Bitka za Šibenik trajala je od 16. do 23. rujna 1991. godine. Šibenska je bitka bila iznimno strateški važna, jer se moralo obraniti Šibenski most, grad Šibenik i položaji na Jadranskoj magistrali. Da je agresor zauzeo bilo koju od tih lokacija, južna Hrvatska bila bi ispresijecana na par manjih ili većih džepova, čime bi došla u vrlo tešku situaciju za obranu.

Šibenik je napao Mladićev 9. korpus JNA. Glavni nositelj napada bila je 221. mtbr s pridodanom oklopnom bojnom i TO „SAO Krajine“. Iznutra su velikosrpske snage imale svoja uporišta u gradu i okolici u vojarnama, ratnoj luci, obalnim topničkim bitnicama na otocima Žirju i Smokvici te na obali u Zečevu i Rogoznici jake snage JNA.

JRM je za napad s mora uputila s Visa skupinu ratnih brodova radi prodora i deblokade svojih brodova u šibenskoj luci te potporu kopnenim snagama pucajući topovnjačama. Jugoslavensko ratno zrakoplovstvo podupiralo je kopnene i pomorske snage iz zrakoplovnih luka Pule, Zadra, Splita i Mostara.

Za napad su imali na raspolaganju dobro naoružani korpus koji je krenuo tenkovsko-topničkim napadima.

Veliku je ulogu odigralo za obranu Šibenika ovladavanje dva dana prije topničkom bitnicom na otoku Žirju. Zapovjednik Žirja se predao hrvatskim snagama, predavši im ispravne topove i velike količine granata. JNA to nije doznala, nego tek nakon što je sa Žirja pucano na ratne brodove JRM prvog dana bitke za Šibenik. Jedan je ratni brod pogođen, a ostali su napustili šibensko pomorje, čime je opasnost s mora eliminirana.

Znakom opće opasnosti koji je oglašen na današnji dan 1991. u 17 sati i 57 minuta službeno je počela bitka za Šibenik. Agresor je napao Krešimirov grad s kopna, zraka, i mora. Nakon sedam dana teških borbi, 23. rujna oko podneva hrvatski branitelji – pripadnici ZNG-a 113. brigade, policije i 4. bojne 4. gardijske brigade potjerale su tenkove i pješaštvo agresorske JNA i srpskih paravojnih snaga sa Šibenskog mosta.

Rujanski rat bio je ključan za obranu Hrvatske, jer tad je međunarodna zajednica razvlastila Jugoslaviju od njenih državnih atributa, čime se de facto prestala priznavati Jugoslavija.