Bašić je po svojim vizionarskim idejama koje su često izazivale veliku javnu i stručnu pozornost te, kako sam ističe, pokretale mentalne i strukturne promjene u prostoru, jedinstvena osobnost na hrvatskoj arhitektonskoj sceni. Poznata je tako i njegova ideja o Dalmapolisu kao novom metropolitantskom polu Hrvatske, u sklopu koje je predstavio i kapitalne razvojne projekte u trima dalmatinskim gradovima: Vrata Zadra, Splitorinu i Šibensku okomicu, piše Šibenski.hr.

U priči o bedemima, koja je godinama kroz mandate nekoliko gradonačelnika bila vezana isključivo uz vas, više se ne spominje vaše ime. Kako ste odjednom ispali iz igre i gdje je pukla vaša suradnja s gradskom vlasti?

- Razlog što me više nema u projektu Šibenske okomice, najprije u žičarama, a sada i u dvojnim bedemima, daleko je od onoga što se iznosi u javnost. Mene više nema u projektu zbog dvije, naoko, nepovezane ali ipak koincidentne činjenice: prva govori da je u ukupnom dubrovačkom turističkom gospodarstvu najprofitnije trgovačko društvo - Dubrovačka žičara! Druga je Dalekovod Zagreb.

U kakvoj je to vezi i što želite reći?

- Nakon dugogodišnjih najava početka rada na projektu Šibenska okomica, 2019. godine činilo se da ćemo krenuti u izradu idejnog projekta žičare. Moja tvrtka Marinaprojekt, uz multidisciplinarnu podršku iz svojeg stručnog okruženja, pripremila je projektne podloge. Moram istaknuti doprinos najveće svjetske kompanije za žičare, austrijsku tvrtku Doppelmayr, čiji su stručnjaci obišli lokaciju i napravili idejno tehničko rješenje na trasi Sv. Mihovil-Sv. Ivan-Šubićevac. Svu smo tu dokumentaciju izradili o vlastitom trošku i predali gradu, utvrdili aproksimativni investicijski proračun i dali procjenu vrijednosti naših projektnih usluga, očekujući skoro sklapanje ugovora.

Umjesto toga, stiže mi iznenadna obavijest od dogradonačelnika Danijela Milete, da je grad raspisao natječaj za izradu idejnog projekta žičare, pa me poziva da sudjelujem na njemu. Pravi šok uslijedio je tek nakon uvida u natječajnu dokumentaciju, koja se u svim programskim i tehničkim elementima sastojala od naše dokumentacije koja je bez našeg znanja i suglasnosti ustupljena svim sudionicima u natječaju.

Najniža cijena bila je jedini kriterij za odabir projektanta. Nije navedena nikakva druga podobnost pa čak ni zakonom propisana obveza posjedovanja projektantske licence za rad u spomeničkim ambijentima. U natječaju se nigdje ne spominje da je žičara dio šireg prometnog sustava čiji sam ja autor. Dapače, moje isključenje iz projekta iskazano je u napomeni kojom se natjecatelji upozoravaju da projekt nema karakter autorskog djela (?!). Tada mi je postalo potpuno jasno da će mi projekt biti oduzet. Poslao sam pismo gospodinu Mileti kojim sam ga obavijestio da ne možemo sudjelovati u nezakonitom postupku javne nabave s molbom da grad odustane od provedbe natječaja s takvim uvjetima.

Na to pismo nikad nisam dobio odgovor. Zapravo, odgovor sam dobio kroz objavu rezultata natječaja, po kojem se posao ustupa, pogodite kome – Dalekovodu Zagreb. Što mi je nakon toga preostalo? Mogao sam krenuti putem Cankarevog sluge Jerneja pa tražiti pravdu po šibenskim sudovima ili se udaljiti iz projekta u kojem sam postao nepoželjan.

No, u gradskoj upravi tvrde da su vas dvije godine čekali da isporučite doradu idejnog projekta urbanog eskalatora usklađenog sa smjernicama konzervatorsko-restauratorskog elaborata. Zašto to niste napravili?

- To što su dvije godine čekali usklađenje mojeg projekta potvrđuje da im nije trebao drugačiji projekt, nego drugi projektant. U te dvije godine, ja sam čekao odgovor na moje pismo i objašnjenje zašto su me isključili iz mojeg vlastitog projekta. Kako možeš surađivati s onima koji te tako bezdušno odstrane od projekta, u koji si, kroz puste godine rada, ugradio golemu emocionalnu energiju? Meni su moji projekti poput rođene djece. Kako možeš surađivati s otmičarom vlastitog djeteta?

Pročelnica Konzervatorskog odjela u Šibeniku Angela Bujas očito je aludirala na vas kada je ustvrdila kako se arhitektonski projekti trebaju prilagoditi kulturnom dobru, a ne kulturno dobro projektu.

Ne mogu nikako tu izjavu pročelnice Bujas povezati s mojim idejnim rješenjem. Naprotiv, vidljivo je da se kulturno dobro podređuje Popovićevoj reinterpretaciji. Konzervatori, koji su davnih godina dali suglasnost na moj izvorni projekt, a onda su, u svojem rašomonu tu istu suglasnost nakon više godina povukli, sami najbolje svjedoče o svojim kompetencijama i svojoj dosljednosti.

Cijeli tekst pročitajte OVDJE.