Nikola Baraka uoči 15. izdanja Festivala putnika: 'Upravo su ljudi koji dolaze na festival njegova najveća vrijednost'

Kada se vratite na sam početak, jeste li tada mogli zamisliti da će ova priča toliko trajati?

Kada sam prije petnaest godina pokrenuo Croatian Travel Festival, nisam mogao ni zamisliti koliko će daleko ta priča otići. Vodila me jednostavna ideja, a to je stvoriti mjesto susreta na kojem će se dijeliti iskustva, razmjenjivati ideje, rušiti predrasude i inspirirati nove generacije putnika. U tim prvim godinama nisam razmišljao o tome koliko će festival trajati. Najvažnije mi je bilo okupiti ljude koji dijele istu strast prema putovanjima i stvoriti atmosferu u kojoj će se svi osjećati dobrodošlo.

Već nakon prvih događanja bilo je jasno da postoji velika želja za takvim susretima i da putničke priče imaju snagu povezivati ljude. Najviše me veseli što je Croatian Travel Festival, unatoč svim promjenama kroz godine, ostao vjeran toj izvornoj ideji. I danas je to mjesto susreta, prijateljstava i inspirativnih priča, s posebnom atmosferom zbog koje mu se ljudi vraćaju. Vjerujem da je upravo to njegova najveća vrijednost.

Kako je uopće nastala ideja za Festival putnika i kako birate predavače?

Ideja je nastala iz želje da stvorim mjesto na kojem će se ljudi koji vole putovanja moći upoznati, razmjenjivati iskustva i inspirirati jedni druge. Godinu dana prije prvog izdanja festivala, 2011. godine, organizirao sam konferenciju ‘Volim putovati’ u Šibeniku s Goranom Subašićem. Okupili smo tada najpoznatija imena hrvatske putničke scene, a odaziv publike bio je iznad očekivanja. Nakon svakog predavanja ljudi su ostajali razgovarati s putnicima, postavljati pitanja i tražiti još vremena za njihove priče. Tada sam shvatio da jedna večer nije dovoljna i da postoji prostor za festival koji će nekoliko dana okupljati putnike, istraživače i avanturiste.

Tako je 2012. godine nastao Croatian Travel Festival.

Kod odabira predavača nikada mi nije bilo najvažnije koliko je netko zemalja obišao. Puno je važnije ima li dobru priču i može li njome inspirirati druge. Zato su na pozornici jednako dobrodošli poznati istraživači kao i ljudi kojima je jedno putovanje promijenilo život.

Što se najviše promijenilo od prvog festivala do danas?

Promijenilo se puno toga, zajedno su rasli i festival i Šibenik. Kada smo 2012. organizirali prvo izdanje Croatian Travel Festivala, grad nije imao infrastrukturu kakvu ima danas. Nije bilo obnovljenih tvrđava, a program se odvijao uglavnom na trgovima, rivi i ulicama. Kako se razvijao Šibenik, tako su rasle i mogućnosti festivala. Danas program možemo organizirati na nekim od najljepših gradskih pozornica poput Tvrđave Barone, Tvrđave sv. Mihovila i Arsena, što je festivalu dalo novu dimenziju.

Ipak, jedno se nije promijenilo. Azimut je od prvog dana ostao srce festivala, mjesto na kojem su nastajala prijateljstva i nove ideje. Tijekom petnaest godina na festivalskim pozornicama izmjenjivali su se putnici, istraživači, novinari, fotografi, književnici, redatelji, glazbenici, sportaši i avanturisti. Povezivala ih je ista znatiželja prema svijetu i želja da svoja iskustva podijele s drugima. Mislim da se upravo u tome krije razlog zbog kojeg festival traje već petnaest godina.

Kroz festival je prošao velik broj putnika i nevjerojatnih priča. Postoji li neka koja vam je ostala posebno urezana u sjećanje?

Teško je izdvojiti samo jednu jer je tijekom petnaest godina na pozornici Croatian Travel Festivala ispričano na stotine inspirativnih priča. Od uspona Stipe Božića na najviše svjetske vrhove, preko ekspedicije Davora Rostuhara na Južni pol, do životne priče dr. Katarine Carić koja je gotovo dva desetljeća liječila ljude u Africi.

Svaka od tih priča ostavila je trag. Ipak, najviše me inspiriraju ljudi koji su imali hrabrosti promijeniti svoj život, slijediti vlastite snove i pokazati da je moguće živjeti drugačije. Takve priče publika nosi sa sobom dugo nakon što se ugase svjetla pozornice, a vjerujem da su mnoge potaknule nekoga da napravi prvi korak prema vlastitom putovanju ili promjeni.

Što su vas putnici koji su dolazili na festival naučili kroz svih ovih 15 godina i možete li izdvojiti neki savjet koji vam je dobro došao na vlastitim putovanjima?

Naučili su me da ne postoji samo jedan ispravan način putovanja ni jedan ispravan način života. Netko putuje biciklom, netko jedrilicom, netko pješice, a netko s obitelji. Svatko pronalazi svoj put.

Ako bih morao izdvojiti jedan savjet, onda bi to bilo da uvijek ostavite prostor za spontanost. Najljepši trenuci na putovanjima često nisu oni koje ste isplanirali, nego oni koji vam se dogode usput.

Festival putnika postao je jedno od prepoznatljivih događanja u Šibeniku. Koliko vam znači što je pronašao svoje mjesto upravo u ovom gradu?

