Ideja za obilježavanje ovog dana se rodila 1931. na Međunarodnom kongresu Pokreta za zaštitu prirode u Firenci (Italija). Tada su razne organizacije za zaštitu okoliša i izrazile spremnost da organiziraju različite javne događaje kako bi ljudima usadile odgovornosti za sav život na planetu, uključujući naravno i kućne ljubimce.

Danas je mnogima život bez kućnih ljubimaca nezamisliv, a mi smo porazgovarali s nekoliko slavnih osoba među kojima je i voditeljica Antonija Blaće koja je svog prvog kućnog ljubimca, psa Čarlija, udomila prije deset godina.

'Uvijek sam željela psa i sad kad sam si ostvarila tu dječju želju vidim da me instinkt nije prevario. Jer to je takva ljubav da je jednostavno neopisivo', kaže voditeljica koja je sa suprugom Hrvojem Brlečićem već deset godina ponosna vlasnica mješanca Čarlija. Osvojio ih je kao štenac kojeg su ugledali na jednoj objavi za udomljenje na Facebooku, a da ga oni tada nisu udomili, završio bi u Dumovcu.

Od tada je punopravni, voljeni član njihove obitelji. S njima putuje, izlazi u restorane, tulumari, a često sa svojom gazdaricom ode i na posao. Iako rođena Šibenka u djetinjstvu nije imala kućne ljubimce, uvijek je bila okružena životinjama.

‘Moj djed bio je stolar i velike drvene grede, punti kako smo ih zvali, bile su skladištene iza kuće pa su se tamo mace generacijama grijale, kotile i živjele. Ja sam kao mala još u vrt uvijek dovlačila razne životinje, ali nikada nisu ostale kod nas. Volim sve životinje, u Grčkoj sam nedavno imala bliski susret s divljim kozama i baš su simpa, ali otkad imam Čarlija, shvatila sam da sam ‘dog person', kaže Antonija koja unatoč velikoj ljubavi prema svom ljubimcu priznaje da joj on ponekad diktira i život. Naime, zbog njega se rjeđe vozi avionom, a kada ipak sa suprugom ode na neki dalji put, Čarli je kod njihovih prijatelja na čuvanju. No zato puno češće putuju automobilom.

'Odličan je suvozač, dobro podnosi i duge vožnje, a putem je uglavnom tih i miran. Jednom smo u 24 sata morali u Genovu i natrag, išao je s nama i nije ni trepnuo. Ne usudim ga se voditi s nama na putovanja avionom jer je on veliki pas pa bi morao biti u kavezu u transportnom dijelu aviona, a to mi je zastrašujuće tako da gdje god možemo, idemo autom kako bi i on išao s nama.'

Cijeli članak pročitajte ovdje.