Prolazeći kroz Zagrebačku ulicu, bolje poznatu kao Masna, susreli smo nekoliko poznatih lica u prolazu i na štekatima dobro poznatih kafića i još ponekog turista.

Naš prvi sugovornik Zoran Mikulandra, poznat kao vlasnik obrta Noa, požalio nam se kako mu se čini da je grad izgubio svoju dušu i da nikako nije prilagođen svojim ljudima.

- Grad je izgubio svoju žilu kucavicu, ne živi radi svog čovika nego radi turista. Ti ode više ne možeš otić poist nešto naše, tradicionalno, a kad to i nađeš, skupo platiš. Ja sam se rodio u centru grada, to je prije bilo ljudi vani, na svakom kantunu, ulice su mirisale na klor jer su žene sve održavale isprid svojih kuća, bila bi sramota ne očistit. A ovo sad više nema nikakvog smisla. Jednostavno grad više nije za nas nego za prolaznike. One koji će doć, razgledat i bit će im lipo, al će i otić - ispričao nam je.

Zaposlenica restorana PaKai, Martina, rekla nam je da je promet očekivano pao i da joj se čini da se grad lagano sprema za zimski san.

Nastavili smo šetnju dalje prema praznom Meduliću. Neki štekati već su nestali, osim onog poznate Kavane Medulić, gdje smo sreli nekoliko turista i popričali s konobaricom Adrijanom.

- Prošle godine smo dosta dobro radili čak do sredine studenog, ove godine je puno ranije opao promet. Do podne još nešto i ima, nakon podne mogu slobodno zatvoriti. Živim tu blizu, navečer kada prošetam psa ne bude više žive duše. Kalelargom više nitko ni ne prolazi - zaključuje Adrijana.

Nekoliko zatvorenih izloga našli smo i u Kalelargi, neki dućani su još uvijek otvoreni, ali ljudi nema. Prošli smo pokraj kafića Bagatin i prostora Knjižare Liber, koju svi dobro pamte kao Knjižaru Krešimir. Nakon 24 godine rada i ona je prošle godine zatvorila svoja vrata.

Svratili smo do Branka, vlasnika CD shopa Butiga, koji je bio u ćakuli s poznanikom. Obojica su se složila da grad više nije ono što je bio, posebno otkad su se trgovački centri počeli otvarati na periferiji.

- Prije Dalmarea nešto su ljudi i prolazili, imalo se šta i kupit i vidit u gradu, a sad ništa - kaže nam Dino.

- Meni se nije nešto posebno prominilo, ali općenito u gradu nema nikoga jer ode ne možeš više ni brukvu nać za kupit. Samo patke i suveniri. Nema nikakavog dalmatinskog duha, ne možemo ni turistu ponudit više nešto naše tradicionalno. Imamo sve šta možete nać u Kijevu ili bilo kojem gradu u koji odete, nema tu više Šibenika. Zimi su ovo Kistanje, a ne Šibenik - rekao nam je Branko.

- Ovaj grad je poznat i priznat, ima dobru scenu i potencijal, ali to imaš za vikend navečer, ostatak tjedna čovik ode ne može ništa - zaključuje Branko.

Nastavili smo naš đir prema šibenskom kazalištu i sreli barbu Matu koji sjedi na zatvorenom štekatu i koji nam je za kraj rekao:

- Ma šta da vam kažem, ovo je ode ništa. Sve se prodalo, nema tu više života ka prije.