To mi jako puno znači jer je Šibenik moj grad. Od početka sam želio da festival raste upravo ovdje i postane dio identiteta grada. Vjerujem da Šibenik zaslužuje ovakav festival, ali i da Croatian Travel Festival zaslužuje svoje mjesto upravo u Šibeniku.

Posebno me veseli što smo uspjeli stvoriti događanje koje privlači posjetitelje iz cijele Hrvatske, a istovremeno je ostalo autentično i povezano sa Šibenikom. Festival je rastao zajedno s gradom, a ako smo svojim radom barem malo pridonijeli tome da se Šibenik još snažnije prepoznaje kao grad kulture, festivala i susreta ljudi, smatram da smo ostvarili važan cilj.

Što možemo očekivati od ovogodišnjeg festivala? Ima li noviteta i pripremaju li se kakva iznenađenja za posjetitelje?

Ove godine obilježavamo 15. izdanje festivala i željeli smo kroz program odati priznanje ljudima, putovanjima i pričama koje su gradile Croatian Travel Festival. U Šibeniku ćemo okupiti velik dio hrvatske putopisne scene koja je obilježila festival od početaka do danas. Umjesto klasičnih pojedinačnih predavanja, naglasak će biti na panelima na kojima će gosti razgovarati o svojim putovanjima, karijerama i promjenama u svijetu putovanja. Bit će to prilika da se prisjetimo zajedničkih trenutaka, ali i čujemo kako se hrvatska putnička scena razvijala posljednjih petnaest godina.

Posebno sam ponosan na izložbu ‘Omaž prvima’ koju pripremamo u suradnji s Muzejom grada Šibenika i Etnografskim muzejom u Zagrebu. Posvećena je hrvatskim putnicima, istraživačima i avanturistima koji su pomicali granice i inspirirali generacije nakon sebe. Predstavit ćemo i monografiju o prvih petnaest godina festivala, kao priznanje svim putnicima, piscima, fotografima i istraživačima koji su svojim pričama približili svijet publici. Posebno mjesto imat će i premijera dokumentarnog filma koji donosi priču o nastanku, razvoju i značenju festivala.

Vjerujem da će ovogodišnje izdanje biti emotivno i posebno, ali istovremeno ostati vjerno onome zbog čega je festival nastao, ljubavi prema putovanjima, ljudima i pričama koje nas povezuju.

Što publika možda ne vidi iza kulisa Festivala putnika? Koliko je truda, nervoze i emocija uloženo?

Publika vidi četiri dana programa, ali iza toga stoji nekoliko mjeseci priprema. Od dogovora s predavačima i partnerima, organizacije putovanja i smještaja, do produkcije, promocije i rješavanja nepredviđenih situacija. Naravno da ima stresa i nervoze, ali sve nestane kada vidim ispunjen trg i ljude koji s osmijehom odlaze kući.

Ovim putem želim posebno zahvaliti publici jer Croatian Travel Festival ne bi mogao trajati petnaest godina bez ljudi koji mu se vraćaju, dovode prijatelje i svojim dolaskom pokazuju da ovakav festival ima smisla.

Upravo su ljudi koji dolaze na festival njegova najveća vrijednost. Zbog njih je Croatian Travel Festival postao puno više od događanja, postao je zajednica ljudi koje povezuje ljubav prema putovanjima i otkrivanju svijeta.

Koja je vaša neostvarena festivalska želja? Postoji li nešto što još želite napraviti?

Žao mi je što nikada nismo uspjeli ugostiti Željka Malnara. Mnogi hrvatski putnici inspiraciju su pronašli upravo u njegovim knjigama i putopisima. Ako bih morao izdvojiti jednu neostvarenu želju, onda je to Michael Palin. Godinama sam pokušavao dogovoriti njegov dolazak u Šibenik, ali njegov raspored nikad nije omogućio pravi termin. Vrlo blizu realizacije bio je i dolazak britanskog putopisca Simona Reevea, ali na kraju nismo uspjeli zatvoriti financijsku konstrukciju.

S druge strane, veseli me što smo ugostili neka od najvećih imena suvremene putničke scene poput Levisona Wooda i Hazena Audela. Vjerujem da svaki festival mora imati novu želju i cilj. Upravo ta znatiželja i želja za novim pričama ono je što nas nakon petnaest godina i dalje pokreće.

Kako zamišljate Festival putnika u sljedećih 15 godina?

Ne znam hoće li Croatian Travel Festival postojati za petnaest godina, ali volio bih da i dalje bude mjesto susreta ljudi otvorenih prema svijetu, novih ideja, prijateljstava i inspirativnih priča. Svijet putovanja se mijenja, ali vjerujem da će potreba ljudi da upoznaju druge kulture i životne priče uvijek ostati ista.

Volio bih da festival nastavi inspirirati nove generacije putnika, istraživača, fotografa i avanturista. Najveća mi je želja da jednog dana, kada više ne budem mogao voditi festival, netko preuzme ovu priču i nastavi je razvijati s istim entuzijazmom i ljubavlju s kojima je nastala. Volio bih da Croatian Travel Festival ne bude vezan uz jednu osobu, nego da nastavi živjeti i nakon mene, zadržavajući isti duh i vrijednosti zbog kojih je nastao. Ako se to dogodi, moći ću reći da je postao puno više od projekta koji sam pokrenuo i postao priča koja će živjeti i bez mene.