Imntervju s Ivanom Žonjom vodili smo u šibenskom predjelu Vidici, u trošnoj garaži Powerlifting kluba "Šibenik".

Što si po zanimanju i čime se baviš?

Po zanimanju sam kineziolog i završila sam tečaj za fitnes instruktoricu. Predajem tjelesni u Osnovnoj školi Fausta Vrančića i ovom prilikom bih se zahvalila ravnateljici škole Snježani Ćaleti koja mi uvijek izlazi u susret kad su mi natjecanja. Također sam i vlasnica Fitnesa studia Garden.

Kojim si se sportovima bavila ranije i koliko ti je tvoje zanimanje pomoglo u powerliftingu?

Dugo sam trenirala gimnastiku što mi je velika prednost za powerlifting. Nakon gimnastike sam se kratko bavila odbojkom i tenisom, te sam plesala nekoliko godina moderni balet u ansamblu Sjene. Struka mi je pomogla utoliko što sam na fakultetu stekla osnovnu naobrazbu trenažnog procesa, a sve ostalo je kroz ovaj sport nadogradnja. A ljubav prema powerliftingu i utezima se rodila na prvi pogled kao i strahopoštovanje.

Kako je došlo do suradnje s powerlifting klubom i odlaska na natjecanja?

Za posao koji radim u fitnes studiju mi je trebala osoba koja će me naučiti osnovne vježbe sa šipkom. Tako sam kontaktirala Gorana Šimića i tu je sve počelo. Nakon nekih 15-ak dana pitao me bih li se natjecala. To mi je bilo najljepše pitanje ikada i naravno da sam pristala odmah! Doslovno sam trenirala mjesec dana i odradila svoje prvo natjecanje - kup Hrvatske u Murteru.

U natjecanju postoje tri discipline (squat, bench i deadlift). Svaki powerlifter ima tri pokušaja u svakoj disciplini. Cilj je podići maksimalnu kilažu jednom. To se naziva One rep max ili skraćeno 1RM. Iz svake discipline uzima se najbolji pokušaj te se oni zbrajaju u tzv. total. Prema tome se određuje pobjednik. 

Već si obarala rekorde i osvajala nagrade…

Dosad sam bila na dva kupa Hrvatske i dva državna natjecanja. Na svim natjecanjima sam oborila rekorde i bila državna prvakinja u kategoriji M1 do 57 i 63 kg. 

Kako su tvoji bližnji reagirali na to da si s baleta i odbojke završila na powerliftingu? S obzirom da to baš nije nešto 'ženstven' sport…

U početku su svi mislili da je to neki moj hir, prvenstveno moja obitelj! Imam podršku ljudi bliskih meni i to mi je sasvim dovoljno! Inače nisam tip kojeg zanimaju komentari okoline. Važno mi je da sam sretna i zadovoljna! Odgojena sam da budem skromna tako da jednako prihvaćam i kritike i pohvale. Otac me naučio da u životu nije bitno što ti se reklo nego tko ti je rekao! Ja imam svoj cilj i neću odustati dok ga ne ostvarim neovisno imam li koji kilogram viška. Jedino što me brine je to da se ne daj Bože ozlijedim, a hoću li stati u hlače broj 36 ili 38 je sasvim nebitno!!!

Kada treniraš ovako zahtjevan sport moraš mijenjati doslovno sve, od prehrane, sna, načina života... koje si ti promjene unijela?

Ciljano sam radila na svojoj kilaži tako da sam u dvije godine dobila nekih 15-ak kilograma. Sve sam radila pažljivo da u nijednom momentu ne narušim zdravlje i isplatilo se!

U powerliftingu ne postoje granice, svakog dana težiš da budeš bolji te da na natjecanju ukupni total bude veći. U tom sportu ovisiš sam o sebi i onome koliko si fizički spreman, koliko uložiš toliko ti se vrati.

Nakon posla u školi, treninga u fitness studiju, ostaje ti i odlazak na svoj trening. Nije nimalo jednostavno i lako nakon cijelog dana odraditi jedan trening s utezima. Dakle ti snaga i motivacija?

Nikad nisam pomislila da ne odem na trening i ne odradim ga najbolje što mogu. Snage ponekad nedostaje, ali motivacije nikada. Kada imam težak dan smanjim težine na treningu i odradim kako najbolje mogu. Svjesna sam svojih mogućnosti i ovaj sport me naučio da upoznam svoje tijelo u potpunosti tako da nikad ne riskiram moguću ozljedu i sve što radim, radim pametno i savjesno. 

Koliko Grad Šibenik, Županija, a i sam Powerlifting savez ima sluha za vas i pomažu li vam? Znaju li u kojim uvjetima trenirate?

Što se toga tiče, Goran je bolje upućen u te stvari! Svakako mislim da bi svi skupa trebali imati više sluha, jer i na fotografijama možete vidjeti u kojim uvjetima treniramo. Powerlifting je jako skup sport, od kojeg nemaš nikakvu financijsku korist. Mislim da je sad Teov uspjeh na svjetskom natjecanju pomakao granice i da ćemo uskoro dobiti što i zaslužujemo! 

Jesi li u županiji jedina žena koja se tim bavi? Koliko vas je u Hrvatskoj?

U Powerlifting klubu Šibenik sam jedina žena. Još jedna cura iz Šibenika se natječe, ali ne za naš klub. U Hrvatskoj ima negdje oko 30-ak natjecateljica. Vjerujem da će kroz promociju ovog sporta i samim time kad on uđe na Olimpijske igre biti sve više žena koje će trenirati i natjecati se u powerliftingu. 

Velik dio sporta vrti se oko dopinga, tj. oko steroida. Vode se etičke i medicinske rasprave oko uzimanja steroida i natjecanja. Zbog toga su se federacije podijelile na one koje testiraju svoje natjecatelje i na one koje ne testiraju. Upotreba steroida u powerliftingu nije tajna i jasno je da dobar dio powerliftera odabire taj put.

Powerlifting je na zlu glasu zbog dopinga, kako u vašem klubu gledaju na to i natjecatelje koji konzumiraju nedozvoljene tvari?

Čim smo stupili u klub Goran iznio svoj stav o tome, jasno – NE! U klubu smo svi prirodni, ostvarujemo iznimne rezultate i nemamo potrebe uopće razmišljati o dopingu! 

U odnosu na tvoj život prije, pa sad i poslije upoznavanja powerliftinga, koje su prednosti a koji nedostaci koje ti je ovaj sport donio?

Da sam ranije počela trenirati powerlifting zasigurno bih neke životne situacije lakše podnijela! Ovaj sport osim što te fizički gradi, nevjerojatno te snaži i psihički! Baveći se powerliftingom promijenila sam svoj stav, stekla ogromno samopouzdanje i lakše reagiram na stresne situacije. 

Što je to što te vuče i ponovno vraća da se vratiš u dvoranu u te uvjete i odradiš dobar trening unatoč svemu?

Vuče me taj osjećaj zajedništva i povjerenja. To su osjećaji koji su se u ovim ludim vremenima usputno izgubili, a mi ih u klubu gradimo i cijenimo. Naravno vuče me i cilj koji želim ostvariti. Sama spoznaja da svakodnevno na leđima imam težinu s kojom moram čučnuti a koja me potencijalno može ubiti mi je ogroman izazov! I baš zbog svega navedenog taj osjećaj kad uspiješ to dignut a iza te čuva osoba kojoj u potpunosti vjeruješ je za mene neprocjenjiv!