Odbojkaški klub Vodice osnovan je 2007. godine, a na ideju je došao prof. Krnić koji je tada predavao u Osnovnoj školi Vodice. Primijetio je da ima mnogo djevojčica koje bi htjele trenirati odbojku, ali za to su trebale putovati u Šibenik, što nije bilo jednostavno svim roditeljima. Profesor Krnić odselio je u Split te je tražio nekoga da preuzme klub. Krešimir Bujas, inače magistar strojarstva, uz nagovor trenera Steve Brankovića iz Ženskog odbojkaškog kluba Šibenik, preuzeo je klub te doveo djevojke do 1.B lige.

U trenerske vode ušao slučajno

- Kako sam za vrijeme studiranja u Zagrebu aktivno igrao odbojku u OK Croatia, moja prijateljica također odbojkašica, koja je već bila trenerica, pozvala me da joj asistiram na treningu s djecom u školi odbojke. Došao sam na taj trening s namjerom da samo asistiram trenerici, a do kraju treninga sam bez ikakve prethodne pripreme zadavao vježbe koje su mi se činile prikladne za tu dob na što su djeca su odlično reagirala. Nakon toga, pozvali su me iz kluba na razgovor i ponudili da vodim grupu djece, uz uvjet da upišem trenersku školu na što sam i pristao. Po završetku studija srce me vuklo nazad, da se vratim bliže moru i suncu. Zagreb je bio pretmuran zimi za mene, a ljeti prevruć bez vjetra, tako da mi je odluka o povratku bila lagana, iako sam već bio jako povezan s kolektivom i igračicama u klubu u Zagrebu – priča nam trener Krešo.

Odbojkaški klub Vodice sada broji oko 70-ak cura u svim dobnim kategorijama, naravno najviše je onih najmlađih od 1-6 razreda. Treniraju najviše u dvorani OŠ Vodice te u dvorani OŠ Čista Velika, gdje i igraju utakmice, jer to je jedina dvorana na području Grada Vodica koja odgovara propozicijama za odigravanje odbojkaških utakmica. Ali, u izgradnji je nova gradska dvorana u samim Vodicama kojoj se svi jako vesele.

Rad s mladim odbojkašicama

- Današnje generacije imaju najjače mišiće na plačevima od stalnog tipkanja po mobitelima, stoga je najvažnije pokušati djetetu uzeti mobitel, jer će tada aktivirati sve mišiće u tijelu da ga zadrži. Šalu na stranu, iako nije daleko od istine. U najmlađoj dobi najvažnije da naučimo djecu kretanjima i pokretljivosti, jer djeca se sve manje igraju vani na ulici ili igralištu. Stalno su u kući ili zatvorenim prostorima, time gube na zdravom razvoju pokretljivosti zglobova, kukova i zdrave kralježnice. Često djeca kad prvi put dođu na trening uopće nemaju razvijen osjećaj kretanja prema lopti, stoga im je važno raznim, njima zanimljivim vježbama i zadacima, potaknuti želju za kretanjem i pokazati im da je i njihovo tijelo sposobno te da mogu biti dobri u tome što rade. Uz to, jako je važno posvetiti pažnju za jačanje jezgre tijela kod djece, a to mogu napraviti s trbušnjacima i leđnjacima s većim naglaskom na donji dio leđa te je to prvo što trebamo ojačati kod mladih odbojkašica. Nadogradnja na jaču jezgru tijela slijedi iza 10 godine, kad više trebamo raditi na razvoju eksplozivnosti kod djece na brzim i naglim pokretima te jačanju lokomotornog sustava, koji je najviše aktivan u odbojci, kao što su mišići skočnog zgloba, ramena, mišići koljena pogotovo zadnje lože, kako bi kroz cijeli život sportaša izgradili zdrav temelj za bavljenjem sportom i prevenciju ozljeda. Ako i ne nastave sa sportom iza srednje škole, ostaje im zdravo tijelo koje će im omogućiti dug period bez bolova u leđima ili drugim područjima uzrokovanih urbanim načinom života – pojašnjava.

Razlika u radu s djevojčicama i dječacima

- Odbojka je jedan od rijetkih sportova u kojima je jako važna tehnika izvođenja nekog elementa pa onda to i suci strogo gledaju. U osnovnoj školskoj dobi djevojčice i dječaci mogu igrati jedni protiv drugih te se vrlo često dogodi da djevojčice pobjede, jer odbojka je beskontaktni sport i djevojčice ga vole te ga ranije upisuju i time treniraju duže. Dok je kod dječaka drugačije, kasnije se upisuju i treba im vremena da pohvataju tehniku, a bez dobre tehnike puno griješe. Nakon osnovne škole razvoj kod dječaka je puno brži, jer dečki su više vizualni tipovi i brzo “skidaju” elemente i tehnike koje vide i na televiziji ili Youtubeu, a ne samo na treningu i to primjenjuju u svojoj igri. Cure su više auditivni tipovi koje za svaki element moraju čuti metodičke korake od trenera kako se izvodi kako bi ga usvojile i počele primjenjivati. Jedna velika razlika između muške I ženske odbojke je što ženska odbojka ima strašnu konkurenciju u smislu da je to jedan od najmasovnijih ženskih sportova u Hrvatskoj i svijetu općenito, dok s muškom odbojkom, čak i velike zemlje poput Brazila koji je često visoko rangiran na olimpijskim i svjetskim prvenstvima ima problema s privlačenjem mladih igrača.

OK Vodice u 1.B ligi

- Natječemo se sa svojim najstarijim curama u 1.B Hrvatskoj odbojkaškoj ligi-jug, također imamo razvojnu ekipu s kojom se natječemo u 3. Međužupanijskoj ligi, zatim naše mlađe kadetkinje (2009. godište) se natječu u Mlađekadetskoj međužupanijskoj ligi. Također, u županijskim ligama imamo naše najmlađe uzraste te se natječemo u MALOJ odbojci (2011. godište I mlađe), MINI odbojci (2013. godište I mlađe) i SUPER MINI odbojci (2015. godište I mlađe). Naše cure napreduju odlično, imamo dobrih potencijala, iako su Vodice malo mjesto mi bez problema u mlađim kategorijama pariramo većim gradovima Zadru, Šibeniku i Kaštelima. Nažalost, nakon srednje škole naše cure uglavnom odlaze na studije u veće gradove Split, Zadar, Rijeka, Zagreb te je klubovima u tim gradovima puno lakše formirati seniorske ekipe, jer svake akademske godine imaju mogućnost izbora novih igračica, dok mi svake godine ostajemo bez igračica, ali to je proces na koji ne možemo puno utjecati – kaže trener Bujas.

Poruka mladim curama

- Odbojka je savršen sport za cure, to je beskontaktni sport što znači da nema grubosti u igri, također puno je manja mogućnost i sportskih ozljeda. Odbojka je odlična za razvoj zdravog tijela kod djevojaka, pravilnog držanja, ispravljanja kifoza i skolioza kralježnice, poboljšanja motoričkih sposobnosti, razvoja socijalizacije i timskog duha – zaključio je.