Da ne bude sve idilično, na utakmici protiv Zrinskog dvostruki strijelac Majić je imao problem sa ramenom.

- Ja sam mislio da je rame iskočilo, fizioterapeut kaže da nije, vidjet ćemo. Zadovoljan sam golovima i pobjedom - kratak kao i obično bio je Josip.

- Za mene je ovo bila najteža utakmica, psihički i mentalno, ali zasluženo smo pobijedili. No spustimo malo balun na zemlju, u nekim fazama bi mogli biti bolji. Rezultat nam ne pati, ali na tim fazama još treba raditi. Zrinski je najbolji na dugim loptama koje se spuštaju na napadača, uz dolazak veznih igrača naprijed. Za to smo se spremali, no mogli su nam zabiti neki "zalutali metak", skočili su nam nekoliko puta i priprijetili, pogotovo kad branimo korner, to me ljuti. Nakon 3:0 nećemo biti previše kritični, ali na tim fazama ćemo još dosta raditi - realan je Carević, dodavši da je i pas u sredini bio malo spor te da loptu treba vaditi brže iz sredine kada je protivnik tu gust.

- U trenucima kada nismo dobri u pritisku, ja volim žrtvovati prednju liniju, da se malo povuku u sredinu, barem privremeno, dok se ne posložimo. Zato na trenutke izgleda da nema nikog na bokovima naprijed. Od Kolege očekujem da sa desnog beka još više izlazi naprijed u pritisak, a da Ćosić onda radi korekciju. Na momente je tu bio malo lošiji tajming, kasnije smo to radili puno bolje, dobro kontrolirali šesnaesterac - konkretno objašnjava Mario.

Pozo i Marijanović, dva vezna igrača koji konkuriraju jedan drugome za poziciju i oko kojih je trener imao dilemu koga staviti opet su odigrala dobro, svaki svoju dionicu. Kako je Španjolac rekao još poslije BSK-a: - Sve ono što mogu moram napraviti u malo vremena, koje treba najbolje iskoristiti - uz napomenu da je trener rekao da će Pozo dobijati sve veću minutažu. Marijanović je, pak, sjajno proigrao Torresa za treći gol.

Kako je već više puta istaknuto, jedna od prednosti Šibenika je da mu rezerve ne smanjuju razinu igre, naprotiv, podignu je na višu razinu. Pohvalno je da su narančasti sve tri domaće utakmice, nakon što su poveli 3:0, nastavili igrati u istom ritmu, bez povlačenja i zatvaranja utakmice, guštajući u igri i dajući publici ono što je došla vidjeti. Naročito je ovaj put oduševio navijače, uz Torresove i Pozove minijature, trenutak kada je napadač Božić istrčao cijelu dužinu terena prema nazad, da bi do kraja pokrio svog igrača. Iako Božić ima tek pogodak iz penala protiv BSK-a, trener i dalje vjeruje u njega.

Sustav igre koji koristi Carević i dalje jako troši bočne igrače pa je i novajlija Rovis, nakon ulaska u igru, dao svoj doprinos. Kolega je opet napravio svoje na desnoj strani, a ovaj put Torres i Majić se nisu, kao poput BSK-a, mijenjali na poziciji lijevog i desnog krilnog napadača; Majić će se morati pomiriti da neće igrati na svojoj omiljenoj lijevoj strani, jer je Carević rekao da je Torresu glavna snaga traženje lopte u dubinu, što najbolje postiže na toj poziciji.

Šibenik je tako konačno uspio pobijediti obje domaće utakmice, kada mu one dođu zaredom. Susret protiv Zrinskog teško je opisati, jer su Slavonci pokazali da su odlična momčad, koja je stalno pokušavala nametnuti svoju igru, a opet, s druge strane, da su narančasti napadači bili malo precizniji, moglo je završiti i 7:0, što je priznao i gostujući trener Igor Budiša, jedna od tri igračke legende Šibenika koji su sada treneri u drugom rangu (uz Borisa Pavića i Ivana Božića).

- Nama je ovo škola, igrati protiv ovakvog protivnika u ovakvoj atmosferi na tribinama. Mi igramo dobro na početku prvenstva, no Šibenik je danas bio bolji u duelima. Presjekao nas je rani gol, ali stvorili smo i neke šanse poslije, nismo pogodili. Lijepo je vratiti se na Šubićevac, sezona 2009/10 je zauvijek u mom sjećanju, Šibeniku želim sreću, ali i nas će se još pitati - rekao je Budiša, koji je prije 14 godina kao stoper u paru sa Vidićem radio sjajne stvari u plavom šibenskom dresu, na suprotnoj strani terena od Zeca i Alispahića.

U neformalnom razgovoru sa čelnicima Zrinskog, doznali smo da je klub i službeno promijenio adresu i formalno postao osječki klub, kako bi mogao igrati u Gradskom vrtu. Radi se doista o formalnosti, kažu nam, čisto jer HNS-ovi propisi to zahtijevaju, jer Zrinski Osječko 1664 će uvijek u sportskom smislu predstavljati Jurjevac Punitovački, malo mjesto od ispod 300 stanovnika, koje je napravilo veliku stvar i dobilo drugoligaša. Taj klub tako ima sve uvjete i za prvi rang, kao i vrlo dobru financijsku situaciju te su i ove sezone i narednih sezona ozbiljni kandidati za ulazak u HNL, ništa manje opasni od Vukovara 1991, Cibalije, Orijenta i Dubrave, koji zatvaraju šestorku favorita za prvo mjesto ove sezone sa Šibenčanima i Zrinskim.

Nema puno profesionalnih klubova na svijetu u kojima igrači, trener i navijači zajedno slave i pjevaju u prostorijama kluba, što je postalo mali običaj na kraju domaćih utakmica pa tako i ovaj put. Doduše, ovaj put bez poznatog televizijskog voditelja Mirka Fodora, deklariranog navijača Šibenika, kojeg smo vidjeli nakon BSK-a. Predstoji vidjeti hoće li Šibenčani po prvi put u povijesti nakon ispadanja u niži rang uspjeti isprve vratiti se u viši odmah prve sezone (čak i 3. HNL-jug smo osvojili u drugom pokušaju).

Tako bi Šibenik i po prvi put proslavio ulazak u 1. ligu na terenu, jer je u dosadašnja tri ulaska u najviši rang to svaki put bilo administrativno (1991. se ušlo nakon preustroja iz jugoslavenske u hrvatsku nogometnu piramidu, 2006. se ušlo kao prvaci 2. HNL-jug, nakon što je Belišću iz sjeverne skupine uskraćena naknadno licenca za kvalifikacije pa se ušlo bez borbe, dok je 2020. zbog pandemije prekinuto natjecanje i Šibenik bio proglašen prvoligašem). Kakvo bi tek slavlje tada uslijedilo na Šubićevcu...

Šibeniku slijede nove dvije teške utakmice, Orijent u gostima i Cibalia kući.