Koliko si uopće znao o svojoj konkurenciji prije samog natjecanja?

Znao sam za Kazahstanca koji je prije mene držao rekord u toj kategoriji u čučnju, a za ove ostale iskreno nisam. Ja sam digao 220 u čučnju, iako mislim da sam mogao i više. Kako treniram u skroz drugačijim uvjetima u dvorani na Vidicima koju smo sami napravili, bilo mi je u Švedskoj sve novo. To je prava profesionalna oprema i nešto sasvim drugačije od ovog što vidimo po Hrvatskoj na natjecanjima.

Organizacija je bila vrhunska i vidjelo se da na toj razini do powerliftinga dosta drži i cijeni. Primjerice, taj Kazahstanac. On se tim sportom bavi već šest godina, a ja dvije. Dizanje utega kod njih je i tradicija. Bilo je natjecanju i Amerikanaca, kod njih je powerlifting jako popularan. Rusi su vjerojatno i najjači. Zapravo je bilo natjecatelja iz cijelog svijeta.

Kod nas je u svakoj teretani najvažnije koliko je tko digao u benchu. Ti si digao 170 i oborio svjetski rekord. Koliko si time zadovoljan, ako već nisi čučnjem?

Ma nisam ni tu baš zadovoljan, zapravo mi je bencha najviše žao. Mogao sam ga dignuti sigurno još 10 do 15 kilograma više, ali imao sam veliki problem što su mi se patike sklizale. Nisam mogao raditi takozvani 'leg drive' i nisam mogao uhvatiti balans. Na tome sam izgubio tih 10 do 15 kilograma. Ali ok, ipak je bilo dosta za uvjerljivu pobjedu i svjetski rekord u mojoj kategoriji kadeta do 74 kilograma. Kazahstanac je digao 130. Za usporedbu, ekipa koja 'visi' po teretanama u prosjeku diže stotinjak.

Dakle, riječ je o najboljem rezultatu u povijesti Hrvatske u tvom sportu. Koliko su uopće organizatori u Švedskoj znali o tebi. Jesu očekivali takve rezultate od jednog mladog momka iz Hrvatske i Šibenika?

Nisu, nisu me baš znali. A i napredovao sam dosta od svog zadnjeg natjecanja u Zadru krajem prošle godine. Bolje sam trenirao i na svakom novom natjecanju naučim nešto novo. To i primijenim na pametnije treninge.

Kakva ti je prehrana?

Ona mora biti na razini koju sam zacrtao. Uglavnom jedem meso, rižu, krumpire, čokoladu…Pazim da mi je 80 posto prehrane zdrava, a ostalih 20 posto 'junk' poput čokolada, hamburgera i takvih stvari. Iako zapravo hamburgeri i ne spadaju u junk food.

Kada prestaješ biti kadet?

Prvog dana 2022. godine postajem junior. Novi cilj mi je otići na Europsko prvenstvo također u Švedskoj u prosincu još uvijek kao kadet. Nadam se da će Goran Šimić uspjeti to organizirati. Želio bi pokazati svima da mogu puno više nego što sam pokazao u Švedskoj. Savez mi ne može financirati to natjecanje jer su ove godine već financirali dva velika. Otprilike treba naći oko 20 do 30isuća kuna da odem opet gore.  

Koliko to što radiš zanima ekipu iz Medicinske škole?

Ne zanima ih powerlifting previše, nije to baš popularan sport. Nije ni olimpijski.

Možeš li od grada, države, dobiti kakvu stipendiju kao vrhunski sportaš?

Zbilja ne znam još ništa o tome. Tu najviše povlači Goran Šimić. Sad ćemo nabaviti pravi stalak, prave utege i drugu bolju opremu.

Šimić je presretan s tvojim uspjehom. Hoće li biti i toliko sretan kad ga prestigneš u benchu?

Fali mi tu još trideset kilograma, Šimić je na 200. Ma bit će sretan, naravno. Svi u klubu smo odlični i držimo se zajedno.

Dokad ćeš ti ovako, nije te ni blizu još pustilo dizanje brda kilograma?

Nije. Powerlifteri i nemaju neku dobnu granicu, ideš dok imaš volje, nemaš opasnih ozljeda i dok ti tijelo dozvoli.

I ono najvažnije, što cure kažu na sve te tvoje uspjehe?

Ništa posebno. Već su pomalo na to i navikle.