Jedna od njih je i mlada umjetnica Antonia Dorbić koja u svojem ateljeu u centru grada vodi radionice keramike. Otkad ih je pokrenula, na društvenim mrežama sve je više objava naših sugrađana koji su odlučili zasukati rukave i malo zaprljati ruke, radionice su postale pravi hit, a mi smo odlučili provjeriti kako izgleda jedna takva.

Većina sudionica radionice koju smo posjetili nikada nije radila s glinom, najbliži kontakt bio je plastelin u osnovnoj školi, a na kraju radionice svaka od nas mogla se pohvaliti s nekoliko predmeta koje je izradila. Komad gline u rukama vrlo brzo je poprimio oblik posudice, šalice ili tanjurića i iz ničega je nastalo nešto. Dobro, to možda nisu najsavršenije šalice koje smo vidjeli (pri tome mislim na svoju), ali su najposebnije. Iz komada gline nastalo je nešto što ima funkciju. Dva i pol sata nas devet, koliko nas je bilo na radionici, u potpunosti se fokusiralo na ono što radimo i vanjski svijet je nestao. A zaprljati ruke nikada nije bilo zabavnije.

- Držim jednodnevne, mjesečne i radionice 'jedan na jedan' i uistinu sam zadovoljna interesom i povratnim informacijama. Jedan od glavnih strahova kod polaznika je, da se tako izrazim, imaju li talenta, hoće li uopće uspjeti nešto napraviti, ali kad vide konačan proizvod, budu ponosni.  Rad s glinom jako je intuitivan, bitno je slijediti samo nekoliko osnovnih pravila i svi uvijek završe ugodno iznenađeni. Osim što će izraditi neki predmet, bitno je što su izdvojili vrijeme za sebe i malo se odmaknuli od svakodnevnice. Rad s glinom je terapeutski, na nekoliko sati isključe se iz svijeta i dožive nešto novo – priča nam Antonia.

Radionice su osmišljene tako da se upoznajemo s materijalom, osnovnim načinima ručnog građenja keramike i bojanjem vlastitih radova.

- Zanimljivo je pratiti proces svakog polaznika i njihove različitosti. Dosta polaznika ovdje se i sprijateljilo i to je još jedna lijepa stvar koja proizlazi iz ove priče – govori nam Antonia.

Povratak u Šibenik

Radionice se održavaju već nekoliko godina, odnosno otkad je zagrebačku adresu zamijenila šibenskom, a njezina priča je dokaz da se uspjeti može svugdje. Bitna je samo volja, želja i ideja. A to ona svakako ima.

Antonia je rođena Šibenčanka, tu je provela prvih deset godina života, nakon čega je zajedno s roditeljima preselila u Zagreb. Nakon završene Škole primijenjenih umjetnosti, upisala je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, nekoliko godina bila je 'freelancer', radila na raznim projektima i onda se odlučila vratiti u Šibenik. Tu je otvorila svoju malu oazu kreativnosti, 'Obrt'.

- Iskoristila sam priliku HZZZ-a za samozapošljavanje, dobila potpore i otvorila obrt 'Obrt'. To se sve nekako poklopilo s pandemijom, ali evo, i to smo preživjeli. Radim na nekim novim stvarima, rastem i razvijam se, a jedna od njih je i web shop koji bi uskoro trebao krenuti. Presretna sam što su radionice zaživjele među Šibenčanima i što je sve više ljudi spremno izaći iz zone komfora i okušati se u nečemu novom – kaže.