Ovo putovanje za mene je bilo eksperiment iz dva razloga. Prvi je što sam odlučila da prije putovanja neću puno guglati pa tako ni očekivati išta od grada. Drugi je što sam prvi puta na putovanje išla s parom (Tihana i Amin) pa je postojala realna mogućnost da meni kao trećem kotačiću bude grozno. Zato smo u startu postigli dogovor da ćemo se kretati neovisno jedni od drugima, odnosno ja neovisno o njima i obrnuto ako nam se interesi ili raspoloženja taj dan ne poklapaju. I ispalo je super, barem meni. U četiri dana u Bukureštu sam popila najfiniju kavu u životu, jela divnu hranu, degustirala rumunjska craft piva, obilazila znamenitosti i parkove i družila se s zanimljivim ljudima… Pa evo koliko me sve to izašlo nakon što sam za kartu iskeširala ravno 15.98 eura. 

E da, prije reportaže nisam zbrojila troškove pa i mene živo zanima hoće li me iznos šokirati. I još jedno 'e, da'. Dan prije puta na vijestima smo slušali da u Rumunjskoj covid brojevi ubrzano rastu i da imaju najveću stopu smrtnosti u Europi. 

Dan 0 – 105 kuna

Let iz Zadra bio je u 20.05 sati, a Bukurešt je jedan sat ispred nas pa je kad smo sletjeli bilo oko 23 sata. Aerodrom Otopeni bio je oko pola sata udaljen od našeg apartmana u centru grada. Apartman smo bukirali preko booking.com i za četiri noćenja nas troje platili smo 1.225 kuna. Dakle otprilike 100 kuna po osobi po noći. Smještaj je bio savršen - u samom centru grada nedaleko od Nacionalnog muzeja rumunjske povijesti na čije impozantno zdanje je pucao pogled s našeg balkona na sedmom katu. 

S aerodroma do apartmana uzeli smo Uber koji smo platili 35 rumunjskih leja. Jedan lej iznosi 1.52 kune, dakle polusatna vožnja nas je izašla oko 50 kuna. Vozač nam je rekao da eto baš od sutra u Rumunjskoj uvode strože mjere i da će nakon 20 sati vani moći biti samo oni s covid potvrdama, no tijekom četiri dana nismo primijetili da se ova mjera provodi. Kafići i restorani kao i kod nas rade do ponoći, ali u Bukureštu ne možete ući niti sjediti na terasi kafića i restorana bez covid potvrde koju vam skeniraju kad sjednete. Ponoć je taman prošla kad smo došli do apartmana pa nismo imali puno opcija. Nedaleko od apartmana pronašli smo benzinsku crpku koja je od piva imala samo Coronu. Mrzim je, ali uzeli smo dva komada (Tihana ne pije pivo, odnosno počela je u Bukureštu) i dvije kesice grickalica i to nas je došlo 35 leja. 

Dan 1 - 313 kuna

Drugi dan započeli smo kavom u kafiću Origo nedaleko od apartmana za koji sam pročitala (po dolasku sam počela guglati) da poslužuju jednu od najboljih kava u Bukureštu (neki su tvrdili i najbolju). Origo, kako smo saznali, nije samo kafić, već i jedna od najvećih pržionica kave u Rumunjskoj. Sve vam to kad sjednete objasni konobarica i još se potrudi da izaberete kavu koja najviše paše vašim nepcima. Ja sam uzela flat white kolumbijskog porijekla, njihova najtraženija kava napravljena od dvije čaše espressa i mlijeka koje griju od određene temperature da ne bude pretoplo jer se inače gubi okus. Uglavnom, bila je to najukusnija kava koju sam u životu popila. Inače nisam kavopija pa ostavljam otvorenom mogućnost da je moj dojam totalno irelevantan. Flat white sam platila 14 leja odnosno 21 kunu. Inače, to je iznadprosječna cijena za kavu u Bukureštu.

