto pretjerano bile raspoložene za priču, ali i njima se sviđa grad, posebno njegova prepoznatljiva vizura, i naš šarm.

Da ne bi ispalo kako naši turisti samo hodaju amo - tamo, valja kazati da smo jedva našli mjesto di ćemo popiti kavu jer su štekati bili krcati, kako oni od kafića, tako i oni di ima spize.

Za razliku od njih koji su na godišnjem i mogu cili dan lunjati po gradu, mi najmlađi u redakciji moramo rintati i ne zakasnit natrag s marende, odnosno kave, pa smo stisli gas.

Na skalinama ispod muzeja, di je ulaz u krstionicu katedrale, ‘uletio’ nam je par s dvoje djece. Vidjeli su foto aparat i dobacili da imamo šta i snimati, jer baština kojom smo okruženi je uistinu fantastična. 

Poljaci su, doznajemo. Odličnim engleskim jezikom kazali su nam da su u Šibeniku prvi put, ali sigurno ne i posljednji. 

- Oduševljeni smo. I ljudima, plažama i ljetnim aktivnostima koje nudi grad, a posebno ovim vašim kamenim zdanjima. Rado ćemo se vratiti u ovaj vaš dalmatinski raj - poručuju iz hlada pod kneževom palačom. 

Hlada, odnosno hladne glave, treba i nama, komentiramo međusobno. Treba netko sve što smo čuli i napisati, obraditi fotke, a ovo nam je prva reportaža ikad.

- Valjda smo skupili dovoljno ‘mesa’ - komentiramo međusobno na Poljani i prilazeći obitelji, kako smo ubrzo doznali - Poljaka.

Naravno da su i oni bili oduševljeni gradom, a imali su i jedno zanimljivo opažanje.

- Kod vas svi brzo voze pa nema gužvi. We will be back!

I mi smo došli ‘back’ u redakciju, a ako vi sad ovo čitate, znači da nam je reportaža prošla.

(Lucija Curavić i Mate Gojanović)