Simpatični dvojac upoznao se u Španjolskoj, kada je James došao s Novog Zelanda i upoznao Španjolku Yoli te od tada otkrivaju razne zanimljivosti o Španjolskoj te ih dijele sa svojom publikom. Iako se većinom bave laganim temama, u novom videu simpatični Novozelanđanin podijelio što mu nije po volji u Španjolskoj. Stoga ako razmišljate o preseljenju ili jednostavno iz prve ruke želite doznati koje su loše strane života u toj predivnoj zemlji, poslušajte što James ima za reći, piše Pun Kufer.

"12 godina sam proveo u Španjolskoj. To je četvrtina mojeg života, odnosno polovica mojeg odraslog života. Stoga se nadam da imam pravo biti ljut na nekoliko stvari u Španjolskoj i da se imam pravo požaliti", kaže James (44), koji je odlučio podijeliti po jednu stvar koja ga živcira u Španjolskoj za svaku godinu koju je ondje proveo. Ide mu na živce što Španjolci često misle da je Novi Zeland na sjeveru Europe ili ga glatko prekrste u Britanca.

Ne voli niti sporu birokraciju, smeta mu nepotizam zbog kojeg stradavaju mali proizvođači i marljivi radnici, a žalosti ga i loš odnos između šefova i zaposlenika koji su daleko od idealnog. Izluđuje ga administracija, kao i dvokratno vrijeme banaka zbog kojeg je praktički nemoguće obaviti nešto kompleksnije u istom danu. Život bi mu bio ljepši i bez nepraktičnih duguljastih jastuka u hotelima na kojima se nikako ne može namjestiti. Nekih od tih problema svjesni smo i u Hrvatskoj pa nas to ne čudi previše.

Bijele artičoke iz limenke

"Obožavam Božić u Španjolskoj, ali bijele konzervirane artičoke sve pokvare“, započinje James koji ih smatra smrtnim neprijateljem, posebno kada se nađu na tanjuru s velikom masnom loptom majoneze. Dok cijela obitelj gušta u toj „deliciji“, James, kako kaže, zatvori oči, pomisli na domovinu i proguta ih.

Glasanje rezervirano za prave Španjolce

"Frustrirajuće je kada živiš u zemlji koju voliš s obitelji koju voliš, plaćaš porez i radiš u toj zemlji, ali ne možeš glasati na izborima jer je to privilegija za državljane Španjolske, ali ne i stalne stanovnike", žali se James i dodaje kako bi se za dobivanje španjolskog državljanstva trebao odreći novozelandskog, a to ne želi.

Loša kava

Upijanje jutarnjeg ugođaja u španjolskim kafićima u kojem se vika konobara miješa sa zvukom aparata za kavu i mirisa churrosa je nešto prekrasno - sve dok se pred vama ne nađe šalica torrefacta. Radi se o specifičnom, tradicionalnom načinu prženja kave tijekom kojeg se u zadnjem stadiju dodaje šećer kako bi se karamelizirala, a rezultat je okus koji James opisuje kao intenzivnu gorčinu s natruhama apokalipse. Upravo zbog toga što je takva kava loša, James smatra da većina Španjolaca i pije kavu sa mlijekom i šećerom da sakrije grozan okus.

Promjene

Turistifikacija koja uzima maha po cijelome svijetu lagano mijenja lica gradova, a ljupke kafiće, restorane i lokalne prodavaonice lagano zamijenjuju popularne novotarije. Od takvih promjena nije cijepljen niti Madrid u kojem, kako priča James, nestaju antikvarijati s knjigama, a na mjesta "pajzlova" s domaćom hranom dolaze franšize i mjesta koja prodaju burgere.

Naporni pozivi

Telefonska prodaja je van kontrole u Španjolskoj, tuži se James kojeg izluđuju pozivi koji ga prekidaju u svakodnevnim aktivnostima. Španjoska je 2020. bila peta na svijetu na listi spam poziva, odmah iza Brazila, SAD-a, Mađarske i Poljske. Prosječno, Španjolci dobiju 18 spam poziva mjesečno.

Rasizam

"U Španjolskoj je povremeni rasizam normalna stvar“, upozorava James te dodaje kako je veliki problem to što je takav način ponašanja većini ljudi posve normalan i ne vidi u tome ništa loše. Jedan od primjera je omiljeni slatkiš, Conguitos koji je nastao u šezdesetima, a naziv se odnosi na stanovnike Konga. Maskota slatkiša je okruglasti smeđi lik s jarko crvenim ustima koji djeluje kao karikatura Afrikanca. Bez obzira na zastarjelo brendiranje, Španjolci ne vide ništa loše u tome pa niti ne pomišljaju da ga promijene. Umjesto toga proizvođači tvrde da maskota ne predstavlja osobu iz Konga, niti osobu uopće - nego samo sva okrugla slatkiša koji su zalijepljeni jedna na drugoga.

Dugi španjolski pozdrav

Novozelanđanin ne može shvatiti zašto Španjolcima toliko dugo treba da odu s druženja od trenutka kada obznane drugima da je vrijeme za polazak do vremena kada izađu kroz vrata. Kako kaže James, taj proces u Španjolskoj traje sat vremena. Bilo da moraju otići do toaleta ili su nešto zaboravili reći osobi s kojom su upravo razgovarali četiri sata, dugi pozdravi su u Španjolskoj posve uobičajeni.