Zorana je godinama radila u financijama, a rad u Udruzi Kamenčići za nju je bilo nešto nepoznato. Entuzijazmom i strpljenjem pokazala je da je svaka promjena moguća i da nikada nije kasno za novi početak.

- U životu sam radila sve i svašta, od toga 12 godina u banci. Nakon  što sam ostala bez posla, život se posložio i doveo me ovdje. Šest godina radila sam kao osobni asistent, nakon toga sam počela u poludnevnom boravku. Brinemo se o korisnicima, a dosta se baziramo i na kreativni rad. U životu nikad nisam radila nešto kreativno, ali uz ovakav kolektiv otkriješ u sebi nešto što nisi znao da imaš. Zajedno sa njima izrađujemo lutke i prigodne ukrase, većinom od recikliranih materijala,  sve prilagođeno svakome od njih, potičemo ih na kreativnost, a te stvari izlažemo na našim štandovima - priča nam Zorana Čaleta.

Ovo je posao u kojem je empatija najbitnija, bitna je povezanost i da korisnici osjete toplinu i ljubav.

- Djeca vas moraju prihvatiti i to je ono najbitnije jer ovo nije klasični posao. Mi smo ovdje kao velika obitelj, a u radu s njima čovjek vidi da u životu neki problemi koje misli da ima, i nisu tako veliki. Kad se sretnete s obiteljima i ovom djecom, kad vidite koliko je to ljubavi, kako se roditelji s tim nose, posramite se kad pomislite na svoje probleme. Dani u Udruzi u poludnevnom boravku nikad nisu isti, jer nas uvijek netko posjećuje, ili negdje idemo kad nam vrijeme to dopušta - kažu.

Ono što Zorana i Anamarija ističu je da dosta korisnika dolazak u udrugu doživljava kao svoje radno mjesto, a kroz kreativan rad se ostvaruju kao korisni članovi zajednice.

- U ovom poslu sam se pronašla, radimo nešto humano i za to smo još plaćeni. Gdje to ima? Ljudi često znaju imati loše dane na poslu, kad su negativni i slično, ali ovdje toga nema. Vi i možete možda doći loše volje, ali kad vas oni zagrle, sve to prođe - kaže Anamarija Čičmir - Vestić.

Udruga konstantno radi na poboljšanju svojih usluga i rada, u planu imaju brojne projekte, provode i Erasmus + projekt, a često putuju i idu na izlete.

- Svi su povezani, roditelji su angažirani, međusobno se druže i ovo mjesto i posao je nešto što vas ispunjava na dnevnoj bazi - kažu.

Jednom je majka Tereza rekla kako nitko nije mali da bi dao veliku ljubav, a pravi primjer toga su naše sugovornice koje možda ne mogu svijet napraviti boljim, ali sigurno stvaraju bolji svijet za ovu djecu.