Nakon kave svi skupa smo išli đir do Palače parlamenta, jedne od najvećih građevina na svijetu po površini. Ima ukupno 330.000 metara kvadratnih, kaže Wikipedija. Građena je za vrijeme vladavine Ceausescua koji je nakon potresa 1977. odlučio da Rumunjskoj treba giga mega zgrada koja će biti sjedište državnih institucija. No, on nikada nije dočekao završetak gradnje, ali od 1997. godine zgrada stvarno služi kao sjedište parlamenta i drugih institucija, dok je ipak ogorman dio neiskorišten. Unutra se može ući ako platite vođenu turu što mi nismo pa smo je samo gledali izvana. Nakon đira otišli smo na ručak u restoran Caru'cu bere gdje poslužuju tradicionalnu hranu. Zadnji dan boravka u gradu saznali smo da je restoran prije bio poznata pivnica otvorena davne 1879. Saznali smo i da je to jedina zgrada u Bukureštu izgrađena u gotičkom stilu koja nije vjerski objekt. 

Ručak je bio razočaranje. Ja sam uzela pastrami od janjetine s palentom. Pastrami je rumunjsko jelo odnosno način pripremanja mesa (najčešće govedine) – prvo se kiseli, utrlja sa začinima i onda termički obrađuje. Uglavnom, dobila sam janjetinu izrezanu na trakice koja je bila suha i nimalo ukusna. Moju porciju, burger s krumpirićima, svinjska rebarca s krumpirima, kruh, dva piva i čašu vina platili smo 248 leja odnosno 372 kune. 

Popodne sam sama išla do Artichoke Social House, tipično mjesto gdje avocado tost generacija ide piti zdrave fotogenične sokiće, čitati knjigu pa to postati na Instagram. Točno to sam i ja napravila. Fotogenični sokić nazvan 'white trash cola' u kojem pojma nemam što je točno bilo (prevladavao je okus vanilije), ali je stvarno bilo ekstra ukusno platila sam 15 leja odnosno 22 kune.

U maniri pravog milenijalca iz Atričoke sam ušla u knjižaru i tamo kupila platnenu torbu za 52.50 leja odnosno oko 80 kuna. Ako mislite da milenijalci pojma nemaju s parama (ja mislim), danas sam naišla na skroz zanimljiv tekst o tome pa bacite oko ako vas zanima. 

Navečer smo svi skupa išli na pivo u pub Beer O'clock s ogromnim izborom craft piva među kojima je čak i Tihana uspjela naći nešto za sebe. Pub ne poslužuje hranu, ali u obližnjoj pizzeriji možete uzeti pizzu koju vam čak dostave do pivnice. Pizzu (bila je super)  smo platili 27 leja, a šest craft piva ukupno 104 leja. Dakle ukupno oko 200 kuna. 

Dan 2 – 328 kuna

Drugi dan započela sam kavom i doručkom u simpatičnom kafiću Meron Cismigiu. Flat white kavu i jako ukusni humus s tostom i salatom od rikole platila sam 38 leja odnosno 57 kuna. 

Poslije smo svi skupa išli na vođenu turu po Causescovoj vili u elitnom dijelu Bukurešta. Turu smo platili 55 leja odnosno 82 kune po osobi. Uber do vile i nazad došao nas je 39 leja odnosno oko 60 kuna, dakle 20 po osobi. Tura po raskošnoj bivšoj rezidenciji rumunjskog predsjednika Nicolaea Ceausescua s 80 soba, pozlaćenim kupaonicama, zidnim tapetama od svile, raskošnim lusterima, mramornim kaminima, ogledalima od murano stakla, vrijednim slikama i bujnim vrtovima po kojima šetaju paunovi, traje 45 minuta. Uglavnom, zdanje izvana i ne izgleda impozantno, ali kada uđete unutra pamet vam stane i pomalo vam se povraća od svog tog silnog kiča. Kako nam je rekla vodička, dan prije nas vilu je posjetila Cathrine Zeta Jones. Provjerila sam na Instagramu, stvarno je bila tih dana u Bukureštu. 

Navečer smo sjeli u restoran Aubergine u centru grada i pojeli najukusniji obrok na putovanju. Ja sam jela mljevenu svinjetinu na pečenom patlidžanu s umakom i salatom, Tihana paštu s lososom, a Amin neku vrstu kebaba s humusom. Tihana i ja uzele smo još porciju humusa zajedno i kruh. Hrana je dakle bila iznimno ukusna. Tri porcije, dvije pive i mirindu platili smo 217 leja odnosno 325 kuna. Nakon večere, svratila sam do dućana i tamo potrošila još 40 leja (60kn) na pive (oko 3.50 leja po kom), grickalice i čokolade. Cijene u trgovinama ne razlikuju se puno od cijena u Hrvatskoj. 

Dan 3 – 192 kuna

Treći dan boravka u Bukureštu odlučila sam se provozati metroom. Kartu u dva smjera platila sam 9 leja odnosno 13.50 kuna. Nedaleko od parka Carol sjela sam na kavu u iznimno nahvaljeni (google recenzije) Human Coffee bar. Kava (opet sam uzela flat white) je bila fina, ali ipak ne bolja nego u Origu. Uzela sam i smoothie i to dvoje platila 30 leja, dakle 45 kuna. Kafić je simpatičan, ali tu me neki tip upilao s milijun pitanja o Hrvatskoj pa sam sam kavu i smoothie popila prebrzo samo da ga se riješim. 

Bukurešt ima divne parkove i stekla sam dojam da se dosta trude oko zelenih površina. Dan prije, nakon ture po Chausescovoj vili, posjetili smo park Herăstrău u elitnoj četvrti, a ja sam dan nakon chillala u parku Carol i Cișmigiu Gardens. Ovaj potonji mi je ipak najljepši. 

Na povratku prema apartmanu kupila sam nekakvu štrudlu sa sirom (3.50 leja) za koju bukureštanci stalno čekaju red u pekarama (isplati se, jako je fina) bacila sam đir do robne kuće i kupila remen i čarape za 25.98 leja (40 kn) u Kotonu te našla društvo za popodnevnu kavu u zanimljivo uređenom kafiću Energiea. Tu sam provela popodne i na kraju potrošila punih 15 kuna odnosno 10 leja za napojnicu (napojnice inače nisam uključila u izračun). Doznala sam i da u Bukureštu postoje mladi ljudi mojih godina koji su zadovoljni poslovnim prilikama, a bogme i noćnim životom grada. Grad je inače prepun mladih ljudi, ima masu studenata koji se oblače, kako je to lijepo opisala Tihana, 'k'o oni što studiraju sociologiju' te je centar grada itekako živahan navečer i preko radnog tjedna. 

Inače, spomenuti kafić ima lijep izbor što alkoholnih što bezalkoholnih pića, a gin tonic ćete recimo platiti 35 leja odnosno oko 50 kuna, a za pivu od 18 do 26 leja. Taj dan jela sam i extra ukusan pastrami sendvič u GRABit Pastrami Bar & BERLINER Donut Studio, a budući da su imali i krafne koje su izgledale jako fino nisam mogla odoljeti pa sam uzela i krafnu s kremom od limuna (njami). Sendvič je koštao 32 leja, a krafna 12. Dakle, ukupno 66 kuna. Pila sam i pivo u nekom fensi kafiću kraj rijeke Dambovita. Piva je koštala 15 leja odnosno 22,50 kuna. 

Dan 4 – 604 kune

Zadnji dan smo odlučili ići na trosatnu komunističku turu koju smo platili 99 leja (150kn) po osobi. Iz apartmana smo se morali odjaviti do 11 pa smo prije ture išli ostaviti prtljagu u pretincima na željezničkom kolodvoru. Uber do tamo i nazad platili smo 26 leja (39kn), a čuvanje prtljage na šest sati 60 leja odnosno 90 kuna, dakle 30 po osobi. U međuvremenu smo popili i kavu u Scovergăria Micăi i tamo se opskrbili scovergijima, rumunjskoj verziji pispalja (jaaako fino) koje pune slatkim i slanim nadjevima. Ja sam uzela jedan sa slanim (kobasice i svježi sir-14,95 leja) i jedan slatki (med i orasi-9.95leja) i flat white kavu (9 leja), ukupno dakle 34 leja odnosno 51 kunu. 

Komunistička tura trebala je početi ispred katedrale svetog Konstantina i Helene, ali se uspostavilo da je taj dan neko hodočašće pa je dio grada bio u potpunoj blokadi. Nakon što smo nakratko završili među svim tim silnim hodočasnicima i shvatili da ne možemo dalje, Tihana je išla nazvati vodičku i ostala šokirana kad se na mobitel javila žena koja je stajala do nas. To je bila naša vodička koja je manično tražila svoju grupu. Nakon nekoliko poziva uspjela je sakupiti ostatak i naša tura je započela. Ideja je bila da počnemo od palače koja je danas središte rumunjske pravoslavne crkve koja je u doba komunističke vladavine služila kao sjedište Narodne skupštine. No, zbog hodočašća to nije bilo moguće. Da ne prepričavam sad trosatnu turu koja prolazi manje fotogeničnim, ali svakako živopisnim dijelom grada i ide dalje do Palače parlamenta spomenute na početku teksta. Dakle, Ceaușescu je htio da ga pamte pa je porušio pola grada da bi gradio megalomanske projekte, a najveći je upravo palača Parlamenta čija je gradnja započela kada je gospodarstvo zemlje bilo u banani. Kraj gradnje nije dočekao. Ekonomija zemlje ni danas nije bajna, a pokraj Palače parlamenta upravo je u tijeku gradnja ogromne katedrale sa zlatnim kupolama čiji će tornjevi premašiti visinu Palače parlamenta.

Stali smo na kavu (fanta, mineralna i piva -30,50 leja) i turu smo završili na Trgu revolucije na kojem je u prosincu 1989. počela pobuna protiv Ceausescuove vladavine. On je iz predsjedničke palače na spomenutom trgu pobjegao helikopterom te je na Božić iste godine pogubljen zajedno sa suprugom Elenom. 

Oprostili smo se od grupe i uzeli uber (14 leja) do Željezničkog kolodovora po prtljagu i zadnje sate boravka u Bukureštu proveli u pivnici Beraria H smještenoj nedaleko od jezera u parku Herăstrău. Pivnica je smještena u ogromnom hangaru u kojem se tu večer održavao koncert pa smo sjedili vani. Dva burgera, porciju svinjskih rebaraca s krumpirićima i tri pive platili smo 182 leja odnosno 273 kune. Hrana je bila fina, a atmosfera u pivnici ugodna i uopće nam se nije dalo ići odatle. 

Uber do aerodroma koštao nas je 22 leja (33 kune). Na aerodrom nas je vozio iznimno nabrijani vozač koji nam je na lošem engleskom pokušavao ispričati vic o Rumunjima i Bill Gatesu, a do aerodroma nas je umjesto za pola sata dovezao za 10 minuta.

- Sviđa vam se Bukurešt? Ali ovaj grad je džungla – zaključio je prije nego se pozdravio s nama. 

U duty free shopu na aerodromu Otopeni zabilježila sam zadnji trošak- boca vina za oca i jedan poklon za rođendan – 200 kuna. 

Svi vi koji ste naručili magnetiće – sorry, dobit ćete ih kad sljedeći put odem u Bukurešt.  

Ukupno dnevni troškovi – 1542  kuna
Avionske karte 15.98 eura plus prtljaga 20 eura – 270 kuna
Apartman -1225 kn - 408 kuna po osobi
UKUPNO - 2220 kuna