Kada je 2010., nakon poraza od Hajduka u finalu Kupa, tadašnji predsjednik kluba Pauk izjavio "Šibenik će dočekati novu priliku", teško je bilo u to povjerovati. U našem nogometu klubovi poput Šibenika teško dočekaju i jedan ulazak u finale pa je izgubljeno finale najčešće propuštena povijesna prilika, što znaju i navijači Cibalije, Splita, Uljanika i Istre. Nakaradan sistem natjecanja, gdje se u prvim kolima, umjesto ždrijeba, računanjem koeficijenta određuju parovi, dodatno otežava da se ovakva iznenađenja događaju češće, iako bi smisao kupa trebala biti upravo iznenađenja. A i činjenica da je Šibenik nakon 2010. ubrzo se strovalio u Treću ligu pa se dugo borio u Drugoj nije davala nadu u ponavljanje senzacije.

Trener Čanadi odigrao je šahovsku partiju protiv kolege Čačića, iz koje su najupečatljivija dva detalja. Iako je Šibenik igrao bez lijevog beka pa bi se očekivalo da Dinamo na toj strani pokuša nešto napraviti, Narančasti su potpuno prebacili težište igre na svoje desno krilo i sredinu te tako sakrili svoju najveću slabost. Na šibenskoj lijevoj, odnosno zagrebačkoj desnoj strani gotovo se uopće nije igralo, osim ponekog pokušaja Dolčeka; taj dio terena najčešće je bio prazan. Drugi detalj je svakako hokejaška izmjena 4 igrača iz 65. minute, kojom je Šibenik dobio na ofenzivnosti, ritmu i svježini, jer je odjednom skoro pola ekipe bilo novo. Iako se na konferenciji poslije utakmice hvalilo Čanadija za taj potez, on je po svome ostao skroman. Najprije se požalio da mu je za vrijeme utakmice bilo prilično hladno, onda pozvao novinare da mu pomognu paziti da igrači večeras ne popiju previše, a onda je o potezu rekao:

- Imali smo plan, vjerovali ili ne. Prvo su ih brzi Špeljak i Dolček trebali izmoriti, naročito njihovog ne potpuno spremnog Perića, a onda su Radonjić i Čop donijeli kvalitetu u napadu. Njih dvojica ionako nisu spremni za više minuta, ali znaju zabiti, što malo nedostaje našim mlađim igračima. No treba imati i sreće da nam se plan ostvari, sad će me svi pohvaliti, a kad sam prvi put zamijenio 4 igrača pa nije uspjelo, svi su mi rekli da sam lud i da se to ne radi. To je nogomet i to je OK, imam već dovoljno iskustva oko toga.

Jako sam ponosan na ekipu. To će nam pomoći i u situaciji oko prvenstva, a pomoći će i novim vlasnicima oko građenja kluba. Loše smo počeli, morali smo preživjeti da ne primimo još, bili smo spremni i za 90 i za 120 minuta, na kraju se dogodilo ono najljepše, dobili smo veliki klub pogotkom u zadnjoj minuti - kazao je u jednom dahu trener.

A o tom antologijskom pogotku oglasio se i strijelac Duje Čop, koji se zauvijek upisao u legende i priče šibenskog nogometa, spomenuvši i svog oca:

- Ljudi koji su vezani uz nogomet znaju kako je Davor Čop zabijao golove glavom pa je vjerojatno taj gen malo kod mene proradio. Sad nam nema druge nego osvojiti Kup.

Iako je Čop bio junak odlučujućeg trenutka, igrač utakmice bio je maestralni Zoran Kvržić. Osim što je spriječio Drmića da u 55. minuti zabije za 0:2 te cijelu utakmicu podnosio najveći teret Šibenikovog fokusiranja igre na desno krilo, na kraju je on bio taj koji je kvalitetnim centaršutom pronašao Čopa. Iako bi mnogi bekovi kod 1:1 u zadnjoj minuti čuvali loptu i čekali produžetke, Kvržiću je ipak u naravi ofenzivna igra: hrabro se odlučio na driblanje protiv znatno mlađeg Baturine i onda uspio nabaciti.

Tako će Šibenik 24. svibnja u Rijeci dobiti svoju drugu priliku. Nismo bezveze već nakon pobjede u Poreču pisali "još 4 pobjede do titule" i onda protiv Gorice i BSK-a odbrojavali koliko ih još treba. U Kupu je ovakvo nešto uvijek moguće, a Šibenik je prečesto zanemarivao Kup. Stalno se kalkuliralo, trebalo je opstati u 1. ligi ili se u nju vratiti, baš kao i ove sezone. No budući da je prvenstvo gotovo svake sezone bilo problematično i prioritetno, Šibenik je dopustio da prođe 30 godina, a da u natjecanju koje mu je najveća šansa ne napravi ništa, izuzev sezone 2009/10. Zato pohvale treneru što je protiv Dinama igrao bez kalkulacija.

U nacionalnim kupovima drugih država događala su se i veća čuda od toga da Šibenik osvoji naslov: u Nizozemskoj je jednom Zwolle u finalu tukao Ajax 5:1, u Njemačkoj i Engleskoj kup su znali osvojiti klubovi koji su u 1. ligi bili zadnji (Wigan Ath., Kaiserslautern), u Škotskoj je Hibernian osvojio titulu kao drugoligaš, a u Bjelorusiji je jednom trofej uzela čak i B momčad Dinamo Minska.

Baš kao što cijeli grad napamet zna postavu KK Šibenke iz 1983., ova momčad Šibenika sada ima priliku, nakon svih uspona i padova te još neriješenog opstanka, da jednako tako ostane zauvijek zapamćena. Grad koji je vidio i previše izgubljenih finala (tri europska u košarci i vaterpolu te niz domaćih, od nogometa do malog nogometa i ženske odbojke) dovoljno je čekao. Sezona puna velikih obljetnica te sezona puna izgubljenih polufinala i finala Kupa najbolja je prilika.

U finalu će Šibenik igrati protiv Slaven Belupa ili Hajduka. Protiv Koprivničana Šibenik je igrao dvaput u Kupu, u osmini finala, oba puta neuspješno (2015/16, 2021/22). Protiv Splićana se izgubilo šest puta (šesnaestina 1950/51, četvrtfinale 1960/61, osmina 1999/00, finale 2009/10, osmina 2017/18, osmina 2018/19), a jednom se slavilo (šesnaestina 1956/57).

Hoće li Šibenik imati priliku revanširati se Hajduku za finale prije 13 godina ili Slavenu za "puštavanje" Pomorcu kojim se ispalo iz lige prije 20 godina, saznat ćemo sljedeće srijede.

Kažimo i da je Šibenik ovime osvojio 31 bod (u slučaju pobjede u Rijeci i 63) za koeficijent hrvatskog kupa, što znači da će sljedeće sezone imati lakšeg protivnika u prvom kolu, ali će u drugom kolu morati gostovati. U slučaju da u finalu budu igrali Šibenik-Slaven Belupo, za Šibenik će, zbog europskih kupova sljedeće sezone (koji će Šibeniku svakako ostati nedostupni), morati navijati Riječani, Osječani, Puljani i Varaždinci (ukoliko tad još budu u igri za bar četvrto mjesto i Europu), kao i onaj tko tad bude drugi na tablici (jer bi sa naslovom Slavena Koprivničani bili ti koji bi u Konferencijskoj ligi ulazili u trećem pretkolu).