Krenimo sa pristalicama kluba koji u nedjelju nije igrao, ali su njegovi navijači s pozornošću gledali susret i nadali se šibenskom iznenađenju. Splićani su imali svako pravo očekivati od igrača susjednog kluba da daju sve od sebe, a da ih navijači u narančastom u tom podrže, jer svakom pravom navijaču bi uspjeh njegovog kluba, makar u nevažnoj utakmici, trebao biti važniji od toga tko će od ostalih klubova biti prvak. Šibenčani su bili dužni dati sve od sebe na toj utakmici. Ne zato jer su i Šibenčani i Splićani Dalmatinci, to nema nikakve veze. Ali ni to što su rivali ne smije imati veze. Svaki klub ima pravo tražiti od bilo kojeg drugog kluba fair-play, bez obzira na bliskost ili rivalstvo. Šibenik je bio dužan pokušati iz čisto sportskih razloga. Igrači Šibenika su dali sve od sebe, no netko tko je gledao utakmicu na televiziji lako je mogao steći pogrešan dojam da navijači domaćih baš i ne bodre svoje, odnosno da cijeli stadion navija za Dinamo.

Splićani navode još jedan razlog za ljutnju. Navijači Hajduka u više navrata su doživjeli veoma drugačiji tretman od onog kojeg su imali navijači zagrebačkog kluba u Šibeniku. U drugom ovosezonskom dvoboju Šibenika i Hajduka, ulaznicu za zapadnu tribinu mogao je kupiti samo stanovnik Šibensko-kninske županije. Policija je krajem 2000-ih, kad je Šibenik bio na svom vrhuncu, pribjegavala još strožim načinima prevencije pa se događalo da u Šibenik uopće nije mogao ući nitko sa splitskim registarskim oznakama, ako nije imao ulaznicu. Dakle, u grad nije mogao ući ni netko tko sa utakmicom nema veze.

Zagrebačkim navijačima pak će ovo gostovanje vjerojatno ostati u sjećanju kao jedno od najljepših u životu. Ne samo zbog titule, već zbog činjenice da su se mogli mirno šetati gradom, normalno se družiti sa lokalnim stanovnicima te uživati u Suncu, moru i gostoprimstvu. Svatko tko je bar jednom bio na nekom organiziranom  gostovanju zna da su to skoro uvijek vrlo neugodna putovanja. Na putu možete stati tek ako policija dozvoli, na stadion stignete po običaju desetak minuta nakon početka, nakon kraja morate ostati na gostujućoj tribini bar još pola sata, a način na koji vas izvedu iz grada u kojem gostujete nalikuje na akcijske scene bijega iz američkih filmova. HNL i putovanja bi svakako bili ugodniji kada bi svako gostovanje bilo kao zagrebačko u Šibeniku, odnosno kada bi Funcuti tako mogli uživati u Osijeku, Kohorta u Rijeci itd.

No šibensko gostoprimstvo ne znači da se navijačima zagrebačkog kluba trebalo omogućiti ono što im se omogućilo u nedjelju na samom stadionu. A omogućila im se totalna dominacija nad zapadnom tribinom, dok je istočna iz nekog razloga bila tek polupuna, ali je svejedno mnogo BBB-a bilo i tamo. Iako se najavljivalo da nitko sa obilježjima bilo kojeg kluba osim šibenskog neće moći na glavnu tribinu, policija je dozvolila najprije da pola Dinamovih navijača skrene lijevo na mjestu gdje se cesta koja vodi na Zapad odvaja od glavne ceste koja vodi do Istoka, a onda i da ti ljudi uđu na domaću tribinu. Masa Dinamovih žestokih navijača tada se pomiješala s običnom publikom te su grupe dinamovaca bile raštrkane po cijelom Zapadu. Ljudi koji su došli u šibenskim dresovima, neki i s djecom, nisu znali kako se ponašati te su se počeli grupirati u gornjim redovima tribine, frustrirani situacijom u gledalištu, dok su Zagrepčani zauzeli uglavnom redove uz sami teren.

Bez obzira na prijateljstvo Funcuta i BBB, to je bila potencijalno opasna situacija. Što bi se dogodilo da je Grezda u 26. minuti realizirao svoju šansu, a šibenski navijači skočili u slavlju? Što bi se dogodilo da je Šibenik izjednačio na 1:1 u zadnjim minutama ili da je Šibenik održao 0:0 do kraja, a šibenska publika bodrila svoje igrače da izdrže te počela zviždati Dinamovim napadima? Ili da su Šibenčani oštrije reagirali na neke odluke suca Zebeca? Na kraju krajeva, što bi bilo da se koji Hajdukov navijač našao na Zapadu, bodreći Šibenik da napravi nešto? U 60. minuti došlo je do manjeg naguravanja između domaćih i gostujućih navijača, što je lako moglo eskalirati, no srećom se brzo smirilo, u ime dobrih odnosa.

Problem organizacije svakako leži u činjenici da se ulaznica mogla kupiti preko interneta te da je bilo moguće doći na prodajno mjesto i kupiti 10 ili 30 ulaznica, ako se pokažu slike osobnih iskaznica na mobitelu. Kad uzmemo u obzir i to da je cijena ulaznice preko tjedna bila 100 kuna (što je na kraju išlo u humanitarne svrhe, ali to se nije moglo znati na početku sedmice) te rezultate HNK Šibenika ovoga proljeća i sva događanja oko kluba, bilo je jasno da će navijači Dinama biti motiviraniji kupiti ulaznicu za Zapad, preplaviti tribinu i gledati osvajanje titule, što im je i omogućeno. S većinom stadiona koji navija protiv njih, igrači Šibenika teško su imali šanse nešto napraviti, a kako je utakmica odmicala, bili su sve nervozniji. Organizacija utakmice i policija Dinamu su znatno olakšali pobjedu.

Domaći navijači pak tu nisu ništa krivi. Oni su, kao i obično, navijali za svoje i nisu se zamarali što bi uspjeh Šibenika bio povoljan za Hajduk. Nažalost, gledatelji pred malim ekranima to nisu tako doživjeli, jer Funcute nisu mogli vidjeti. Oni su, ne svojom krivnjom, na svojoj tribini bili u manjini. Funcuti nisu slavili kad je Dinamo zabio gol, nisu slavili kad je utakmica završila niti uletjeli u teren za slavlje. BBB koji tvrde da su Funcuti slavili s njima ne govore istinu. Dalmatinski portali koji su objavljivali snimke na kojima se vide zajednička pjesma BBB i Funcuta nisu pokazali nijedan trenutak u kojem su Funcuti pjevali Dinamove pjesme. Vrijeđanje Hajduka jest bilo zajedničko, ali narančastog navijanja za Dinamo, dakle protiv Šibenika, nije bilo. To se vidi i na snimkama koje su Funcuti stavili na svoju Facebook stranicu. Funcuti su dozvolili BBB da slave titulu po gradu, ali sami je nisu slavili. Prava je šteta što Grezda nije zabio u 26. minuti, tek onda bi se vidjelo i čulo šibensko navijanje i slavlje.

Klub će na kraju vjerojatno platiti neku kaznu zbog loše organizacije (pirotehnika, ulasci u teren za i poslije utakmice, neprimjereno skandiranje...), a navijači će se i dalje na internetu prepirati oko vječne teme, je li Šibenik narančasti, plavi ili bijeli grad. Autor ovog teksta smatra da je narančasti, ali to je samo još jedno neobjektivno mišljenje, kao i mišljenje svakog čitatelja.