Utiru se u Dubravi kod Šibenika novi trendovi u poljoprivredi krša. Sadnica do sadnice, "raste" plantaža divljih šparoga., piše HRT.

- Vole polusjenu stoga smo označili svakih 6 metara mjesto gdje će se posaditi neka voćka sada hoće li to biti pistacije, smokva, maslina ili badem to ćemo još odlučiti, rekao je Ivan Škugor, agronom, nositelj OPG-a.

Samoniklu biljku makije valjalo je prvo ukrotiti - prikupljati sjeme, proučavati literaturu, primjenjivati znanje na testnom nasadu. 

I nije Škugorima ovo prvi pionirski pothvat.    

- On je drugi Ivan koji donosi nešto novo. Moj djed je donio rastresitu plavinu u ovaj kraj pa mi je drago baš što i on ide tim putem, kaže Rade Škugor.

Naoružati se strpljenjem, prva je, ali i najvažnija lekcija uzgoja "šparožine", kako u Dalmaciji nazivaju bodljikavu stabljiku. 

- Meni sjemenka koju uberem oko Nove godine tek u polje ide za tri godine. Onda kad se još uz to uzme da se dvije godine ne bi smjelo brati, dođe do toga da je predug taj odmak do ulaska u rod i onda ljudi na žalost odustaju, dodaje Ivan.

No ustrajnima slijedi bogata nagrada. Naime, u punom rodu ovakav bi nasad mogao dati i 300 kilograma svježih izdanaka, bogat izvor vitamina, minerala, antioksidansa i prvoklasni gastroužitak. 

- Može imati i ljetni urod i to je jako zanimljivo, u nekakvim boljim restoranima na području Šibenika, koji su sigurno zainteresirani da imaju svježu šparogu usred ljeta, priča Ivan.

U nadi da će ideja "uhvatiti korijen" i kod drugih, tržištu je ponudio i sadnice.

- Sve više i više tih ljudi traži nekakve povrtne sadnice, ne samo travnjake. Tako da će svakako biti zanimljivo. Upita već ima, zaključuje Nikola Belamarić, vlasnik vrtnog centra.

Prednosti branja uzgojenih u odnosu na traganje za šparogama u prirodi, velike su. Za početak - nema izgrebanih ruku i straha od zmija. A budućnost je, kaže ovaj mladi poljoprivrednik, i u preradi.