NCP&Mare je tvrtka kojoj se možete obratiti s povjerenjem, što smo i učinili nakon odluke ovo ljeto provedemo nekoliko dana ploveći Jadranom. Izbor broda nije bio lagan, a nakon kratkih konzultacija s ljubaznim osobljem chartera izbor je pao na jedrilicu „Pika II“, Beneteauov model naziv Oceanis 50. Brojka pedeset označava dužinu broda u stopama, što bi prevedeno u metre značilo 15.4 metara čistog komfora za posadu od osmero ljudi. Prostrani salon, čak šest kabina i tri WC-a, savršeno su raspoređeni u utrobi ove morske jurilice, a krmeni prostor na kojem se ipak provodi većina vremena komodan je i dovoljno velik. Brod je opremljen frižiderom i wifijem te doista nudi sve što je potrebno za idealan godišnji odmor. Kada se tomu pridoda i iskusan profesionalni skiper kraj kojeg ćete se osjećati ugodno i sigurno, dobar provod na moru je zagarantiran.

Iz šibenske Mandaline isplovili smo tek nakon što smo dobro proučili vremensku prognozu, i premda je prvotni plan bio jedriti prema jugu, vjetar je ipak odlučio promijeniti našu rutu. Jugo je bilo jače od naših planova, pa smo u konzultacijama sa skiperom, ipak kurs namjestili prema sjeveru i otoku Žutu.  Nije to previše omelo odličnu i opuštenu atmosferu na brodu, jer „za kaznu“ smo morali uživati jedreći niz vjetar, a potom se od njega skriti u prekrasnoj uvali Strunac, pa opustiti u ugodnoj atmosferi konobe „Bain“ uz  dalmatinske specijalitete.

Nakon mirne noći na Žutu, uputili smo se prema prolazu Proversa i Nacionalnom parku Kornati. Koliko god puta da posjetite Kornatsko otočje, uvijek vas jednako oduševi. Ovi otočni biseri jednostavno imaju ono nešto zbog čega im se mnogi nautičari rado vraćaju. Jedina dvojba naše posade bila je da li da jedrimo kroz arhipelag, ili da se jedreći po nešto većem vjetru i valovima, divimo vanjskoj strani otočja i jedinstvenim kornatskim krunama. Izbor je pao na vanjsku stranu, pa smo osim u jedrenju imali priliku uživati i u „pogledima od milijun dolara“. Stanku za kupanje i obrok pripremljen na brodu napravili smo na Smokvici, a nakon kupanja u kristalno čistom moru, noć smo, prateći vremensku prognozu i promjenu vjetra, odlučili provesti u sigurnosti uvale Stupica na Žirju, sve popularnijoj nautičarskoj destinaciji.

Sutradan je vrijeme napokon dopustilo plovidbu prema jugu, pa smo dan proveli uživajući u plovidbi prema otoku Visu. Dobro nas je more pritom izvaljalo na toj ruti, a za nagradu smo u inače brodicama prenapučenoj Komiži, mogli birati gdje ćemo se vezati. Ostali nautičari očito su čekali potpuno smirivanje vremena, pa u Komiži nije bilo uobičajena gužve. Nije se nitko zbog toga previše bunio, jer ovo je značilo da se možda može uhvatiti i mjesto za večeru u nekoj od konoba u kojima inače vlada krkljanac. Prije večere, trebalo je ipak potrošiti koju kaloriju, pa smo se vrućini usprkos, odlučili posjetiti crkvu i samostan Svetog Nikole na brdu iznad Komiže. Ovo staro zdanje koje potječe čak iz 13.stoljeća svakako preporučamo za posjetiti. Uslijedila je večera, malo fotografiranja za uspomene, pa ugodna večer na krmi broda.

Planove smo krojili u hodu, a kako se vrijeme napokon smirili, idućeg smo jutra nakon jutarnje kavice u Komiži zaplovili prema Brusniku i Svecu, s namjerom da se malo iskrcamo na zabačenom Brusniku, otoku koji je uz Jabuku, jedini na Jadranu koji je vulkanskog podrijetla. Za vrijeme plovidbe najprije nas je nakratko svojim društvom počastio jedan dupin koji nije bio pretjerano raspoložen za fotkanje, no petnaestak minuta kasnije naišli smo na ogromnog bucnja koji nije imao ništa protiv druženja i foto sessiona. Po dolasku na Brusnik odmah vidite da ovaj otočić zaista nije poput ostalih, šetajući njegovim crnim stijenama imate osjećaj kao da koračate po nekom drugom planetu. Podsjetnik da ste u Dalmaciji jedino su galebovi i pokoja gušterica, sve drugo je jednostavno drugačije. Jedini trag ljudi na otoku su prirodne „jastožere“, mala jezerca mora u unutrašnjosti otoka u koja su ribari nekad odlagali ulovljene jastoga da ostanu na životu.

Brusnik ipak nije toliko velik da bi se na njemu mogao provesti čitav dan, pa smo nastavili naše putovanje dalje prema Biševu. Na njemu inače svakako treba posjetiti modru špilju, ali ne iza 14 sati, jer sunce tada prelazi na drugu stranu otoka. Tamo smo dakle „poljubili vrata“, ali kašnjenje ponekad ima i svoje prednosti. Naime, tijekom plovidbe prema Visu, našoj sljedećoj destinaciji, shvatili smo da je Stiniva, po mnogima najljepša plaža na Jadranu, u kasno popodne gotovo potpuno prazna. Inače je Stiniva okupirana turistima koji ovdje masovno dolaze na jednodnevne izlete, a doživjeti je praznu, u predvečerje, bio je doista neočekivan poklon. Dolazak u Vis, i fantastična večera s ribljim specijalitetima, samo su stavili točku na i, savršenog dana.

Posljednji dan na moru, bio je rezerviran za plovidbu prema kući. Nakon kavice u Visu, uputili smo prema Šibeniku, ovaj put bez jedara, jer je nakon par vjetrovitih dana na moru zavladala bonaca. Idealno za kupanje na otvorenom moru na stotinjak metara dubine, još jednom jedinstvenom iskustvu kojeg smo doživjeli na ovoj plovidbi. Na putu nazad zastali smo i na Drveniku, no u popularnoj plavoj laguni bilo je prenapučeno, pa smo nakon ručka nastavili s plovidbom prema Šibeniku. Spektakularan zalazak sunca napunio nam je baterije na maksimum, do nekog sljedećeg putovanja.

Pogledajte galeriju fotografija: