Tribunjka Mikica o borbi s rakom dojke: ‘Kad sam dobila dijagnozu prvo sam pomislila kako će moj Jere s dva kredita’

Prvo predavanje održala je u rodnom Tribunju, a cijela ta priča dogodila se slučajno, otkriva nam.

- To je ispalo sasvim slučajno. Cure iz Udruga umirovljenika Općine Tribunj s kojima se družim i vježbam zamolile su me da im održim predavanje o svojoj bolesti, ali s aspekta pacijenta. Odmah sam pristala. Očekivala sam dvadesetak penzionera, ali na kraju je dvorana bila premala, bilo je preko 80 ljudi, plus live prijenos preko Facebooka. Nije mi bilo teško pričati, čak sam im i zapjevala na početku da ubijem tremu.

Mnoge žene, ali i muškarci stvarno ne vole pričati o tome, kao da je to nešto zarazno ili sramotno. Sve nešto utiho, kao ne smije se znati da je ona ili on bolestan. Ali zašto? Bolest k’o bolest... Smatram da o bolesti treba razgovarati otvoreno jer više glava zna bolje nego jedna. I treba podizati svijest o bolesti, da ljudi idu redovito na preglede jer svaki simptom može biti ključan u ranoj fazi otkrivanja bolesti. Zato želim pričati o tome i nadam se da ću bar jednu osobu potaknuti da se pokrene - priča nam ova 45-godišnjakinja koja će danas održati još jedno predavanje u Vodicama.

Kad je prvi put otkrila da je bolesna, bila je u šoku. Mislila je da se to ne događa njoj i najteže joj je bilo to kazati partneru Jeri i obitelji.

- Kroz glavu mi je projurilo kako ću ja sad umrijeti jer rak je tada u mojoj glavi, a mislim i većini ljudi kraj, odnosno smrt. I što kad umrem, kako će moj Jere sam s dva kredita? To su bile misli koje su mi prolazile kroz glavu kad sam saznala dijagnozu - iskreno će.

Po struci je medicinska sestra i radi u ordinaciji opće prakse u Pirovcu, ali trenutačno je na bolovanju.

- Po struci sam medicinska sestra, a sad su se uloge obrnule i postala sam pacijent. Ali dobro, barem znam infuziju ubrzati da mogu što prije kući (smijeh). Mislim da sam u toj ulozi najviše shvatila koliko je u tom trenutku važan taj osjećaj sigurnosti koji ti kao pacijent vidiš u njima. Ti u njima kao da vidiš neki spas. Ne znam kako bih to opisala. Gledaš u njih kao u Boga, svaka riječ ti je bitna jer ti si cili jadan i nikakav, a njihove riječi liječe, umiruju tvoje misli. Sestre su na šibenskoj onkologiji kao anđeli i ovim putem ih pozdravljam i zahvaljujem na svemu.

Najveći oslonac u cijeloj priči mi je moj Jere. On je to sve sa mnom proživio, najviše on. Toliko smireno i optimistično, barem ja nisam primijetila da je potonuo. Naravno da je tu bila i moja obitelj i moji prijatelji koji su uvijek tu za mene - priča nam Mikica.

Prvu dijagnozu dobila je 2016. godine, dok je 2023. otkriven recidiv, odnosno metastaze po kostima.

- Nakon dijagnoze, 2016. i 2017. sam primila 16 kemoterapija, te 16 zračenja, uz potpunu mastektomiju, a 2023. i 2024. sam primila 33 kemo i jedno palijativno zračenje za umanjivanje boli. Moje trenutno stanje je stacionarno, ne ide nagore, ja bih rekla da je zaustavljeno širenje, ali mete su i dalje prisutne. Barem tako nalazi pokazuju, ali ja se većinu vremena osjećam kao da mi nije ništa, kao da nemam rak.

Najviše snage u borbi mi daje moj Jere jer radi njega moram biti tu i naravno kredit, moram ga otplatiti - priča nam uz osmijeh.

Mikica otvoreno priča o svojoj bolesti, a predavanja su prilika da ljudi koji su u istoj situaciji vide da nisu sami.

- Moj savjet, kao što sam rekla na svom predavanju u Tribunju je da rak nije kraj, rak je prilika da se život počne ispočetka, da ga živiš kako ti želiš, a ne kako drugi žele. Jer ti si bitan,samo ti. Treba odbaciti sve ono negativno u svome životu i okrenuti se stvarima i ljudima koji nas vesele. Sve nam je u glavi i sve proizlazi iz glave. Jedan nam je život i trebamo ga iskoristiti najbolje što znamo i umijemo - njezin je savjet.